Darko Reljic
* * *
Pogresno ste me razumeli ako ste mislili da kazem da je u Srbiji sve crno, naprotiv, moze biti belo (kad naidje pandemija novog gripa), zeleno (u planinama daleko van gradova), plavo (kao poneka retka cista planinska reka), crveno (neki kazu, svakih pedesetak godina) ili u kombinaciji predhodno navedenih boja zajedno (u formi skorasnjeg bezuspesnog gay pokusaja…)
Umetnost je izmisljati saljive izgovore, da bi zataskali greske i propuste kojih imamo u izobilju. U tome smo vrlo uspesni, ali ne i u shvatanju stvarne potrebe za promenom takvog razmisljanja, tj. razlozima za isto. Ne treba zaboraviti da se lose stvari, duze pamte, jer ostavljaju dublji trag u ljudima. To je pravilo koje vazi za sve. Dobro, istina je i da vreme cini svoje, pa na kraju ono dobro uglavnom ispliva na povrsinu secanja. A, da li mi, zaista imamo dovoljno vremena, da cekamo, da te lepe stvari, same od sebe, nadjacaju ruzne?
Evo i tipicnog primera, na ovim prostorima cesto zanemarivanog:
Jednom prilikom, u gostima bivsoj SCG, bila je veca grupa Kanadjana. Pored turistickih destinacija Srbije, posetili su Sveti Stefan, videli Budvu, Kotor, gde su i zavrsili na veceri u jednom od restorana. To je bilo njihovo poslednje vece. Sve je bilo dobro organizovano, hrana odlicna, Njeguski sir i prsut, masline i vino, izmedju ostalog, sve kako je i dolikovalo. Nakon vecere, muzika, igra, veselje. Negde oko ponoci se uputise nazad u hotel. Srecan sto je organizacija uspela, vodja puta ponosno pomisli da u autobusu pita prisutne kako im se dopalo putovanje. U tom trenutku, tok misli mu prekinu žamor nekih od gostiju koji su nesto glasno komentarisali. “Did you see the toilettes? Wow, it was so dirty, the most disgusting thing I have ever seen”, rece jedna od zena, uz svesrdno podrzavanje vecine prisutnih. U prvom momentu, vodic je ostao bez teksta, ali se brzo snasao i iskoristio jednu od tipicnih, gore navedenih postapalica. Nije bas pomoglo. Sutradan su odleteli sa Tivatskog aerodroma, uz pozdrav, bez dezurnih osmeha koje su obicno imali.
Beograd, Manastiri, Zlatibor, Boka, sve je to otislo umotano u veo, za nas naizgled malog, loseg iskustva. Dodacu, da na srecu, Kanadjani nisu razumeli nas jezik, pa im je promaklo to, da je organizatorima kad su narucivali budjenje iste veceri, operaterka sluzbe preko telefona rekla: “Oli i kavu da vi skuvam?!” I da su sutradan na aerodromu kad su dobili tu “kavu”, na komentar jednog od prisutnih: “Ali, ova kafa je slana?!”, dobili eksplicitan odgovor: “Čuš, imaš šecer, pa pošećeri!”. Jedinstveno, svakako! Neko ce pak, na ovo reci: ih, Crna Gora! No, nemojmo se zavaravati da je u Srbiji situacija mnogo bolja. Cik probajte, na primer, da nadjete toalet papir ili sapun na javnom mestu ne-komercijalnog tipa. Izuzetno tesko. Gostoprimstvo se ne ogleda samo u kafanama, lepim zenama i hrani, vec u svim segmentima zivota podjednako. Ovakvi propusti, dovoljni su, da poljuljaju ionako klimav ugled, koji vec dugo imamo.
Poznato je, da se cesto busamo u grudi kako smo dobri domacini. Da smo ljubazni, nadasve gostoprimljivi. Cini mi se da je takvo misljenje vrlo oprecno. Ovde je vec dugo „zabranjeno“ koriscenje izraza kao sto su: Izvinite, Molim, Izvolite i Hvala. Izraza bez kojih nema ni govora o ljubaznosti i gostoprimstvu. Zapravo, rekao bih, da je njihovo ne-koriscenje vec postalo tradicija, koja se, moze se slobodno reci, prenosi sa kolena na koleno. Tuzno je saznanje, da je kod nas, elementarno prisustvo Bontona u svakodnevnom zivotu, prava retkost. Mozda bi bilo bolje uvesti ga kao redovan predmet u skole, umesto nekog suvoparnog gradiva koga ionako ima na pretek, jer bez njegovog prisustva u praksi, nema ni pozitivnog pomaka drustva, turizma da i ne pominjem.
Sustinski, ovaj tekst nije imao za cilj isticanje „ovih ili onih strana“, niti zelju za kritikom neceg sto to ne zasluzuje, vec spoznaju problema sa kojima se susrecemo u celom okruzenju. Ako je negde nesto napredovalo, zasluzuje i pohvalu, ali nikako, ne smemo sebi dozvoliti da se zadovoljimo verovanjem, da je sad toboz, sve krenulo nabolje. To jednostavno nije tako i dok god ne budemo bili spremni da prihvatimo da smo svetlosnim godinama daleko od cilja, i da moramo jos mnogo da radimo i gradimo, dok god nas okruzuje necistoca, nekultura i bahatost, dok nemamo izgradjene elementarne ljudske odnose i samokriticnost, nema ni napredka ove nase Balkanske civilizacije.
Imam par malo nepovezanih komentara. Podsetih se mog putovanja 2005 sa porodicom u Srbiju, a jedan od izleta je bio do Manastira Zice. Manastir na jednoj blagoj okuki preko puta koje se nalazi poljski WC i mesto za predah, sa lepim pejzazem. Boze dragi, pomislih u jednom trenutku na svoje fizioloske potrebe al kad videh taj WC unutra….slogirao sam se. Zona sumraka !
G. Reljicu, mislim da nisam bas neki analiticar obicaja, i dodira dve kulture pa i ne bih se upustao u opisivanje kulturnih zackoljica koje ja imam ( supruga mi je Velskog porekla). Cesto kada odemo na nase proslave, ili u Srbiju….svaki put dobijem pitanja tipa “ a, jel volela ona to da jede“, “ a jel i ona slusala muziku“, “ a jel joj nije bilo glasno“, “ sta je rekla kad su izneli pecenje“…….
Kao da mi sami znamo da smo u sustini veliki dziberi, i nepristojni,…pa kad se svadjamo sa drugim busamo se s time, a ako slucajno uvedemo neku drugu naciju u kombinaciju (putem braka na primer)…onda odjednom postajemo svesni da smo jako, jako cudni…pa nas interesuje da li su i drugi reagovali na to sto smo cudni. Ne znam ni kako ovo zvuci sto sam napisao….ali me jako zamarajuti nasi kontrasti
Ja sam u stvari u Srbiji imao samo divne momente, ….mene te „kulturne“ stvari muce ovde u dijaspori.
Svidja mi se ovaj post. Prava slika i prilika drustva. Istina je da kod nas malo ko mari o higijeni toaleta, bogotovo ako zadjete po unutrasnjosti. Ruku na srce, mozda je u poslednje vreme malo bolje nego ranije, ali dobro, budimo iskreni ni na zapadu nije uvek idealno, i tamo mozete naici na slicne situacije. Italija je verovatno gora od nas. Secam se da sam tamo vidjala svakakvih cuda.
@Brana
Ta pitanja mi zvuce vrlo poznato. :)
Imam utisak, da tek kad uvedemo tu „drugu naciju u kombinaciju“, imamo priliku, da sa one druge, beztezinske strane, realno posmatramo svet u kom zivimo, nepristrasno, sa svim njegovim vrlinama i manama. To moze cesto biti veliki benefit, a ponekad i kamen spoticanja.
@Dina
U Italiji sam vidjao katastrofalne toalete pored autostrada. U gradovima, tu i tamo.
Nijecu da vrijedjam autora no mi se cini da on zadnjih 7 godina nije bio na Crnogorskoj obali. Ovo sto je rijeceno ne stoji godinama, nas turizam je otisao daleko naprijed. Ko ne vjeruje, neka provijeri na licu mjesta.
A bolje bi bilo ne pisati stare i bajate viceve, nijesu istiniti. Vrijemena se menjaju a i ljudi, sada Srbi dole konobarisu, pa niti ima brkova niti slane kave.
@Pero
Igrom slucaja sam pola zivota proveo u Budvi, pa pricam ono sto je na moju veliku zalost, ziva istina. Ocigledno je da, ili niste, ili ne zelite biti upuceni u to, da su nestasice vode na Crnogorskom primorju redovna pojava. Odatle slana kava i potice. O toaletima je suvisno pricati. Ako je za vas to vic, onda samo potkrepljujete pricu koju sam napisao.
Turizam koji je iole ozbiljan, to sebi nikad nece dozvoliti. Sustina mog teksta je i bila, da se ne dozvoli da stranci steknu pogresan utisak o nama kao dobroj destinaciji, jer ce nam posle, mnogo vise vremena trebati da ih ubedimo u suprotno.
Pero,svaka ti je na mjestu.Bila sam proslog leta u Petrovcu u Crnoj Gori, nakon 15 godina.Sve je bilo cisto,cak i plaza,svaki toalet u koji sam usla pristojan,sa susacima za ruke i ubrusima..Na Ostrvu cveca,takodjeStranaca koliko hoces, ali ima dosta i nasih.Jedino mi se ne dopada sto su plaze zatrpane lezaljkama sve do mora ,preteraste,nemaju deca gde staviti kofice i igracke.
Kafa nije bila slana , a bilo je i turske.divota, mrzim nes i buckurise.
Ali kakvo olksanje sto se uvece mogu kao covek izrazgovarati sa ljudima ne naprezuci se na engleskom ili nemackom!
Ja se ne bih bas slozila sa predhodnim komentarom. Ne mozete suditi o kvalitetu usluge uzimajuci kao reper glavne turisticke destinacije, Budvu ili Petrovac. Cini mi se da je autor dao te primere vise da bi slikovito objasnio problem. Prodjite autobusom kroz unutrasnjost pa pogledajte kako izgledaju zapusteni socijalisticki hoteli i toaleti u kafanama pored puta. Stranci i tamo odlaze. Ziva strava!
Ni mi nijesmo radi da o Srbima zakljucujemo o slici i rijeci ot pre 20 ljeta, pa nije u rijedu da nas neko prikazuje drugcije no sto jes.
Hvala Saturn na podrsci, bili ste sad i vidjeli. Mi vodovod rjesavamo decenijama, i rjesicemo na kraju. U medjuvremenu pit ce svaki turista izvorsku AquaMonte i bice mu milo. A srpski ugostitelji sada dolaze ovdje da nauce nesto po nasim restoranima i hotelima, jer mi imamo i sluha i duha da dobru svijetsku praksu primenimo, vjerovali vi ili ne.
A ti Dare, lijepo dodji, hodi i vidji, pa poslije pisi kako jes a ne kako ti pamtis. Opet da recem, vijeme i ljudi se mijenjaju, a kod nas se to djesilo brzo i uspesno. Srbi malo zaostaju, sto i nije neko cudo.
Kazes Pero, pice AquaMonte vodu, a kupace se sa kisnicom?? Ako se vodovod resava decenijama, zasto bi se nesto drugo promenilo preko noci? Mozda negde drugo. Kod nas ce jos dugo vaziti ona stara, vuk dlaku menja ali cud nikada. Posto kazes i da nije cudo da smo mi Srbi malo zaostali, sad ocekujte da vam Hrvati dodju na more!
Poenta ove price nije bilo izdvajanje „ovih ili onih“, niti kritika neceg sto to ne zasluzuje, vec spoznaja problema sa kojima se susrecemo u celom okruzenju. Ako je negde nesto napredovalo, zasluzuje i pohvalu, ali nikako, ne smemo sebi dozvoliti da se zadovoljimo verovanjem da je sad sve, preko noci, toboz postalo dobro i uspesno. To jednostavno nije tako i dok god ne budemo bili spremni da prihvatimo da smo svetlosnim godinama daleko od idealnog, i da moramo jos mnogo da radimo i gradimo, dok god nas okruzuje necistoca, nekultura i bahatost, dok nemamo izgradjene elementarne ljudske odnose i samokriticnost, nema ni napredka ove nase Balkanske civilizacije.