Đorđe Popović
****
Svake godine početkom leta čekaju nas vesti: „Poizvođači malina blokirali puteve zbog niske otkupne cene malina.“ „Malinari traže od države subvencije zbog….“ ili „Vlasnici hladnjača spustili cenu sveže maline“. Zašto malinari uvek i u isto vreme blokiraju puteve i maltretiraju sve ostale? Fjučersi, šta je to?
Ove godine učestali su štrajkovi (loše) privatizovanih preduzeća. Većina od njih su bila u jadnom stanju i pre privatizacije. Za veliki broj je isplaćen sav licitacioni iznos nakon čega su iz kojekakvih razloga ta preduzeća postala nelikvidna. I šta sad? Ponovo blokada puteva, ponovo za Beograd. Dobro, možda nisam dobro informisan ali dokle?
Pa onda taksisti i advokati – neće fiskalne kase! Pa i tata (ne)bi sine. Ali i država ima u svojim redovima par desetina hiljada partijskih vojnika i poslušnika koje treba namiriti. Odakle nego iz budžeta, a kako se puni budžet to je već viša matematika.
U poslednje vreme i javna preduzeća ulaze u štrajkove. Jedni od države traže više plate zato što su dobro poslovali. Imaju monopolski položaj pa im je verovatno to teško uspelo. Drugi traže veće plate a za uzvrat će da povećaju cenu svojih usluga? Super! U Novom Sadu smeće „kipi“ iz kontejnera, a autobusi nešto proredili na ovoj zimi. Jedino se parking uredno naplaćuje, a i kazne ne jenjavaju. Gledam na televiziji, reporter pita jednog komunalca štrajkača kolika mu je plata, a on ‘ladno „manje od sto hiljada“! I osta živ. Ovde sam već shvatio da sa mnom verovatno nešto nije u redu.
A, onda naletim i na ovaj tekst o najavi najnovijeg štrajka i ozbiljno se zabrinem:
Preuzeto sa sajta 021 od 22.01.2010.
Novosadski bioenergetičari najavljuju štrajk
Predsednik štrajkačkog odbora bioenergetičara Novog Sada, Vasilije Teslić zvani Grom, gostujući u programu Radija 021 naveo je nekoliko razloga koji su uzroci njihovog nezadovoljstva.
Prvi od zahteva koje će ovaj odbor podneti skupštini grada je da se ukine fiskalizacija bioenergetičara. „Bioenergija je prirodna stvar i ne mogu oni da nam obračunaju PDV na nešto što ne može da se izmeri. Još jedan od razloga je što u našoj profesiji usluge naplaćuju po sistemu koliko date. Kako neko može da naplati PDV na koliko date? To je nemoguće“, pojašnjava Teslić. Ukoliko budemo odlazili kod knjigovođe naša energija će oslabiti usled stresa i nećemo biti u mogućnosti da obavljamo naš posao, tvrdi predsednik ovog štrajkačkog odbora.
Ukoliko gradska vlast ne bude izašla u susret štrajkačkom odboru bioenergetičara Novog Sada, oni će kao prvi korak obustaviti rad. „Nakon toga radikalizovaćemo proteste i preusmerićemo našu energiju na skupštinu grada“, potvrdio je Teslić za 021.
To znači da, zahvaljujući njihovom retkom talentu, mogu da izazovu osećaj hladnoće kod svih odbornika skupštine grada. „Oni će imati osećaj kao da sede u prostoriji koja je potpuno rashladjena iako su radijatori topli“, otkriva Teslić.
Novosadjani nemaju razloga za brigu. Ovo preusmerenje bioenergije neće uticati na njih i potpuno je bezbedno. „Imamo mogućnosti da ozračimo čitavu Vojvodinu, ali se nadamo da to nećemo morati da učinimo kako bismo naterali gradsku vlast da razume naše probleme“, zaključuje Teslić.
Odo’ ja kod lekara. Nadam se da ne štrajkuju.
@Zlatko
Lideri se selektuju iz sveta politike.U Srbiji se pristojni, obrazovani i dobronamerni ljudi vrlo retko bave politikom. To je trenutno najunosniji posao u nasoj zemlji, pa privlaci i specifican profil ljudi.
Advokati traze promenu uredbe koju Vlada Srbije predlaže jer ona ugrožava tajnost između klijenta i advokata – advokati moraju da plaćaju poreze, ali rešenje koje je predvidela vladina uredba nije najbolje. Svi ce morati da placaju harac, pre ili kasnije… bilo bi lepo da bogati stvarno placaju vise haraca i da se to malo preusmeri ka ovim gladnim ljudima… nadam se da niko ne bude primoran da iz jada, bede i gladi mora da blokira puteve i pruge, ali to se desava jer zivimo u drzavi(ama) u kojima je poremećen lanac ishrane u celom sistemu jer osnovni korisnici usluga nemaju novac za trošenje, što izaziva lančanu reakciju. Sta je uzrok problema propasti tolikih preduzeća, sad kad su nas demokrate spasili od diktatora a spas se ne vidi u mom frizideru? Da li zato sto se ta preduzeca kupuju se na namestenim tenderima na osnovu bankarskih garancija na više godisnjih rata, koje se nikada ne plate do kraja iskoriste i ostave da propadnu. Ti je kupis na šest godišnjih rata, upadneš u firmu, samo si dao jedan depozit i odmah putem raznih malverzacija, uz pomoć ćerki firmi, dolaziš do otuđenja sredstava, pranja novca, sve se rasprodaje, sve se uništava, stavlja pod hipoteku i od tih novca plati rata ili dve, dok sve ostalo ide na neku drugu stranu, i na kraju ostanu pera i mita da blokiraju puteve jer su gladni a nije im jasno sta se desilo???!!! Toleriše se da firma postoji šest godina a da radnicima nije platila nijedan lični dohodak, da ti radnici nemaju ni zdravstveno osiguranje ni penzione doprinose. Time se stvara privid da država finkcioniše – zašto u odgovarajući zakon ne uneti odredbu da ako firma u roku od tri meseca ne isplaćije zarade, počinje proces stečaja po sili zakona itd itd ukratko- bez revolucije tesko da ce biti bolje ali za revoluciju su potrebni lavovi a ne ovce, i to ne lavovi koji su u stvari hijene… a lavovi su pobegli u dzunglu ili su ih pobili zlokobni lovci…
… iz Halo Oglasa, rubrika Posao
„Menjam 1000 radnika za jednog G+ direktora. Mladja“
Mislim da je tranzicija u srbiji specificno teska u odnosu na druge zemlje bivseg socijalistickog bloka zbog 10 godina ratova i sankcija koji su nas ekonomski i moralno potpuno iscrpeli i izmenili psiholoski sklop nekadasnjeg gradjanskog sloja ( koji je i pre toga bio prilicno tanak).
No, meni su interesantne Viktorove ocene sindikalizma u srbiji.One su tacne. Nekadasnja „radnicka “ zemlja popuno je izgubila radnicku svest,radnicku hrabrost,osecaj solidarnosti, snagu da se suprotstavi (interesantno da je suprotna strana jos uvek najcesce drzava,a ne gazda ,toliko o uspehu privatizacije) i trazi svoje pravo na adekvatan i produktivan nacin. Viktor opisuje sindikalne akcije u zemljama razvijenog kapitalizma koje su ovde za sada nepojmljive. Mi u stvari vise i nemamo radnicku klasu, broj firmi koje zaposljavaju veci broj radnika u proizvodnji vrlo je mali,a odatlew se regrutuju radnicki kadrovi.Ne ocekujete valjda od sindikalaca u velikim drzavnim firmama prave strajkove?Oni su suvise zavisni i imaju previse da izgube.
Stvarno čudno da u nekadašnjoj zemlji Svetozara Markovića i komunizma ne postoji jak radnički pokret. Gde nestade ta radnička povezanost? Mislim da je nije država rasturila već da su se sami radnici negde predali prihvativši političke lidere za vodje, umesto sindikalnih. A zašto su to učinili, i zašto nemaju Solidarnost kao Poljaci 80-ih, mislim da je odgovor u našem mentalitetu. Čudan mentalitet, lakše mu je da se bije sa svetom nego sa sobom, aludiram na 27 mart vs 1 maj.
@ saturn
Verovatno je to tako ali je opet nejasno da neko godinama ne prima platu i ne stupa u akciju.
U EU se strajkuje zestoko zbog mnogo manje bitnih stvari. Nista radnicima u Srbiji nece pasti sa neba i od drzave vise.
Neke incijative postoje, ali to je sve jos u zacetku… http://vesti.krstarica.com/?rubrika=aktuelno&naslov=Osnovan+Koordinacioni+odbor+radnickih+protesta+u+Srbiji&lang=0&sifra=263715e9b3476adf9ebb76ce1f09d389&dan=02&mesec=09&godina=2009
…da li je taj polu-ropski mentalitet izgradjen hiljadugodisnjim trpljenjem raznoraznih osvajaca… cinjenica je da nam je prag trpljenja jako visok, nazalost…
@ Zlatko
Poenta mog razmisljanja je da mi nemamo razvijen sindikalizam zato sto vise nemamo dovoljno radnika, a nemamo ih jer vise nema ni velikih fabrika ,nasa nekadasnja proizvodnja je skoro ugasena, svodi se uglavnom na nove privatne firme sa malim brojem radnika koji nisu sindikalno povezani.
Digresija- takve firme ne samo da nisu sposobne za sindikalne pokrete, nego ni za ozbiljnu proizvodnju, niko ne proizvodi dovoljne kolicine za izvoz,tapkaju u mestu.Treba jos par generacija da se iz tih manufaktura razviju ozbiljna privatna preduzeca koja ce onda ozbiljno shvatati i svoje radnike a i oni svoj posao u njima.
Dakle, nas kapitalizam ,samim tim i sindikalizam, jos su u povoju.
@ saturn
Ima i toga, da su radnici atomizirani. Nego pre no što i ja krenem u štrajk za vikend (čitaj izmedju redova ski vikend na Staroj planini) jedna poučna priča o sindikatima.
Elem, pre 2 godine je osnovana Srpska Asocijacija Menadžera, takozvani SAM, sa ambicijom da bude sindikat menadžera u nekoj budućnosti. Takve institucije postoje svuda po Evropi, čak smo i mi postali član Evropske asocijacije menadžera koja okuplja slične organizacije iz svake zemlje. S obzirom da sam jedan od osnivača, ali i disident iz iste, hoću da samo skrenem pažnju na jednu stvar.
Počeli smo sa željom da budemo sindikat menadžera, da okupljamo sve menadžerske strukture, iz svih krajeva zemlje. Članarina simbolična, 150 eura godišnje. Danas je SAM postao zatvoren klub, sa članarinom od 800 eura u koji ulaziš samo preko preporuke nekog od članova, i moraš da budeš neki baja iz privrede da bi te primili, jer je takva vizija sadašnjeg predsednika SAM-a gospodina Slobodana Vučićevića. I cela ideja za izgradnju nacionalne menadžerske strukture je pala u vodu, sve je pretvoreno u Slobin privatni poslovni klub.
E sad, nije on čovek kriv. Mi smo mu to dozvolili, osnivači i članovi, koji su na Skupštini prihvatili njegove vizije, članovi koji na UO nisu glasali protiv njegovih ličnih ideja. Mnogi su se posle pokajali, ali je suština da su mnogi više želeli da budu deo SAM-a zbog „grejanja pored vatre (čitaj Slobe i ostalih tajkuna)“ nego što ih je zanimala filantropija i pomoć ovom društvu.
I sada, kada tako nešto imamo u srednjoj gradjanskoj klasi prisutno, šta možemo očekivati od proleterijata, koji još i nije informisan, dovoljno povezan, sa manjkom nekih znanja.