Vlastimir Stoiljković
* * *
Parada ponosa je odraz Srbije i njenog karaktera i ličnog ponosa. Sve ovo što se danima dešava i o čemu se priča je samo Parada ponosa Srba. Parada straha, kiča, prevrtljivosti, neutemeljenosti i nedostatka ikakvih zdravih vrednosti.
Zašto to tvrdim i šta pod tim podrazumevam objasniću u par kratkih teza, odnosno o prikazu 3 stuba našeg nacionalnog ponosa: naroda, homoseksulaca i političke elite.
Prvo, imamo narod koji se u sebi više ili manje buni protiv parade homoseksulaca smatrajući da to nije ni prirodno, ni lepo, ni logično. Medjutim, narod nema dovoljno ponosa da to iskaže i da masovnim okupljanjima kaže šta misli, nego se skriva po kućama i gundja ispred televizora. Ponosan jedan narod, skriven iza lažne udobnosti i sigurnosti, koji neće da predje prag komfora koji je dostigao. Zato ga i spopadaju sve nedaće i nesreće jer ih je sam prihvatio. Odbijanjem da se boriš protiv zla, a odbijaš jer ne veruješ čvrsto ni u šta moralno, ti prihvataš zlo kao svog saputnika i nemaš više prava da se buniš protiv istog. Sam si ga uveo u kuću.
S druge strane učesnici parade ponosa su malobrojni, u daleko manjem broju ih ima, nego što stvarno pedera i lezbejki ima u Srbiji. Strah od povreda i javnog linča je zamenio njihov ponos. I oni su ponosni, ali ne da bi rizikovali kamen u glavu. Mnogi od njih će takodje paradirati bizarno obučeni, ali ispred televizora. I oni su ipak gradjani Srbije i deo ovog mentaliteta, možda malo agresivniji, ludji, histeričniji, ali ipak deo ovdašnjeg miljea. I njih isto sunce »miluje« i isti karakter jednog naroda ih oblikuje, jer hteli mi da priznamo to ili ne, svi su oni naši sinovi, ćerke, braća, rodjaci i prijatelji iz školskih klupa. Nisu uvezeni iz Amerike ili Evrope, nastali su medju nama, u porodicama koje su dopustile da se poremećaji dešavaju i dogode jadnim ljudima.
Političari i država nas ubedjuju mesecima da smo mi jedna ponosna država. Da branimo Kosovo, našu dijasporu po Crnoj Gori i Hrvatskoj, itd. Tako da su i oni sa puno gorčine i jeda prihvatili ultimatume od strane Evropske UNije da se parada homoseksualaca održi. Lično da se oni pitaju to ne bi dozvolili, ali ih eto teraju. I zbog viših interesa oni će dozvoliti Paradu Ponosa. Prevrtljivo će objasniti da je to potreba da se naše društvo nauči toleranciji, i da bez obzira što oni redom „prevrću“ folk pevačice i homoseksualci treba da imaju slobodno nebo i dugu iznad naših glava. Da nam najmračnije kreature uma obučene u bolesne kostime deci prikazuju kreativnost vrlog novog sveta. Gde je tu ponos? Nacionalni, državnički, lični. Nigde. I nikada se neće ni pojaviti u srpskoj politici, jer je ona nastala jednom dugotrajnom filtracijom fleksibilnih umova, koje je narod iznedrio da ih zabavljaju.
Suština Srbije i srpskog ponosa je jednostavna. Srbiji je dosadno jer su Srbi odavno navučeni na kafanu, politikanstvo, ogovaranja, lumpovanja, zavere, lenstvovanje, tako da svaki napor da se živi dosledno, principijelno i uloži napor, predstavlja muku za prosečnog Srbina. A ponos sve to zahteva. Zato ga Srbi nemaju ali imaju Paradu ponosa.
Kao u ogledalu.
. . .
Napomena Redakcije: Objavljeni tekst nije mišljenje Redakcije Bloga ili bilo kog autora sa bloga. Izvinjavamo se svim čitaocima koji ovaj tekst doživljavaju kao politički nekorektan.
Homoseksualnost, koliko ja rezonujem, je poremećaj koji je usadjen kod odredjenih osoba. Brže se manifestuje u sredinama gde se više propagira, sporije gde je javno potisnut. Ali ona postoji i samo je pitanje kada će se manifestovati. Na to neće moći da utiče ni porodica, ni društvo, ni crkva. Da li je opravdano nekoga žigosati kad ga je priroda, odnosno stvoritelj, tako „napravio“ – mislim da nije.
Zašto mislim da je to poremećaj? Čini mi se da je svrha života i postojanja ljudi baš taj isti život i postojanje, koji nam je stvoritelj, bez obzira kako ga nazivamo, podario, a to podrazumeva i osnovni zadatak – obezbedjenje produžetka vrste, što jedino „obezbedjuju“ muškarac i žena. Nijedna religija niti bilo ko drugi nisu pružili nikakve dokaze niti saznanja o prethodnom ili budućem životu. Znamo za samo ovaj jedan koji živimo.
Medjutim, egzibicionizam povezan sa homoseksualnošću je društvena bolest koja se obilato koristi u druge svrhe, pogotovu političke, ali i komercijalne. To je pošast protiv koje se treba boriti, jer pored neprihvatljivosti poruka koje propagiraju, ne postoji ni formalno pravna diskriminacija, da bi se na istu pozivali. U Srbiji vlada apsolutna politička poniznost ljudi na vlasti, a to je opet u cilju lične koristi – opstanka na vlasti i otimanja što veće materijalne koristi.
Homoseksualci su OK. Tretiram ih kao i ostale ljude. Time sto ne mogu da se razmnožavaju širenje im je smanjeno. Mada dozvolom da usvajaju decu, od te dece ce svakako napraviti vecim delom homoseksualce. Ipak, nisu pretnja za opstu populaciju. Medjutim meni smeta da ih gledam na ulici, televiziji, u magazinima, jer je meni to neprirodno i gadi mi se. I ne bih voleo da moja deca to gledaju. Zato mi smeta Parada. Mislim da homoseksualce u ovoj zemlji niko ne progoni, da nisu zigosani, kako to zan da bude, da imaju prava kao i ostali, i zato mi potenciranje njihovog postojanja ide na nerve. Onaj ko insistira na njihovim festivalima nije bas ciste svesti. Malo mu je um pomeren.
Ne nije bolest u pitanju vec sloboda izbora. Kada je rec o hemafroditima koji su izuzetno retka pojava tada mozemo govoriti o bolesti. Znaci kao sto je drogiranje sloboda izbora i ovo je na jedan nacin proizvod necije volje, htenja, usmerenog u najgorem mogucem pravcu. Ovim se direktno “reklamira“ smrt. Nista oko njih ne odise zivotom jer oni su sami sebe ubijaju iznutra. Latetno samoubistvo, i telesno i dusevno. To sto spolja zbog “mode“ je “in“ pa smo silom prilika u situaciji da ovo pod moranjem “slobodno“ prihvatamo je ustvari jedan uvod u totalitarni oblik razmisljanja koji se polako servira ne samo kod nas. Ne mora covek da bude dusevni bolesnik da bi bio “ van sebe“. Postoje i na interenetu svedocenja ljudi koji su dosli k sebi i izrezili zelju da se osobode ove muke, takve osobe treba razumeti…a sve ostalo je greh. Da bas to greh, o cijem postojanju liberalno, postmodernisticko drustvo ne razmislja guseci se u sopstvenoj bljuovotini, zvanoj “ljudska prava“. Djavo, na zalost, ipak postoji.
Srbija je paradirala ulicama i za manje sitnice od ove . Ali je svaki protest zavrsavao tako da `sjasi Kurta da uzjasi Murta`. Pa se valjda narod opekao , opametio i ne zeli vise da gubi svoje vreme a dobija pendreke ni za sta… Ponosna Srbija postoji , bila je na ulicama da isprati patrijarha Pavla, da oda postu ubikenom francuskom navijacu , da pozdravi prave sportiste ….Sto bi rekao D.Kovacevic : Beograd je bio i bice najlepsi grad.On se sad samo malo odmara !
Današnji dan je tužan dan. U svakom pogledu. Četvorodupla šteta. Parada održana – huligani divljali i lupali – ljud povredjeni – svetu smo pokazali nezrelost u svakom segmentu.
@Zlatko
Da li izraz *četvoroduplo* znači da nečega ima četiri ili osam? Da li je to pogrešna formulacija, kao i što se koristi nerezonski (po mom mišljenju nepravilno) izraz *duplo ili troduplo manje* jer sve što je duplo ili troduplo mora ipak da bude veće od neke osnovice. Ako je nešto manje, onda bi moralo da bude *upola* manje, ili da je trećina nečega (neke osnovice). Čini mi se da se u medijima malo pažnje posvećuje pravilnom govoru, odnosno pravilnoj jezičkoj konstrukciji. Bilo bi dobro da se neko kompetentan oglasi i pojasni ovu nedoumicu.
Parada ili demonstracija ponosa ili srama je završena. Interesi EU i domaćih političara, pa čak i šačice unezverenih i uplašenih pripadnika homo populacije i simpatizera, jedini gubitnici su u stvari pripadnici MUP koji moraju da štite čak i one koje bi u civilu najradije kamenovali.
Pitanje je: ŠTA JE SLEDEĆE? Ovo je bio test za druge ciljeve i interese (poniženja), jer je za očekivati da će ovakva Narodna skupština bez problema izglasati zakon o istopolnim bračnim i vanbračnim zajednicama, koje će se izjednačiti u pravima i obavezama sa bračnim i vanbračnim zajednicama muškaraca i žena, a samim tim i pravo da USVAJAJU DECU. Da li ste spremni da mirno gledate na sve ovo? Ili možda mislite da je sve Božija volja?
Mislio sam na štetu x 8 !
Na 8 planova: ljudskom, moralnom, materijalnom, duhovnom, političkom, društvenom, zdravstvenom i karakternom.
A verovatno je i veća.
Nisam baš ubedjen u odgovor, čini mi se da je iznudjen, ali važno je snaći se – teže je priznati!
Kako homoseksualci nisu zigosani u Srbiji ??? Pa kod nas se rec „peder“ koristi najmanje kao homoseksualac, a najvise za one najgore ljudske osobine koje postoje : prevrtljiv, sebican, cicija, izdajnik, varalica. Kod vas u Srbiji i dalje vladaju norme na poslu da ne napreduje uvek najsposobniji, nego najpovezaniji, u „pravoj“ stranci uclanjeni.
Neko za koga bi se javno znalo da je homic nema tu mnogo sanse za neki pristojan zivot.
Mi kao slobodoljubiv narod, iako je pederluk gadan, ipak to moramo razumeti. Niko ne moze da izdrzi da bas ceo zivot provodi u strahu, i zivljenju sa tom naptescu da li ce neko otkriti njihovu tajnu. A to za usvajanje dece je „slippery slope argument“…..mislim da usvajanja nema ni na zapadu.
Ima da ako je neko imao dete iz hetero braka, pa se razveo/la, pa zapocnu homo vezu, pa eto kao dete je tu…..mislim vi u Srbiji kad zapocnete neki argument, izgleda uvek donesete kanistere benzina da to dobro polijete pa onda krenete u diskusiju…..S te strane mi i prija sto vise nisam tamo.
Pa sta vas onda toliko interesuje sta se desava ovde