Vlastimir Stoiljković
* * *
Parada ponosa je odraz Srbije i njenog karaktera i ličnog ponosa. Sve ovo što se danima dešava i o čemu se priča je samo Parada ponosa Srba. Parada straha, kiča, prevrtljivosti, neutemeljenosti i nedostatka ikakvih zdravih vrednosti.
Zašto to tvrdim i šta pod tim podrazumevam objasniću u par kratkih teza, odnosno o prikazu 3 stuba našeg nacionalnog ponosa: naroda, homoseksulaca i političke elite.
Prvo, imamo narod koji se u sebi više ili manje buni protiv parade homoseksulaca smatrajući da to nije ni prirodno, ni lepo, ni logično. Medjutim, narod nema dovoljno ponosa da to iskaže i da masovnim okupljanjima kaže šta misli, nego se skriva po kućama i gundja ispred televizora. Ponosan jedan narod, skriven iza lažne udobnosti i sigurnosti, koji neće da predje prag komfora koji je dostigao. Zato ga i spopadaju sve nedaće i nesreće jer ih je sam prihvatio. Odbijanjem da se boriš protiv zla, a odbijaš jer ne veruješ čvrsto ni u šta moralno, ti prihvataš zlo kao svog saputnika i nemaš više prava da se buniš protiv istog. Sam si ga uveo u kuću.
S druge strane učesnici parade ponosa su malobrojni, u daleko manjem broju ih ima, nego što stvarno pedera i lezbejki ima u Srbiji. Strah od povreda i javnog linča je zamenio njihov ponos. I oni su ponosni, ali ne da bi rizikovali kamen u glavu. Mnogi od njih će takodje paradirati bizarno obučeni, ali ispred televizora. I oni su ipak gradjani Srbije i deo ovog mentaliteta, možda malo agresivniji, ludji, histeričniji, ali ipak deo ovdašnjeg miljea. I njih isto sunce »miluje« i isti karakter jednog naroda ih oblikuje, jer hteli mi da priznamo to ili ne, svi su oni naši sinovi, ćerke, braća, rodjaci i prijatelji iz školskih klupa. Nisu uvezeni iz Amerike ili Evrope, nastali su medju nama, u porodicama koje su dopustile da se poremećaji dešavaju i dogode jadnim ljudima.
Političari i država nas ubedjuju mesecima da smo mi jedna ponosna država. Da branimo Kosovo, našu dijasporu po Crnoj Gori i Hrvatskoj, itd. Tako da su i oni sa puno gorčine i jeda prihvatili ultimatume od strane Evropske UNije da se parada homoseksualaca održi. Lično da se oni pitaju to ne bi dozvolili, ali ih eto teraju. I zbog viših interesa oni će dozvoliti Paradu Ponosa. Prevrtljivo će objasniti da je to potreba da se naše društvo nauči toleranciji, i da bez obzira što oni redom „prevrću“ folk pevačice i homoseksualci treba da imaju slobodno nebo i dugu iznad naših glava. Da nam najmračnije kreature uma obučene u bolesne kostime deci prikazuju kreativnost vrlog novog sveta. Gde je tu ponos? Nacionalni, državnički, lični. Nigde. I nikada se neće ni pojaviti u srpskoj politici, jer je ona nastala jednom dugotrajnom filtracijom fleksibilnih umova, koje je narod iznedrio da ih zabavljaju.
Suština Srbije i srpskog ponosa je jednostavna. Srbiji je dosadno jer su Srbi odavno navučeni na kafanu, politikanstvo, ogovaranja, lumpovanja, zavere, lenstvovanje, tako da svaki napor da se živi dosledno, principijelno i uloži napor, predstavlja muku za prosečnog Srbina. A ponos sve to zahteva. Zato ga Srbi nemaju ali imaju Paradu ponosa.
Kao u ogledalu.
. . .
Napomena Redakcije: Objavljeni tekst nije mišljenje Redakcije Bloga ili bilo kog autora sa bloga. Izvinjavamo se svim čitaocima koji ovaj tekst doživljavaju kao politički nekorektan.
@ Brana
Da li nam mozete opisati kako razmislja obican , prosecan , rodjeni amer ? Da li takvi uopste znaju ko smo i gde smo mi ? Da li tamo zaista postoji takva kontrola da je nemoguc monopol u bilo cemu ? Da li funkcionisu sindikati i postoji li solidarnost medju radnicima ?
@ Vojsije
Uh, pa to je kompleksna tema, posto sam otprilike isto proveo u Srbiji koliko i ovde. Probacu da dam neke osnovne informacije, a da ne davim. U isto vreme, da se ogradim jer ja uopste nisam za Americki sistem u Srbiji. Mislim da je jako surov i nije za nas mentalitet. Mislim da je za nas najbolja Monarhija, sa blago izrazenim osecajem za socijalnu pravdu kakva je recimo Kanada, ili Velika Britanija. No to je druga tema. Ako nekom idem na ganglije nek me izvine….
Dakle, prosecan Amerikanac je odrastao i veruje u pojam „slobode“. Ali to nije sloboda kao sto mi o njoj mislimo (tudjin nas je okupirao, pa smo ga mi uz juris i velike zrtve isterali i zemlje i dosla je sloboda). U Americi je sloboda, takva da coveku daje mogucnost da gradi svoju srecu (pursuit of happiness). Jos vaznije je sloboda od preteranog upliva drzave u licne zivote ljudi.
Dakle kad vi u Srbiji (pa i u Evropi) cujete da porez ide gore vama odmah padne na pamet neki debeli hohstapler koji je na racun tog poreza kupio negde kucu, sina poslao na studije na zapad, i sad krka prasetinu u nekoj kafani. Prosecni Amerikanac kad cuje da porez ide gore, odmah pomisli da drzava zeli da mu otme deo njegove slobode. da je drzava nepotrebno veca, da nije posao drzave da mu odlucuje gde ce dete ici u skolu, kakvog doktora on moze da koristi…i tako to. Prosecni Amerikanac dakle hoce svoju slobodu, i …..ta mu se sloboda svodi na tu kucu koju ima, travnjak, i vreme koje ima sa porodicom. I eto, cak i sloboda da nosi oruzje i zastiti svoju porodicu i imanje. Porodica je centar svega, i zato mnogi Amerikanci i ne znaju, a i ne razmisljaju o svetskim drzavama, svetskoj politici, aferama i zaverama po svetu. I tu se slazem, ne, oni zaista ne znaju ni ko smo mi, ni gde smo mi. Mada za utehu, ne znaju ni gde su druge drzave.
Njihove skole jesu nama smesne i gradivo jednostavno, ali oni obucavaju ljude da budu dobri, izrazito dobri u jednom uskom dijapazonu stvari. Biti dobar u necemu uskom je za njih biti kvalitetan, i uspeti. Kod nas je naprotiv biti malo pametan u mnogim stvarima, znati lepo pricati o mnogim stvarima odraz velike pameti. Kod nas koliko cujem ima 16 predmeta u srednjoj skoli, a nije ih manje bio ni kad sam ja bio tamo. Zato mi mislimo da su Amerikanci glupi, a Amerikanci bi (kad bi im neko rekao kako mi razmisljamo) rekao da mi lupamo glavu o nepotrebnim stvarima. Amerikanci (i ostala engleska govorna podrucja) imaju uzrecicu „jack of all trades master of none“ (dobar u mnogim zanatima, ali gospodar ni u jednom).. Ajde sad o monopolu i sindikatima.
O monopolu, ne znam na kakav monopol si/ste mislili i kakvoj kontroli. Ali verujem na ekonomiju prvenstveno. Uglavnom, ekonomija je privatna i postoje drzavni mehanizmi koji onemogucavaju monopol. Recimo jedan od mehanizama koji onemogucava monopol je da drzava nema upliva u ekonomiju (osim ove recesije, sto je presedan). Niti ima toga da politicari sede u bordovima kompanija, fudbalskih klubova, pa da se tu stvaraju neke frakcije, ja tebi-ti meni…kao u Srbiji. Mada neke firme kao sto su Walmart (kao Metro kod vas) su toliko ojacale da sad ucenjuju svoje dobavljace da ako rade s nekim drugim izgubice Walmart kao musteriju ( ove mehanizme je Zlatko Scepanovic pre par meseci opisivao za Srbiju), ili recimo da moraju da uvedu odredjene tehnologije u proizvodni proces (sto je za neke manje dobavljace skupo)…..o ovome se prica i moze i ne mora da je tacno. Ali vi uvek imate druge kompanije, i mnogi i ne kupuju u Walmartu.
Uglavnom drzava se u principu ne mesa u ekonomiju, i firme se medjusobno slobodno takmice. Ta sloboda o kojoj sam pisao u prvom delu, se takodje generacijama neguje po pitanju ekonomije i ono sto smanjuje tu slobodu i slobodnu konkurenciju drzava gleda da svojim pravilima sprecava.
Sindikati. Sindikati u Americi su jaci i normalniji nego u Srbiji, ali slabiji nego u Kanadi, Britaniji, a kamoli u levicarskoj Evropi. Zato mozda nisu najbolji primer. Ali u principu, oni s vremena na vreme pregovaraju sa menadzmenom (kolektivni ugovor zar ne ?) kakvi ce biti uslovi radnika za naredni period. Sindikat u principu ima mandat da se bori za sto bolje uslove za radnike ali ne toliko da firme izgube svoju konkurentnost. I uvek moraju da balansiraju. Ako se kompromituju i postljivi su prema menadzmentu, njihovo clanstvo moze da ih smeni, ako suvise traze onda menadzment zatvori vrata i izvrsi pritisak na njih (kad dodje do obustave rada). Kada sindikat potpise ugovor onda 3-4 godine su precizno definisani uslovi pod kojima ce radnici da rade i za to vreme nelegalne su sve obustave.
Da ima solidarnosti medju radnicima. Ako su u nekoj fabrici radnici u strajku, oni formiraju tzv „picket line“. Znaci formiraju krug, idu tako u krug i skandiraju uslove sta zele. Mnogi radnici koji vrse isporuke tim firmama dok su u vreme strajka, ne zele da predju tu liniju („cross picket line“….medju radnicima je to svetogrdje). Malo mesam srpski i engleski, ali to je kao kad je firma ABC u strajku, radnici „piketuju“ ispred i postar dolazi da donese pakete necega za firmu…..posto su i postari u sindikatu, postar ce reci „nisam isporucio pakete jer ne zelim da predjem njihov picket line“. Eto to je ta neka solidarnost. I toga ima.
Inace ja radim u industriji gde sindikata nema, ali znam za primer firmi UPS i FedEx. To je kao kod vas DHL (ima ga i ovde). UPS je sindikalizovan, a FedEx nije. UPS ima manje plate, ali sigurnost posla za vreme kolektivnog ugovora. Ipak, ako recimo ima ekstra poste da se isporucuje, bez obzira ako si mlad, oran da radis, brz, i efikasan, po pravilu taj dodatni posao ce prvo pripasti starijem „bratu“ iako je on mozda debeo, mlitav, lenj….jer tako ide po sindikalnim pravilima…i tu recimo menadzment ne moze puno da utice jer su im cesto ruke vezane. U fedexu sindikata nema, i oni ohrabruju vredan rad, brzinu. Kod njih nema sigurnosti posla kao u UPS-u i mozes da letis sutra, ali recimo ako bi negde hteo da putujes a kojim slucajem FedEx leti do te destinacije, mozes da dobijes besplatan let i da sedis u kabini sa pilotima.
Sloboda i Jedinstvo. Na temu slobode. Kad govorimo o Americkom vidjenju slobode (i to je ono sto nas pogadja najvise) postoji nesto sto se zove „manifest destiny“. Manifest Destiny je tema, o kojoj mnogi lupaju glavu ovde s vremena na vreme. A to je da su Americki oci jos davno napravili neki tajni dokument koji propisuje da Amerika mora doveka raditi, i da je njena Bozija duznost da svoje vidjenje slobode prosiri na druge narode koji to nemaju….i da je Bozija promisao da Amerika bude dominantna sila u svetu.
Kao narod oni jesu ponosni na svoja dostignuca. Ali moram da priznam, da ono sto mi se svidja ovde, ti si Amerikanac i nema veze da li ti je ime smesno za izgovor, da li si Muhamed, ili Sing, ili Vjaceslav, ili Marek, ili Alvarez. Ako si Amerikanac i ako postujes zakone, imas svu zastitu najjace sile na svetu bez obzira na svoje poreklo. Koliko cujem u Evropi, pa cak ovde u nasem komsiluku u Kanadi ipak dominira domaci narod, koji je Anglo Saksonski, i delom ces uvek biti stranac.
Jos bbih dodao kao temu jedinstvo u Americi. Kratak cu biti, izvinjvam se. Mislim da je neko ovde rekao iste su stranke i demokrate i Republikanci. Tacno, Amerika svakih 4 godine bira predsednika i Kongres/senat izmedju 2 stranke, razlike izmedju njih su u nijansama jer Demokrate zele jacu drzavu, vise poreze, i vecu zastitu za ranjivije segmente drustva (nezaposleni, mali preduzetnici, manjine)….dok Republikanci zele manje poreze, nova trzista i imaju agresivniju spoljnu politiku. To je ipak nesto sto se ovde dugo razvija i mislim da je to pohvalno.
Kod nas kad stranka pobedi na vlasti, zeli da sprzi ono sto su ovi prethodni uradili, odmah se menjaju udzbenici, imena ulica, zastave, himne, stub spoljne politike…pa nije vise Rusija sad je Amerika ili Evropa …….kod nas se svakih 4 godina sve nanovo ispituje. Ovde se te osnovne stvari ne menjaju i to je odraz stabilnosti, a ne kako neko ovde rece jednoumlja. Jer oko nekih stvari su debate ovde uzasne, a oko nekih stvari nema razgovora.
Eto nesto sam malo pokusao da docaram, ne znam ni sam da li ovo ima smisla sto sam rekao, mnogima ce ovo da izgleda kao spansko selo bez ikakvog smisla. Mislim da je neko u vladi Srbije znao da objasni 1991 kako Amerikanci razmisljaju mnoge, mnoge gadosti sa njihove strane nam se ne bi ni desile. Jer bili smo saveznici, i mi imamo izrazenu ljubav prema otadzbini, i mi smo kao i oni oruzjem proterali tudjina (oni Engleze, mi Turke) sa nase zemlje, i mi smo narod s kim slobodno zive tolike druge vere i nacije, i mi smo sumnjicavi prema vladi i drzavi i porezu, i mi gajimo jako veliki ponos prema Vojsci i Crkvi…..u mnogo cemu smo i jako, jako slicni….ali eto, nismo znali da komuniciramo.
@ Brana
Bravo. Lep prikaz. Interesantno prikazujete neke aspekte američkog društva, čini mi se vrlopronicljivo.
Svaka cast ! Ako (ne daj boze) ostanes bez posla lako ces moci da radis kao dopisnik za neki dobar list !
Nego , ovde je tema bila `nasa` parada „ponosa„ ali mi uglavnom u raspravama sletimo s kursa,kao i u vecini stvari… Ako moze samo nam reci kakva je zaista tamo situacija `po tom pitanju` . Ovde se stice utisak da to dolazi kao vazno drzavno pitanje.Rekli su strani listovi da je parada bila test za Srbiju.Ne znam zasto sto bas na to testirani a ne na prava invalida,socijalnih slucajeva…
Odavde gledano ,izgleda kao da se vrsi promocija homoseksualizma . Kako tamo gledaju obicni ljudi na te `pojave` ? Naavno i `njih`smatram obicnim svetom , ali mi smeta sto mi se vise cinu da tu ima egzibicionista , nego`postenih` pedera (ljudu sa drugacijim seksualnim opredeljenjima) . U listu socijaliste Vucelica ` Pecat` neka americka naucnica je dala intervju iz kog se stice utisak da je pitanje dana kada ce u Americi i pedofilija postati obicna stvar.
Jedno od lica Amerike objektivno sagledano od strane nekoga ko nije amerikanac, ali je dovoljno vremena proveo da može to lice da analizira bez pristrasnosti i predrasuda. Ali to je samo jedno lice. U Srbiji bi želeli da „normalni život normalnih ljudi“ izgleda isto tako. Ali ta „normalnost“ gradila se u Americi mnogo godina a kod nas……..na Balkanu…….teško to ide.
Medjutim, koga zanima normalan život – on nije atraktivan i za njega nema prostora u medijima. Zato je ovo lice Amerike uglavnom nepoznato.
Nije isto lice Amerike u odnosu prema drugima, to smo i videli i iskusili, i o tome ima daleko više informacija.
@ Vojsije
o Homoseksualizmu ??? Amerika je duboko religiozna zemlja, postoje delovi koji su cak izrazito religiozni („Bible belt“). Pogledajte gde su te Americke parade ponosa, San Francisko Kalifornija koji je uvek bio ultra-liberalan grad, kao i Nju Jork. Zasto nema tih parada u Misisipiju, u Koloradu, ili Oklahomi. S druge strane, homoseksualizam je skinut iz kriminalnog koda, i sa liste bolesti….i ti ljudi kao takvi imaju prava i slobodu da marsiraju. To je ta sloboda o kojoj pricam. Pride Day je i nastao 1969 kada su pederi u nekom hotelu koji je bio pod policijskom racijom usli u tucu sa policijom jer im je bilo dosta da ih ovi maltretiraju.
E sad, recimo imate politicare koji ih podrzavaju (Obama, Klinton pripadaju toj opciji) i recimo desnicarske grupe ovde takodje imaju taj stav da je to opasno. Eto, jedino sto je ovde zabranjeno napadati ih.
E sad neke Americke drzave su odlucile da (jer to je do drzava, a nije jurisdikcija savezne vlade) dozvole vencanja pa tako mislim da su Kalifornija, Masacusests, dozvolile da se pederi vencavaju kod njih. Znam da je Toronto u Kanadi omiljena destinacija pedera, jer je kod njih grad valjda taj koji izdaje dozvolu za vencanje pa se tamo moze.
E sad, znaci iz ovoga vidite da i „prosecni“ amerikanac ima isto toliko nervoze po pitanju homica kao svi. Jedina stvar je da ih ne napada. Recimo kod vas u Srbiji se misli da je to sve zbog Holivuda da oni promovisu nakaradno ponasanje, a videcete ako uradite podrobniju analizu koliko pedera glumaca u stvari nema, i da se na prste mogu izbrojati zvezde koje su pederi….i ako se otkrije da jesu njihove karijere uglavnom stagniraju ili idu dole.
Tako da bih ja to evropsko „test za Srbiju“ zaista uzeo tako kako jeste, i ne bih se opterecivao o „prenosnom znacenju“, i trazio neku zaveru u tim recima. Eto cisto da vide da ta populacija moze slobodno da proseta gradom.
E da, verovatno u Americi zzbog tolikih sloboda je i lakse pronaci pedere i vise njih se ovde odluce da izadju „iz ormana“ (njihova izreka) . Mi nekako u Srbiji mislimo zato sto pederi cute, da ih ni nema. Ja recimo dok sam tamo ziveo, nikad, ama bas nikad nisam znao nijednog, niti se na nekog sumnjalo…..neposredno pre nego sto cu otici pricalo se za neku zensku da kao spandjala se sa drugom,…..ali to je tad bilo ko danas kad bi rekli NLO mi je usao kroz prozor i provozao sam se u letecem tanjiru.
Ko zna, mozda mi u Srbiji imamo isti procenat pedera kao u Americi samo se boje da budu otvoreni. I u muzici, ja se ne secam pre 20-25 godina da su se ikad dve zenske poljubile, a danas je „girl on girl action“ sastavni deo svakog koncerta gde su dve zenske, svakog video spota, pa cak i svaki film pocinje da ima bar jednu scenu gde se dve devojke ‘vataju.
Ali Amerika kakva je takva je, u odnosu na Kanadu, Zapadnu Evropu i Japan ima najveci natalitet (istina da ga popravlja Latino populacija, ali ipak….eto ako se AngloSaksonci pecaju na homo, Latinos se ne pecaju :-))……
Eh da, da ne zabporavim. Kad je na vlasti bio Bush, koji je izraziti desnicar i religiozan covek i koji je imponovao religioznim Amerikancima, ….njegova uloga je bila samo da ne dozvoli da Savezne pare promovisu po skolama/ustanovama neke pederske vrednosti, ili mogucnosti abortusa…..to je bio valjda prvi korak koji je Obama promenio kad je preuzeo funkciju Predsednika.
u Americi je abortus mnogo mnogo skakljivija i bolnija tema negoli pederi. A ako je tacan podatak da u Srbiji vrse 200 000 abortusa godisnje (a nas je 6-7 miliona) onda bi nam mozda bilo produktivnije da se i mi time pozabavimo.
Stvar je rešana. Samo treba da se Beograd pobratimi sa Oklahoma City-om i u ime dobrih odnosa sa braćom amerima ukinemo Paradu ponosa ;-)
ZAŠTO UOPŠTE POSTOJI HOMOSEKSUALIZAM?
Čovek je pre svega duhovno biće, Duša, koje inkarnira nekoliko stotina hiljada puta u fizičkim telima. Uobičajeno je da ima nekoliko inkarnacija u telu žene posle čega ih ima nekoliko u telu muškarca. Takav naizmenični ciklus se nastavlja. Razlog takvog inkarniranja je da bi smo se mi Duše ispravno razvijali te da u sebi izbalansiramo muške (animus) i ženske (anima) principe. Jer, tek pošto vidno izbalansiramo ova svoja dva unutarnju principa mi smo vidljivo duhovno uznapredovali.
U trenutku promene pola inkarnacije – naročito ako je naš prethodni život završen iznenada i prebrzo a mi se moramo što pre vratiti u novu inkarnaciju, tada bez dovoljne pripreme na višem nivou (svetu) vraćamo se recimo posle završene inkarnacije u telu žene novu inkarnaciju u telu muškarca.
Ta nedovoljna unutarnja priprema čini da u nama i dalje zaostane ona naša naklonost prema muškarcima iako sada više nismo u telu žene. Važi i obrnuto kada imamo prelaz iz tela muškarca u telo žene.
Jednostavno rečeno, ovde se ne radi ni o kakvoj bolesti ili degradaciji već o sasvim normalnim pojavama koje su bile i biće prisutne u svim periodima postojanja čoveka.
Nema ljudskog bića na ovoj planeti, što ne isključuje ni ovde prisutne diskutante, koje nije bar nekoliko puta imalo istopolnu naklonost. Najčešće najveći otpor prema homoseksualizmu imaju upravo oni koji se tek nedavno – u nedavnim životima – imali i sami homoseksualnu naklonost.
Danas, najveću potrebu za demonstracijama i paradiranjem imaju upravo oni homoseksualci koji sebe i svoju seksualnost nisu prihvatiti. Takvi i ako osećaju istopolnu privlačnost sebe moralno kao takvog (takvu) ne prihvataju, moralno ubedjenje da je to nenormalno je isuviše jako, pa otuda preko parada i egzebicionizma nastoje ne da ubede druge oko sebe, već da ubede sebe same da je sve to što osećaju i kako se osećaju sasvim normalno.
Bio je jedan period života u kojem su roditelji ugovarali brakove svojoj deci i to je bilo društveno prihvaćeno i smatralo se i normalnim i moralnim. Onda je došlo do skoka svesti kada su mladi počeli tražiti veći stepen slobode – da sami sebi traže bračnog partnera. Sa tim nastojanjem mladih nikako se nisu slagali stariji pa su novo nastojanje promena nazivali bezbožništvom i poslednjim danima ljudskog roda zbog novih „bezbožnika.“
Niko nije naslutio ni primetio skok svesti u čoveku. Na sličan način je propraćen i čin razvoda.
Koliko juče evropa je na jedan ili drugi način nametnula zakone o zaštiti prava žena u ondašnjoj Jugoslaviji. U poočetku takve zakone niko nije poštovao – ni muškarci ali ni žene. Tak poslednjih ghodina takvi zakoni su počeli nalaziti svoje mesto pod suncem. ovo govori da je bio došao novi skok svesti….
Danas je došao trenutak novog vida ili stupnja slobode i duhovne svesti kada je na red došla i sama istopolna seksualnostt.
Da li je to bolest?
Nije.
Da li je to nenormalnostr?
Nije?
Da li to treba suzbijati’
Ispravan odgovor bi bio da je najvažnije i jedino važno da li su sve osobe zajedno zbog probudjene ljubavi u sebi samima ili su zajedno zvog gole seksualnosti. Jer, Boga zanima samo jedan detalj a to je koliko snažno i čisto volimo drugu osobu pa makar ona bila istopolna.
Naše veliko odbijanje, ne-prihvatanje pa i mržnja prema pojavi homoseksualizma govori samo jedno – da smo predaleko od ispravnog duhovnog razvitka i od dovoljne unutarnje izbalansiranosti.