Redakcija Bloga
Istorijski podaci i ko je bio Sulejman Veličanstveni I Zakonodavac – biografija
Turska serija Sulejman Veličanstveni je probudila niz interesovanja za ličnost i delo turskog sultana Sulejmana I iz Osmanlijske dinastije. Javilo se mnogo kontroverzi oko prikazivanja života na turskom dvoru, haremu i u politici, a da ne govorimo o problemu istorijskih detalja iz same serije i koliko je ona bliska stvarnoj istoriji. Ipak, ljudi najviše prate ono što radi sultanija Hurem, njegova najznačajnija supruga iako je imao čitav harem žena.
Da pružimo naš doprinos datoj temi iznećemo najosnovnije podatke o životu i liku turskog sultana Sulejmana Velučanstvenog, koji se inače u Turskoj pamti kao Sulejman Zakonodavac, dok je nadimak Veličanstveni dobio od strane Zapada zbog velikih ratnih osvajanja koje je obavio za života.
Turski sultan Sulejman Veličanstveni i njegova kratka biografija da bi se laše pratila TV serija.
. . .
Sulejman Veličanstveni Biografija
Mesto rođenja: Trebizond, Turska
Umro: 5 Septembar 1566
Lokacija smrti: Szigetvar, Mađarska
Uzrok smrti: neodređen
Grob: Sulejmanova džamija, Istanbul, Turska
Nacionalnost: Turska
Domet u karijeri: otomanski sultan, 1520-66
Otac: Selim I
Supruga: Aleksandra Lisovska (Rokselana)
Sin: Mustafa
Sin: Selim II (nasledio ga na tronu)
Sin: Bajazit
Sin: Čihangir
Ćerka: Mihrumah (Mihrimar)
Sulejman I, „Veličanstveni“, turski sultan, nasledio je svog oca Selima I u 1520 godini. Njegovo rođenje se poklopilo sa otvaranjem nove godine 10. veka muslimanske hronologije (AH 900), najslavniji period u istoriji islama. To je inače bilo doba puno događaja na svetskoj sceni, kao na primer u Evropi, gde je renesansa bila u punom jeku, i u Indiji, gde je sjaj vladavine cara Akbara premašio sve svoje prethodnike a i naslednike. Stoga su u to vreme Sulejmanova osvajanja ostala pomalo u senci svega toga.
Važno je napomenuti da, iako se u Turskoj on slavi kao zakonodavac (Kanuni), u evropskoj istoriji je poznat po takvim naslovima kao što je Veličanstveni. Smatra se da je imao najviše sreće od svih sultana, jer je proživeo dug život, dugo i nesmetano vladao i unapredio celokupnu Osmanlijsku imperiju.
Od oca je nasledio dobro organizovanu zemlju, disciplinovanu vojsku i pune trezore blaga i novca. On ujedinjuje u svojoj ličnosti najbolje osobine svojih prethodnika, i imao je dar da iskoristi svaku prednost, kao što je to talenat sposobnih generala, admirala i vezira sa kojima je obeležio i utvrdio svoju vladavinu. Ako njegove vojne kampanje nisu uvek tako mudro i promišljeno planirane kao neke od njegovih prethodnika, one su suštinski bile evidentno srećne, a rezultirale su da je Turskoj imperiji dodao nova vazalstva i teritorije; Beograd, Budimpešta, Temišvar, Rhodes, Tabriz i Bagdad i Nakshivan i Rivan, Aden i Alžir. Stigao je i do Beča koji je neuspešno opsedao.
Za vreme njegove vladavine Turska je dostigla vrhunac svoje slave za niz vekova.
Sulejman je na glasu kao zakonodavac, uglavnom na njegovom organizovanju uleme, ili klerikalnih učionica, u hijerarhijskom poretku iz šeik-ul-Islama. Reformisao je i poboljšao administraciju zemlje, civilne i vojne strukture, trgovinu, otvorio je novi i unapređeni sistem feudalnih mandata za granična područja i delom poboljšanje položaje svojih hrišćanskih subjekata.
On je takođe bio poznat i kao pesnik, pod pseudonimom „Muhibbr“.
Sulejman je umro 5. septembra 1566, u dobi od 72 godine, pri opsadi tvrdjave Szigetvar u Mađarskoj.
. . .
Marta: „Možda ekumenizam ipak ide u tom smjeru,samo mi maleni o ničemu nemamo pojma. … ja ipak mislim molimo se istome Bogu“.
„Za ateističku svest, u duhovnom smislu neznalačku, religije su jednake. U našem društvu, kao posledica toga, vlada opšte rasprostranjena predrasuda da sve religije imaju isti cilj. Okultizam svesrdno podržava ovakav stav, tvrdeći da sve religije različitim putevima vode jednom te istom cilju. Veliki reformator hinduizma koji je živeo u XIX veku u Indiji, Ramakrišna, učio je da su bogovi raznih religija u suštini isti pošto sve religije govore o istom Bogu.
Po njegovom mišljenju, oni ljudi koji tvrde da je samo njihova religija istinita, liče na slepce u priči o slonu: „Četvorica slepih prišli su slonu. Jedan je dodirnuo nogu slona i rekao: slon liči na stablo. Drugi je dodirnuo surlu i rekao: slon liči na debelu batinu. Treći je dodirnuo stomak slona i rekao: slon liči na ogromno bure. Četvrti je dodirnuo uši i rekao: slon liči na veliku korpu. I počeli su da se svađaju kakav je slon u stvari“.
U ovoj priči se podrazumeva pretpostavka da sva četiri slepca imaju urođeno, neotuđivo pravo poznanja slona, makar i čulom pipanja. Oni se odnose prema slonu dobronamerno, pošteno, dok im on spokojno daje mogućnost da ga opipaju. Ništa, sem slepila, njima ne smeta. U odnosu na slona možda i jeste tako, ali ne i u odnosu prema Bogu.
Do grehopada prvih ljudi sve bi moglo biti tako kako nam priča Ramakrišna, no ljudi su zgrešili u odnosu prema Bogu, i izgubili pravo na neposredno „opipavanje“. Ne verujući Gospodu, a verujući satani, oni su napravili izbor i pali pod vlast lukavog duha. Sada im je on podmetnuo sebe, ludo se smejući slepim ljudima, radujući se njihovoj svađi povodom onoga što su opipali. Sagrešivši, ljudi su predali sebe pod vlast satane, koji je putem greha dobio tačku oslonca u delovanju na nas, i u tom stanju mi ne možemo biti uvereni da si su svi naši doživljaji – od Boga.
Osim toga, Bog – nije slon, kome je potpuno svejedno razumeju li ga slepci ili ne. Onima, koji su se odvratili od satane i pokajali se za grehe otaca svojih, On se sam javlja, i na svaki se način stara da bi mi, koliko je to moguće i korisno za nas – imali jasnu istinitu predstavu o Njemu. I više od toga, On sam uzima na sebe naše grehe i sam čisti naše duhovne oči. No, samo u slučaju ako smo se pokajali i napustili grehovni put svojih praroditelja. U priči o četiri slepca nema reči pokajanja i podrazumeva se da je proces poznanja tvari (slona) jednaka „procesu“ poznanja Tvorca.“
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/StakleneOciIndije/Lat_StakleneOciIndije17.htm
Ja nisam ateista,ja sam bila jasna,ja sam katolkinja,duboko u vjeri a opet ne želim ovako ispasti ohola,i naravno da trebam još dublje i sve do smrti stalno raditi na sebi i svome srcu. Zašto mi Niko sad želiš oduzeti svjetlo koje mi je nastalo u srcu?To Bog ne radi.Ja vjerujem u Isusa Krista kao i ti iako si pravoslavac,brat si kršćanin. Ako sam ja smatrala da je islam demonski Bog onda sam krivo smatrala zato jer sam dopustila da mi zlo tako govori u srce,da imam srdžbu i neopraštanje.Pa to nije od Boga, to zna i svaki kršćanin, te moje emocije,Bogu hvala da ih više nemam. To što sam napisala sad za ekumenizam,to gledaj iz moje perspektive,perspektive mira i prihvaćanja jednih za druge. Već mi je pomalo dosta da se ljudi igraju Boga i kažu tko će u raj a tko neće.Tko smo mi da sudimo i ja isto? Sud je u Gospoda. Kao čovjek se osjećam slobodno i neopterećeno bez predrasuda. Moje je da ljubim,samo to se od mene traži a Bog nek preispituje srca. Moja čežnja je da se svaki čovjek spasi i tome u prilog moja rečenica. Jer naš Bog Isus je rekao da je došao na zemlju da NI JEDAN ČOVJEK NE PROPADNE, e sad kojeg je on opredjeljenja,to nije na meni ni na nama. Ja samo znam u kojem smjeru ja trebam ići,u smjeru mira i ljubavi.Ne želim mrziti, ne želim se zarobljavati sotonskim mislima,ako je Isus tako ljubio svijet da je dao svoj život za svakoga tko sam ja da taj blagoslov sudim? Ja svoje znam. Misliš da Bog ne gleda na muslimana koji se rano zorom ustaje i moli mu se,odriče,klanja,nemoj tako. Nitko nije birao ni nacionalnost ni vjeru,ja kažem da Bog gleda na srce i vjerujem da je tako. Što će onda biti sa onim malim crncem u Etiopiji koji nema blage veze da Bog postoji a živi onako kako mu pleme nameće iz neznanja. Ostavio si mi link pravoslavlja,ja sam kršćanka ali katolkinja. Moja vjera kaže da je svaki čovjek pod milosrđem Božjim da se spasi,nitko nije odbačen,nitko nije rođenjem privilegiran. Bog nije slon ali je zasigurno Milosrdan (objava svetoj Faustini Kowalskoj koju vi ne priznajete).
Ne želim se vraćati unazad Niko,želim ljubiti svakog čovjeka,a ne brini Krista se neću odreći ni po cijenu smrti :) I uopće nije važno tko je musliman ili pravoslavac i slično,meni je samo važno moje srce da u njemu nema nikakva otrova. Tako se sada osjećam da bih mogla zagrliti i muslimana i hindusa i budistu i ateistu a da pri tome imam tako slobodno i ispunjeno srce Kristom.To Krist od nas i želi da ljubimo svakog čovjeka .U tome je sloboda,Kristova,LJUBITI. Zahvaljujem Bogu na toj ljubavi.Dokle god ću misliti da samo ja valjam,da samo moje vrijedi a prezirati tuđe i drugog bit ću rob negativnih misli,rob sotone, to je zamka zloga kroz duhovno.Biti veći i bolji od drugih. Ja dobro znam da je Isus za mene Put Istina i Život, ali kroz Isusa mogu u ljubavi biti sa svakim,ja sam slobodna u Kristu. Slobodna ljubiti,samo je to važno. To je ekumenizam moga srca.
Greška u pisanju…da NI JEDAN ČOVJEK NE PROPADNE, e sad kojeg je TKO opredjeljenja,to nije na meni ni na nama. Budi svjestan da ja pripadam katoličkoj crkvi a ona gaji nadu u spasenje za svakoga čovjeka. Bilo krivo ili ne,po ovom ili onom saboru,ja tako osjećam u srcu i čitajući Sveto Pismo,dovoljno je shvatiti Božju Ljubav i Milosrđe.
Marta: „Misliš da Bog ne gleda na muslimana koji se rano zorom ustaje i moli mu se,odriče,klanja,nemoj tako“.
Muslimani se ne mole Bogu, nego Alahu.
Je li ti misliš da su Bog i Alah isto?
Mislim,samo se drugačije nazivaju. Pri tome ne kažem da ja svoga Boga nazivam Alahom,ja ga zovem Isus. Ne želim reći da je Alah demon.Poštivam srce muslimana i poklon Bogu. Dokle god ću u drugome vidjeti ljubav neću njegovog Boga nazivati zlom.Želim misliti da svaka molitva ide Neograničenom Bogu i Njegovoj Beskrajnoj Ljubavi na Križu. Isus Kristu,pa makako se Bog zvao.Tko smo mi da dijelimo? Ta i onako po vama i ja sam osuđena kao jeretik,zar ne? Konkretno sam razmišljala o islamu.Dali se kršćani toliko mole? Ne bih rekla. Ni vi ni mi. A zar Krist prezire molitvu?Sigurna sam da Bog voli sve ljude,pa zar bi ih već sada osudio. Čežnja za Bogom je već plus,čežnja srca. Bog će suditi,a ja se time ne trebam opterećivati,jedino svojim srcem,jeli kvarno ili nastoji biti čisto.To mi je jedina želja i da ne osuđujem.I to se protivi Bibliji,suditi.Neka svatko izvadi klade iz svoga oka a neka ne vadimo iz tuđih očiju.
Bog se protivi oholima,piše u Bibliji.
Baš sam sretna. I znam da sam griješila imajući predrasude i smatrajući se boljom od drugih. Osjećam se lagana kao pero i blagoslivljam Edu, Bogu hvala što postojiš. Svi smo djeca Božja. Na nama je da ljubimo a sud je u Gospoda.
„Raj muslimana uopšte nije hrišćanski raj. Muslimanski raj je, da tako kažemo, posebno mesto, vrt gde će se ljudi baviti vrlo aktivnim seksom i dobijati veliko estetsko zadovoljstvo od rajskih lepota, rastinja i ukusnih jela kojima će se naslađivati. Po nekim hadisima svakom čoveku će se davati tri miliona jela dnevno i snage da se sve to pojede. I svakome će se davati svakih dan 124 hiljada hurija. Hurije su posebna bića – sigurno je da nisu ljudi – koje se različito opisuju: imaju crne oči kao biser, i biće u raju radi naslade itd. Međutim, hurije služe isključivo za telesnu nasladu, ni za šta drugo. Čovek dobija po 124 hiljada hurija na dan, pri čemu se daju i sile da se sa njima stupi u telesne odnose. Kako je govorio sveti Simeon Solunski po tom povodu da su muslimanima „obećani rajski vrtovi, ispunjeni svakom razvratnošću“. To je uopšte neprihvatljivo učenje, ali je ipak činjenica.
Pri tom, čovek nikada neće videti Alaha. On će videti Alaha, kako je rečeno u jednom od hadisa, samo kao mesec u oblačnoj noći, to jest – izdaleka. Alah će pitati: „Da li si zadovoljan? Da li ti treba još nešto?“ Čovek će odgovarati: „Treba“. Alah će ispunjavati sve telesne prohteve čoveka, ali ne više od toga. “
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/Lat_IslamSisojev.htm
Da li se i ti moliš za ulazak u ovakav raj? Da li i ti ovako zamišljaš Carstvo nebesko?
„Hrišćani se nadaju Carstvu Nebeskom, životu sa Bogom, Bogoopštenju kao glavnoj nasladi u večnosti. Bogoopštenje, Bogoviđenje, učešće u Božanskom blaženstvu, u Njegovom sopstvenom životu.“
Da li i dalje misliš da se svi molimo istom Bogu?
Ako netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!» (I.Iv.4,20-21). A tko je moj brat,samo kršćanin,samo pravoslavac? Ne,brat mi je svaki čovjek,bližnji je svaki čovjek.
Na pitanje: „Koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ (Mt 22,36), Isus odgovara: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed; druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci“ (Mt 22,37-40). Deset zapovijedi treba tumačiti u svjetlu te dvostruke i jedine zapovijedi ljubavi, koja je punina Zakona: Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav (Rim 13,9-10).
Ljubav o kojoj govorimo, to je ljubav koja se iskazuje drugima. Što se Božje prirode tiče, Bog je ljubav. Zbog toga ako smo ukorijenjeni i utemeljeni u Isusu Kristu i ako svakoga trenutka dozvoljavamo Svetome Duhu da nas ispunjava, onda će nas on ispuniti Božjom ljubavlju. Ta će se ljubav očitovati u našem odnosu prema drugim ljudima. Za tu ljubav Sveto Pismo govori da je najvažnija stvar u životu i na svijetu. Čitamo u I.Korinčanima 13:13: « Ali najveća od ovih je ljubav.» Kada počnemo shvaćati silu i karakter Božje ljubavi u našim srcima, time ćemo ujedno početi rješavati svoje osobne probleme.
« Ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav» (I.Iv.4:7-8).
Ako je Bog ljubav,i moje srce to mora biti,jednostavno za zaključiti.O tome sam govorila. Toliko,sve sam rekla da se ne ponavljam.
@Niko,ako si kršćanin kao i ja onda znaš u kakav raj ja vjerujem,u isti kao i ti. Ti mene zaista nisi shvatio.Ta nisam ja protiv Krista,ali ne želi osuđivati iz razloga što Bog ima mjeru kojoj mjeri,a mjerit će zasigurno i srce. I rekao je da će nas po ljubavi suditi,koliko smo ljubavi imali jedni za druge.Ja se ne molim Alahu niti sam primila od njihova učenja niti ću primiti,ali želim vjerovati da će i oni biti dionici Božje slave,zar je to loše drugome željeti dobro? Ja sam mislila da naš Bog Isus Krist ima ljubavi i milosrđe i za njihovu čežnju za spasenjem,kao što i oni misle za nas. Zar je to loše? Ne poznajem raj kojemu oni teže,i nekako niti ne vjerujem da je istina ovo što si napisao jer koliko znam muslimani jako paze na čistoću tijela,na čednost,uopće mi to nikako ne ide skupa. Gledaj,ti svojim pitanjima meni želiš izvući da ja kažem da je samo pravoslavlje u redu,a pri tome dobro znam da sam i ja jeretik za vas. Pa mislim,kome da se klanjam? Pravoslavlju ili Isusu Kristu? Nemoj tako. Nećeš od mene izvući osudu,nećeš. Rekoh,Bog će suditi,a ja za sebe kažem, „čisto srce stvori mi Bože i Duh postojan obnovi u meni.“
Što je jače,Božji zahtjev da opraštamo i ne mrzimo negoli ljubimo i blagoslivljamo ili da čačkamo tko je bolji ili gori? Nepotrebno,za mene. Mogu ti samo reći,otkada sam mislila da je islam nešto najodvratnije što postoji da sam sama bili u okovima srca,a zašto,zato jer nisam ljubila,jer sam mislila da su svi,gle mole se i ubijaju,jer me to dovodilo do mržnje (iako nisam nikada htjela mrziti,oklizneš se lako),zato sam tako jako čeznula da mi netko objasni i Bogu hvala da jest. Vrijedilo je. Treba svatko zaviriti u svoje dvorište, naći će se gadosti.Osobno meni se gadi ona „Bog i Hrvati“ ,to su ljudi izmislili a ne Bog. Bog sa zlom veze nema. Ni u jednog naroda niti vjeri.Pa tako ni u Srba. Našlo bi se za napisati ali neću dizati prašinu.Dosta je bilo vraćanja unazad.Niko,moj Bog je isti kao i tvoj,onda ti je jasan odgovor.Moji komentari su Kristovim pogledom napisani,na pameti mi je Krist i njegove zapovijedi ljubiti i opraštati i ljubiti …. Ali,u krivu si ako misliš da je Bog samo kršćane odabrao za spasenje. Nema smisla što je onda umro za svakoga čovjeka. Razmisli,onda je trebao umrijeti samo za kršćane a ostale uništiti da propadnu.To nije Bog ljubavi onda.Bog privilegiranih. Što je sa Hebrejima,oni još čekaju Krista?
Naše misli nisu Božje misli,naše su misli nesavršene,savršen je samo Bog na nebesima a njegove misli nisu ograničene kao naše. Kao što ni Njegova ljubav nije ograničena kao naša. To ti je moje razmišljanje,možda se i ponavljam. Na nama je da se molimo jedni za druge za spas duša. I opet tako kroz molitvu nastojimo biti širitelji Božje ljubavi koja obuhvaća onoga za kojega molimo a i nas same. Božja ljubav se vidi u našim djelima a ne samo u molitvi,djelima misli,djelima srca …. Tomu trebamo težiti kao kršćani.Imati Isusa Krista za uzor.I ti i ja. Božji blagoslov,Kristov.
Marta upravu si čovjek treba da osjeća svjetlo u srcu i da se oslobađa mržnje i sigurno je tako lakše živjeti,sa mržnjom srce pocrni i takvi više nežive svojim srcem i plućima nego postaju zarobljenici u svom tjelu.Vidjeli smo šta su ideologije i nacionalističke retorike uradile u bivšoj jugoslaviji i danas svi ispaštamo zbog svojih ideologija i političara koji su nas gurnuli u srednji vijek,a mogli smo još devedesetih biti svi u EU da nije bilo prokletog rata no ljudi nam se odozgo danas smiju i još nas kritikuju ko kakvu djecu koja neslušaju.Ja samo znam da su vjeru na sve strane istinski čuvali običan svijet i sirotinja i prije rata i poslje rata,ali su je za rat iskoristili ovi političari koji su većina bili komunisti,pa su onda bili prvi ljudi uz vjerske vođe pa im je to poslužilo za homogenizaciju da svoje narode zbiju u torove i iskorištavaju što je jedan od najvećih problema u BIH,a mislim i u regionu a poslje su i oni digli ruke i od naroda i vjere jer im to više netreba.
Svima nam je bog isti i svi ćemo doći pred njega zato je ostalo da samo činimo dobra djela i da se nemrzimo jer ni Bog nevoli mrziti,na kraju uvjek pobjedi ljubav jer je to ijedino što se na zemlji nemože iskorjeniti i ostaće do sudnjeg dana.Ovo što Niko govori o Isusu po Kur’anu Bog je njegove ubice zasljepio kao u fatamorgani ustvari Allah dž.š je njegovo tijelo i duh spasio na ahiret dakle vječnost u koju ćemo svi doći a umjesto njega im se učinio isti čovjek koji je najvjerovatnije bio melek(anđeo) u ljudskom obliku,jer Bogu ništa nije nepoznato kada hoće nešto da učini samo tako i bude.Za njegov povratak postoje predavanja o ovome što je Niko naveo a dali su tačna i vjerodostojna to je hipoteza,samo u Kur’anu toga nema dakle to su neka usmena predanja.Samo znam da su u Kur’anu spomenuti svi božji poslanici i da se podudaraju sa Biblijom i Starim zavjetom od Adema(Adama) i Have(Eve),Ibrahima(Abrahama),Sulejmana(Solomona),Muse(Mojsija,Mosesa),Nuha(Noe),Jusufa iz Misira(Jozef),Isusa(Isa),Lut a.s.(Sodoma i gomora) i mnogih drugih poslanika koji su bili prije Muhameda a.s. i komplet biografija njihovih života.Marta pozdrav i drago mi je što si doživjela rasterećenje u srcu
i da sve muslimane neizjednačujete sa ovim što se događa na bliskom istoku,jer i kod njih zbog 100 godina ratovanja je zavladalo neznanje i smutnja i nije to više ona sunitska niti Muhamedanska praksa vjere kao što je to zastupljeno kod muslimana na Balkanu,mada se i ovdje sije smutnja.isto ja takođe neželim da mrzim katolike zbog toga što jedna budala u americi spali Kur’an,jer je to raspiravanje mržnje na koju nasjedaju laici,mada je njega američki zakon osudio na zatvorsku kaznu.
Edi, je li istinit prethodni citat o muslimanskom viđenju raja?