Jagoda Kljaić

KRALJEVNA  NA  CVIJETU  ZOVE

Domaći recept kako se pravi sirup od bazge – zove

Domaći recept kako se pravi sirup od zove. Zova ili bazga - sambucus nigra. Recept za sirup od bazgeIspred nas šuma, kad gledamo na daljinu, a ispred nas zarastao jarak, na samom rubu šume, kad gledamo na blizinu. Još bliže od jarka nas dvije beremo zovu, zvanu i bazga, uprav’ joj je vrijeme, hvatamo zrenje između dviju kiša. Lijepo miriši, priprava sirupa nije komplicirana, a još manje skupa, a čaj od sušene je baš džabe. Da budemo poštene, priznajemo da mi dugujemo bazgi, jer nas je izvukla iz kuće u ovo lijepo poslijepodne, pa nas eto na fitnesu i aerobiku istovremeno. Zdravke i mene.

–    Čuj, da se tebi što dogodi, Vlado bi se lako oženio, znaš, on ima priču … lanu prijateljica, ili ne lanu, ne može se to samo tako lanuti, baš kad sam u raskoraku, između dva velika cvijeta zove, blizu dubokoga jarka u koji mi se ne sviđa ni pogled svrnuti.

Propeo se konj vranac na nebu, jarak se napunio likerom od cimeta, za drveće se zalijepili mladi ljubavni parovi, pčele se okamenile u letu, cvijeće se složilo u posmrtni vijenac, bazga doživjela sladostrasni vrhunac.

Čujem, dobro čujem, moždane vijuge još nisu totalno zakrečene, malo ih bazga i rastegla, pa ne napravih taj sudbonosni korak. Samo jedno blago otklizavanje, i …  ne bi me možda ubilo, ali bih se natukla i ugruvala propisno, vjerojatno neku koščicu polomila i, eto prostora za priču. Možda njegovu, ali, tješim se, još više njenu.

–    Znam, poznata mi je njegova priča, odgovorih mrtvo – ‘ladno, nekad sama sebe ne prepoznajem, kako u hipu reagiram i budem prezadovoljna kako sam odigrala. – Otkuda to tebi baš sad palo na pamet?

–    Ma, znaš, sjetila sam se taj čas da ti to nisam rekla. Razgovarale mi tako neki dan o muževima, Vesna, Boba, Milana i ja, uspoređivali ih, nabrajali im mane i veličali vrline, pa nekako zaključile da bi se tvoj najlakše ponovo oženio, ma ne to, nego, najlakše bi ponovo našao ženu.

Sad mislim da se očekivalo da će me dobro pričanje priče moga muža odkolutati u jarak, kako bi jedna od Pepeljuga uletjela u priču bračnoga para Grimm, koji sada, nakon dvadesetak godina zajedničkoga života, funkcionira, zapravo, kao da su braća Grimm.

Uh, kad sad razmišljam, da sam bar uganula gležanj, pa se izvalila na kauč u dnevnom boravku jedno mjesec dana i pratila razvoj priče. Zdravka sigurno ne bi nikome rekla ni riječ o našem razgovoru, što znači da bi možda bila slušačica priče koja je u prednosti. Što ne znači da bi baš ona bila Trnoružica ili kraljevna na cvijetu zove. Ne znaju one kakve sve metafore pripovjedač koristi.

Samo sam polako vratila onu lijevu nogu desnoj, da ne budem u raskoraku, makinalno sam ustuknula od ruba jarka, ništa nisam uradila svjesno, tek poslije sam se prisjetila.

Daire se zavalile u travu, def se smjestio na morske valove, frula postala putokaz oblacima, tambura razasula žice po puteljcima, violina sakuplja ptice pjevice, harmonika priču priča. Kratku priču, za koju nikad ne znam da li će prerasti u roman.

Golden Sweden Bitter 250 ml

KAKO SE PRAVI SIRUP OD ZOVE

Sirup od zove je tradicionalan napitak naših predaka. Osim što se od mešavine sirupa i vode dobija ukusan sok od zove, on je uz to i lekovit. Leti osvežava a zimi smiruje groznicu i visoku temperaturu. Čisti organizam i omekšava bronhije. Potpomaže znojenje i oslobadjanje tela od otrova kod prehlada ili dugotrajnih bolesti. Iznad svega zdrav i ukusan sok. Za svaku porodicu. 

Način pripreme sirupa od zove:

U 1 litru hladne vode potopiti 20 cvjetova sviježe zove. Neka stoji na hladnome mjestu, ali ne u frižideru, 24 sata. Procijediti, dodati 800 grama šećera i sok od 1 limuna i ostaviti da odstoji još 24 sata. Povremeno promiješati, da se šećer rastopi. Procijediti kroz duplu gazu i sipati u boce.

Napomena: ne kuhati i ne zagrijavati sirup od zove. Praktičnije je odjednom praviti veću količinu. Čuvati na hladnom mestu ili u frižideru.

Zova ili bazga (lat. Sambucus nigra) višegodišnja je drvenasta biljka iz porodice Caprifoliaceae.

Nisko drvo ili žbun sa uzdužno ispucalom, sivosmeđom korom, listopadno raste 3 do 10 m visine. Mlade grane su zelene, prošarane svetlim crticama i sa unutrašnjošću ispunjenom belom srži. Listovi su neparno perasti, naspramni sa listićima čiji je obod testerasto nazubljen. Cvetovi su žućkastobeli, sićušni, prijatnog mirisa i sakupljeni u krupne, štitaste, pljosnate cvasti čija širina dostiže 20 cm, cvetanje je od aprila do juna. Plod je okrugla, u početku zelena, a kasnije crna koštunica sa 3-4 semena. Počinje da dozreva od avgusta. Potrebno je upozoriti da su listovi crne zove i nezrele boboce, zbog sambunigrina otrovni.

Koristi se cvet, a nešto ređe plod (zreo) i list. Cvetovi sadrže etarsko ulje koje sadrži oko 40 materija: flavonoide, glikozide, hlorogensku kiselinu, sluz, tanine, pektine i dr. U plodu su prisutni glikozidi, tanini, malo etarskog ulja, šećer, voćne kiseline, vitamin C i dr. Sličnog sastava su i listovi. Svi delovi su bogati mineralnim materijama (gvožđe, natrijum, kalijum) i njihovim solima.

Cvet zove se koristi kod groznice, sinuzitisa, stimuliše rad znojnih žlezda (posebno u kombinaciji sa lipom) čime se snižava telesna temperatura. U kombinaciji sa sapunjačom i kantarionom koristi se protiv virusa (herpes simpleks, virusa tipa A i B, virus gripa). Od cvetova zove priprema se čaj i sok.

Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Osim u medicini plod se upotrebljava i u prehrambenoj industriji za popravljanje boje. Sveži plodovi se koriste i za prolećno čišćenje organizma.