Monah Gavrilo
Starac monah Gavrilo i njegova proročanstva i vizije o budućnosti Srbije i Beograda, o ljudima i njihovim dušama u raju i paklu
Prepodobni monah Gavrilo je u ravni poznatosti i čuvenja prepodobnog oca Tadeja. Njih dvojica su svojom pojavom, delom i uticajem na vernike, dobili poseban, mitski status u našoj sredini. Monah Gavrilo je bio prozorljiv, doživljavao je duhovne vizije, čitao misli ljudima i video budućnost. Davao je ljudima pouke, i liči na ranohrišćanske starce, svete ave, monahe iz pustinja Egipta i iz kelija Svete Gore. Vernici ga smatraju prorokom. Njegova proročanstva o sudbini Srbije i Beograda, pojavi krune i naslednika Nemanjića, o ustoličenju carske Rusije, izazivaju mnogo polemika. Nesumnjiva je njegova prozorljivost, ali ostaje pitanje da li su njegove vizija stvarno budućnost koja nas čeka ili Božije upozorenje poslato preko njega, šta nam se može izvesno desiti u budućnosti ako se kao narod i ljudi ne pokajemo i duhovno ne promenimo.
Deo transkripta koji prenosimo je iz filma „Starac Gavrilo Tajnovidac, koji nije iz filma „U susret Carstvu Nebeskom“ koji vam danas predstavljamo, ali su reči monaha Gavrila skoro iste u oba filma. Poslušajte i osetite reč duhovnika.
.
Ne znam šta ću pre da vam kažem. Imam mnogo, mnogo, mnogo.
Kad sam bio, pa kad me je vratio (Anđeo, sve mi je pokazao!), Gospod kaže: „Čedo moje, bićeš bijen, mučen…“, sve mi je kazao Gospod kako će biti; kaže: „Ja ću te čuvati svuda, i Majka Božija“. Četiri godine sam bio na robiji za veru! Sve milicajce, milicajke, pribrao sam veri, sve! Sotirića, protu Smiljanića… Najveći komunisti su bili tamo kad sam bio na robiji, pa sam im govorio šta je komunizam, Lenjin, Staljin i redom sve. Priznali mi sve! A to je Bog naredio.
Ljudi, najveći grešnici primaju veru, a imaš ovde ove što im ne vredi pričati. Ne vredi mu pričati ništa! Ništa mu ne vredi. Okovao ga (đavo) gvožđem, gvožđem okovan, pa ne može. A đavo puši, đavo huli, đavo mrsi, pa nađe onoga pa ga okuje i ne može da se vrati. Zabadava plakanje, zabadave je sve. Čovek ako sam sebe ne vrati, sam sebe ne popravi, sam sebe ne nauči, sam sebe ne osudi pa da kaže sve što je činio da više ne čini, da se ispovedi. Sve što se ispovedi to Gospod oprosti, a što se ne ispovedi ide s njim u pakao. Ima 20 mitarstava, znaš li? Piše sve – onde ti je ispovest i ovome je ispovest, i sve čovek treba da ispovedi, a Gospod će da izleči.
Beše jedna osoba u Pećkoj Patrijaršiji. Grešio je, bio je i ovako i onako, pušio, hulio, radio sve najgore što može. I jednoga dana dođe pa se zakune pred ikonom da više neće. Ali đavo ne miruje (onde je i heruvim bio); prođe malo pa ga natera i on zgreši – opet pogazi! I dođe u crkvu, padne pred ikonom, pisne da plače a đavo kaže anđelu: „Zašto braniš toga bludnika, kad je on tako i tako radio, pa lagao…?“ On se kaje a Gospod kaže: „Ja sam stradao za grešnike“. I oprosti mu grehe… Pokajao se! U poslednjem momentu se pokajao! Ali, to su retki, retki su.
Beše jedan brat, kako se zvaše, ne znam. Išao od kuće. Što god činiš, sebi činiš. Šta god, šta god činio ovde, tamo te čeka. Sve što je zlo, tamo se vraća. A ko je dobro radio, blago njegovoj duši. Beše jedna udovica i imala jednog sina. Dete spavalo noću u krevetu, i iskralo se da ide sa decom u vrt. Ona ostala. Naiđe onaj čovek a ona umesila kolač da mu poturi, da ga sruši. Naiđe čovek putanjom gde je dete bilo. „Čiko, daj mi jedan kolač, ogladneo sam!“ Čovek izvadi onaj kolač što mu je dala majka. Umre! Pade! Doktori ga pregledaše i videše. „Ko ti je dao ovaj kolač?“ „Dala mi majka“. I onda – što god činiš, sebi činiš – izgubi sina! Ona se obesi i ode u pakao, u večitu tamu dole. Što god činiš, sebi činiš! Vidiš li?!
Sve što govorimo – ima Angel koji sve piše. Sve što govorimo, izaći će na videlo. Ništa nema sakriveno što se neće videti tamo. Stani, pomisli: Gospod zna, koji je stvorio um da ne zna, koji je stvorio oko da ne vidi, koji je stvorio uvo da ne čuje, koji je stvorio srce… Jezik je glasonoša a usta su vrata. Što leži na srcu, to na usta teži. Jezik je glasonoša samo, on svedoči šta je na duši. Kome crkva nije… nije mu ni Bog otac, kome nije Bog otac… ko crkvu ne voli, toga ni Bog ne voli; Bogu se ne moli, Boga huli, Bog ga ruši. Mi smo živa Crkva Hristova. Ako se pokajemo- dolazi Bog, ako ne- ne dolazi. Ko ne jede telo Hristovo i ne pije (krv) neće da se spasi.
.
Starac Gavrilo – U Susret Carstvu Nebeskom
. . .
„Mada neke stvari se naslute“. :)
Rekla sam da neću više komentirati i samoj sebi,al onda na katoličkoj stranici koju posjećujem osvane lijepo u korist ekumenizmu protiv kojeg toliko dižete prašine.To je zaista dokaz da ste vi neki od komentatora samo pojedinci koji gone svoje. Vaša crkva radi na ekumenizmu a vi ste pojedinci koji to ne želite.Bogu hvala.Ako ne vjerujete ostavljam link ispod članka. Nešto u korist mira.
SVETI ARHIJEREJSKI SINOD SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE DOLAZI U ZAGREB
Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve sudjelovat će 7. lipnja na svečanoj akademiji u čast otvaranja nove pravoslavne gimnazije u Zagrebu, a dan kasnije, 8. lipnja susrest će se s predstavnicima Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije u 9 sati u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu.
Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, na čelu s patrijarhom Irinejem, idućega tjedna dolazi u Zagreb. Bit će to trodnevni posjet – od 7. do 9. lipnja. Premda se radi o unutarcrkvenoj stvari, o otvaranju nove zgrade Srpske pravoslavne opće gimnazije „Kantakuzina Katarina Branković” i Duhovnoga centra na zagrebačkom Svetom Duhu, u programu njihova boravka je i susret s najvišim predstavnicima Katoličke crkve u našoj zemlji, kao i susret s predstavnicima državne vlasti.
O ovome dolasku najviših predstavnika SPC-a u Hrvatsku, prvom, pa time i povijesnom događaju ovakve vrste u našoj zemlji, za Hrvatski katolički radio govorio je dr. Jure Zečević, ekumenski stručnjak, pročelnik Katedre ekumenske teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu i tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog: „I patrijarh Irinej i aktualni članovi Svetog sinoda, pridaju značajnu pažnju odnosima s drugim kršćanskim Crkvama, osobito s Katoličkom crkvom. Iz sredstava javnog priopćavanja u Srbiji, ali i iz službenih priopćenja SPC, vidljivo je da je aktualno vodstvo SPC katkada, od strane nekih krugova u svojoj Crkvi, izloženo oštrim kritikama zbog navodne prevelike ekumenske otvorenosti. Poznato je na primjer, da je patrijarh Irinej još kao niški biskup iskazao vlastitu otvorenost za posjet Svetoga Oca Srbiji, odnosno Nišu, rodnom gradu rimskog cara Konstantina, 2013. godine, povodom obilježavanja 1700. obljetnice Milanskog edikta. Premda objektivne okolnosti, čini se, ne omogućuju Papin dolazak tim povodom, osobno držim da ovim posjetom Svetog sinoda Zagrebu i predstavnicima Katoličke crkve u Hrvatskoj, među ostalim, dolazi do izražaja otvorenost vodstva Srpske pravoslavne crkve za dijalog i za suradnju s Katoličkom crkvom”. Ujedno dr. Zečević dodaje: „Koliko je meni poznato, ovo je prvi puta u povijesti da u Hrvatsku, u Zagreb i na susret s najvišim predstavnicima Katoličke crkve u Hrvatskoj, sa Stalnim vijećem HBK, dolazi cijeli Sveti arhijerejski sinod. Već to samo po sebi govori o značaju toga susreta za međucrkvene odnose, jer Sveti arhijerejski sinod je, slikovito rečeno, neke vrste „vlada” „pomjesne” pravoslavne Crkve”.
Na novinarsko pitanje je li ovo ohrabrujući ekumenski znak, dr. Zečević odgovara: „Ovime pastiri dviju Crkava nedvojbeno daju pozitivan primjer kršćanske povezanosti i utoliko taj susret predstavlja novi znak nade na katoličko-pravoslavnim relacijama. Dakle, neovisno o samim temama razgovora, susret ima vrijednost znaka, pozitivnog znaka, znaka dobre volje, kojim crkveni pastiri svojim vjernicima, kršćanima obiju Crkava, a također i cjelokupnoj javnosti, svjedoče postojanje zajedničkih evanđeoskih temelja kršćanske vjere i svoju otvorenost za međusobnu suradnju”.
Dr. Jure Zečević za HKR komentira da je suradnja SPC-a s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj u znaku uzajamne otvorenosti i raspoloživosti: „Spomenuo bih kao primjer suradnju na razini biskupskih Komisija Hrvatske biskupske konferencije i Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, čiji su članovi po četiri biskupa sa svake strane – te su se Komisije dosad susrele tri puta. Naveo bih i znanstveno-nastavnu suradnju na razini KBF-a Sveučilišta u Zagrebu i Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, gdje pravoslavni teolozi iz Beograda predaju na katoličkom visokoškolskom učilištu u Zagrebu i također katolički teolozi iz Zagreba na pravoslavnom visokoškolskom učilištu u Beogradu. Takvi i slični oblici suradnje, a to pokazuje i ovaj najavljeni susret, očituju da je i jednoj i drugoj strani stalo da se u našim Crkvama i društvima promiču autentične, čovjekoljubive, evanđeoske vrijednosti, i utoliko držim da ovaj susret, s obzirom na svoju vjersku i crkvenu dimenziju, zavrjeđuje da bude pozitivno vrednovan u javnosti”.
Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve sudjelovat će 7. lipnja na svečanoj akademiji u čast otvaranja nove pravoslavne gimnazije u Zagrebu, a dan kasnije, 8. lipnja susrest će se s predstavnicima Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije u 9 sati u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu.
I na kraju, pojasnimo: Sveti arhijerejski sinod je najviša izvršna i sudska vlast na području svoje Crkve, u ovom slučaju SPC-a. Na njegovom je čelu patrijarh, sada Irinej Gavrilović, a u sastavu su 4 episkopa: sremski Vasilije, bački Irinej, šumadijski Jovan i budimljansko-nikšićki Joanikije. Njihov je zadatak, među ostalim, brinuti o dogmatskom i kanonskom jedinstvu, širenju kršćanske vjere te o odgojnom i duhovnom djelovanju na području SPC-a. (ika/bitno.net)
http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/sveti-arhijerejski-sinod-srpske-pravoslavne-crkve-dolazi-u-zagreb/
Hvala na lepim rečima Marta :-)+++
znao sam i pre no sto sam poceo pisati i zato sam i u prvom napisao pismu IMACETE OCI I NECETE VIDETI I USI A NECETE CUTI DA SE NEBISTE OBRATILI I SPASILI VELI GOSPOD
Isve ste naopako okrenuli i zrtve ste pretvorili u zlocince i zlocince u andjelcice i satanizovali ste srpski narod i istrebili i isterali iz njihovh kuca sa njihove zemlje .i slepi ste jer necete da vidite.i zombirani ste i programirani da budete zaslepljeni. svet mozete varati izaslepljivati ali BOGA NE .ON NAS SVE ZNA I ZNA SRCA SVIH I DELA SVIH i one koje velicate u vecnim su mukama a SV VUKASIN U NARUCJU BOZIJEM.BOGA NEMOZETE PREVARITI. Irekao sam necu vise ne vredi vam pricati USI IMATE I NECUJETE.CEKAM VASKRSENJE MRTVIH I ZIVOT BUDUCEG VEKA. AMIN.AMIN.AMIN.
A Vi čačkate i dalje, nešto Vas svrbe prsti baš o ovome da pišete pa da vidite dokle stignete…..Ponekad mi se činite sa brkovima i bradom mada to vaš klir ne praktikuje, zar ne. Pa dobro neka bude šokica Marta.
U vreme pred II svetski rat u tadašnjoj, a verovatno i današnjoj, Srbiji bilo je veoma vruće pitanje konkordata sa Vatikanom. Da bi to srbi bezbolnije prihvatili a da bi pored štapa dobili i šargarepu, tadašnji Rimski papa izlazi sa ovakvim predlogom tadašnjem Patrijarhu Srpskom Varnavi. On će da preimenuje hrvate i slovence u srbe, a da srbi prihvate primat pape. Patrijarh Srpski to nije prihvatio. Nedugo za tim Patrijarha Varnavu nalaze mrtva u krevetu. Prema nekim podacima smrt je nastupila trovanjem samlevenog stakla stavljenog u hranu.
Ovaj ekumenizam koji Vi priželjkujete i o kome pišete je od ovoga sveta. Ekumenizam je dijalog o Istini i u Istini, a ne relativiziranje Istine da bili dobri “frendovi“. Postoji snishodjenje ljudskoj slabosti radi izlečenja ali servilno ponašanje radi neoprezne zaraze i drugih e to ne može.
Šta će oni tamo govoriti i o čemu vreme će pokazati.
Sveti Kirilo ( na čijem sam grobu bio u hramu Sv.Klimenta Rimskog u Rimu ) i Metodije koje ste pomenuli su najverovatnije slovenskog porekla. Jedno predanje kaze da im je majka srpkinja bila a otac romej, grk. Zbog toga im je bilo i dosta lako da dati zadatak od Vizantijskog cara obave. Znajući majčin jezik uzimaju slovenski dijalekat iz okoline Soluna da bi sastavili pismo koje će slovenski narodi koristi u bogoslužbenoj upotrebi. Tim pismom se i vi, današnji hrvati ponosite, hrvatska glagoljica, ne latinica već glagoljica i ljubomorno je čuvate. Proganjani od germanskog klira zbog korišćenja slovenskog jezika u bogosluženju , za razlike od stava da se samo mogu koristiti latinski, grčki i jevrejski, sveti petočislenici Gorazd Angelarije, Naum, Kliment i Sava, naslednici Svete braće, posle smrti Sv.Metodija, sklanjaju se u današnjem Ohridu gde nastavljaju svoj rad. Verovatno ni ovo niste znali. Eto i zbog toga smo vam kako Vi rekost …“ne znam ni izraz koji bi rekla jer mi se gadi“.
PRAVOSLAVNO CUDO
Cudesna pojava Sv.Ognja desava se iskljucivo kada u Crkvu Groba Gospodnjeg udje Pravoslavni Patrijarh. Da je to tako svjedoce brojni primjeri iz proslosti, kada su inoslavni, uzurpiravsi pravo pravoslavnih, pokusavali da „izazovu“ ovo cudo. Mozda je najbolji primjer slucaj iz 1549 godine kada su jermenski monofiziti potplatili sultana Murata IV da njima povjeri „priziv“ Sv.Ognja. Bilo je to u vrijeme pravovjernog Patrijarha Jerusalimskog Sofronija II. Jermenski patrijarh je usao u Crkvu Sv.Groba i bezuspjesno ocekivao pojavu Sv.Ognja. Za to vrijeme Patrijarh Sofronije se nalazio van Crkve pored stuba, koji se u jednom trenutku razdvojio po vertikali i iz napukline se pojavio Sv.Oganj pripalivsi svijecu koju je suznih ociju drzao Patrijarh. Ovaj stub se i danas moze vidjeti pored Crkve Sv.Groba i predmet je postovanja i cjeliva pravoslavnih. Muslimanski mujezin Tunum je sa minareta obliznje dzamije vidio cudesni dogadjaj i javno ispovjedio: „Velika je vjera Hriscana. Jedan je pravi Bog, Bog Hriscana. Vjerujem u Hrista vasrkslog iz mrtvih i kolenopreklono ispovjedam da je On moj Bog.“ Nakon ovoga su ga muslimani mucili ne bi li se odrekao svog Boga, sto ovaj blagocestivi neofit nije ucinio. Njegove mosti se cuvaju u pravoslavnom Manastiru Bogorodice Marije u Jerusalimu. Pojava Sv.Ognja, svake godine na Veliku Subotu jedno je od najvaznijih potvrda Vaskrsenja Hristovog. Onaj koji je sam Svjetlost svijetu salje svima nama koji se potpomognuti Njegovom blagodacu i sopstvenim podvigom borimo da postanemo male svjetiljke, jos jednu potvrdu svoje Svesvetosti i Svjetlosti. Ovo cudo mnogi nevjernici osporavaju. Muslimani Crkvu Groba Gospodnjeg zovu arapskim imenom qumama (djubre) sto je namjerno iskrivljeni oblik arapske rijeci quiyama (Vaskrsenje). Jevreji, diplomatski delikatnije, govore o Crkvi u kojoj je sahranjen „onaj covjek“. Svake godine poneki jermenin ili latin svjetskim medijskim kucama daje eksluzivno objasnjenje velike „grcke prevare“ (Ove godine je „ekskluzivnu“ informaciju Jermenina bliskog jermenskoj jerusalimskoj zajednici stampao londonski „Telegraph“…No, to ne bi trebalo da nas brine. Tako je bilo od pocetka…Tako ce biti do kraja…Dok na oblacima pracen plavo-bijelim plamenom ne sidje Onaj koji nas ukrepljuje cudom Sv.Ognja svake godine.
Tako Vam je to š.Marta. Činjenice i dokazi govoro jedno, a patetika i Djordje Balašević drugo.
Činjenice (čimbenici ? ) govore da se crkve , tj njihovo vođstvo približavaju jedna drugoj . Ne znam kako je s one strane ali mi se čini da većina naroda s ove nije za to . No , Crkvu stado ne brine , njih tamo vodi duh . Sveti ili neki drugi ? Procenite vi koji teoriju znate mnogo bolje od mene i govorite o nepogrešivosti .
Da Vojsije,zato mi je i bilo čudno kako se ovdje jedno govori a istovremeno ekumenizam prolazi.I to mi je baš drago zbog ovih Nikolićevih komentatora.Duh Sveti Vojsije,on uvijek spaja a đavo razdvaja i tamo gdje se u najmanjem možemo složiti.Ljudi uopće ne razumiju čemu ekumenizam,valjda misle da će im netko oduzeti njihovo,uopće se o tome ne radi,radi se o tome da u ovim posljednjim vremenima kada se sve okrene protiv kršćana budemo skupa,da budemo jači…Čast izuzecima,ali kako vi okreće mene u zločinca,mrzitelja.Samo jer vas je zasmetao novoobjavljeni tekst o susretu dviju crkava.Umjesto da ispadne mir,ono još gore.Nisam se tome nadala,ipak.Vladimire,samo vi navijajte da se ja ne spasim,ja sotonizirala srpski narod,ma kakav si to TI čovjek kad tako izokrećeš,cijelo vrijeme satanizira se katoličko,ti si vrhovni sudac,igraš se Hrista.Jesi ti ikad pročitao Bibliju?Stalno neki zakoni al ne vidim ništa da se živi iz te Bibllije,Riječi Božje,tebi je Nikolić Biblija.Osuđuješ non stop a imaš i neko oružje u srcu i rukama. Kao i nekima još tu koji se igraju sudaca a nemaju pojma. Dragane,što vi meni želite reći,ne dotičem se vaših svetinja? Ovo sa brkovima i bradom…baš vam hvala. Bolje čitajte Bibliju neg sve ovo što pišete,ko to čita?Može vas biti sve sram.U većini ste,muškarci ste,i vjerojatno ste puno stariji od mene,recimo da sam još išla u srednju školu,četvrti razred kada je rat počeo.Zloupotrebljavate jako vjeru i nacionalnost,miješate to dvoje kao da vodite oprostite,ne znam kako reći srpski džihad. Zadnji tekst koji sam stavila u mojim mislima i jest bio zadnji i tako sam mislila otići sa portala,bar sa duhovnosti.
Istina je ono što gdin Zlatko Šćepanović kaže,vi ste tek pojedinci,nisi svi Srbi ovakvi, mada mislim da su u manjini.Čini se da više duše imaju nevjernici,a vi ste krvoločni.I uvjerena sam kada bi se susrela sa pravoslavnim svećenikom,da on ništa ne bi bio od vas ovdje,jedna sasvim druga blaga i mirna slika Boga kojega predstavlja bez obzira na neke razlike.Zato ste vi nikakvi vjernici,jedno govorite a drugo činite.Ne ŽIVITE vjeru.Vladimire,vi ste daleko od dubina.Mrziti je grijeh.Ja nikog ne mrzim,samo se s vama ne može nikako (ne samo s vama). Tekstovi od Dragana,ne zanima me,što se meni time želi reći? Što hoćete od mene?Da se pokrstim na pravoslavlje,da mrzim ono što jesam?Dajete mi bradu i brkove,a sami ih imate.Dosta mi je.
Sad,na kraju,ja mislila Kandilo Vere je žestok,e pa ima i gorih.Kandilo bar nije vrijeđao. A neki su Nikolićevi a ne pravoslavni.
Čast izuzecima,Zlatku,Vojsiju,Konstantinu,i Goranu koji se nije slagao samnom al svejedno je ostao čovjek u komunikaciji. A vi Dragane samo ste finija kombinacija Vladimira.
Toliko i ne mislim vam više uopće odgovarati,postoje ljudi koje cijenim,vi spadate u onu drugu grupu…nemamo šta razgovarati. Molite se Nikoliću.
Moja reakcija jest ovakva jer sam uvrijeđena,al dan je dug i kako Zlatko kaže ima se i pametnijih posla.
Ja sam završila ovdje.Zapamtit ću ovo iskustvo,trebat će mi u životu.Shvatila sam,što manje priče,ne otkrivati ništa o sebi i biti manji od makova zrna,među vama i ako ikad dođem k vama,već bi ovo,ljeto trebala k rodbini.Trebam se bojati?Možda. Nadam se da neću naletejti na Vladimire i Dragane nego na Vojsije. Al u svakom slučaju jezik za zube. I da me govor ne oda,naglasak i jezik.
Odlazim sa portala,ne trudite se pisati.Ako i pogledam neću odgovoriti,da vidimo tko ima više duhovnosti,tko će izdržati da me ne spomene ili replicira.Il da bar napiše,oprosti,NE, vi ne poznajte tu riječ – znaju oni koji su to trebali reći,ja su tu ko mali mlakonja „izvinjavam“ ne kriva, pa da vas je i to omekšalo. Uh, briga me. Kao što Bašta Balkana jednom reče,raste ovdje svakakvo cvijeće, i korov i koprive.
Hvaljen Isus i Marija!
Pardon,zamijenila sam Zlatka i Konstantina.Mislila sam na Konstantina kada je rekao da imamo pametnija posla. I zahvaljujem obojici na normalnoj komunikaciji.
Ako želiš da dobiješ mir u srcu, uđi u srce kroz dveri smirenosti: drugog ulaza nema. A da bi dobio smernost, primoraj sebe da primaš sve neprijatnosti i sve nevolje kao rođene sestre i da po svaku cenu izbegavaš slavu i počasti. Više voli da te svi ponižavaju, da nikone zna za tebe, da se niko o tebi ne stara do jedini Bog.
Učvrsti u sebi uverenje da je jedino tvoje dobro i utočište Bog ida je sve ostalo samo trnje koje će ti, ako ga priviješ na srce,pričiniti smrtonosne povrede. Ako se dogodi da ti neko nanese uvredu, ne žalosti se nego jepodnesi s radošću i budi uveren da je tada Bog s tobom. I ne želi druge časti i ne traži drugo do da stradaš za ljubav prema Bogu i za ono što služi na Njegovu slavu. Primoravaj sebe da se raduješ kada ti ko nanese uvredu, ili te osudi, ili pokaže prezir prema tebi. Pod tom se sramotom i omalovažavanjem skriva veliko blago. Ako rado primaš uvrede i prezir, uskoro ćeš postati bogat duhovno, što neće ni slutiti onaj koji ti je to dobročinstvo učinio, to jest, onaj ko ti je uvrede naneo. Ne traži da te neko u ovom životu voli i ceni, da bi lakše i ne obazirući se ni na koga postradao s Hristom raspetim.
Nevidljiva borba