Anri Stendal Bejl
Veliki francuski pisac Anri Stendal Bejl piše analizu o ljubavi
Izvod iz knjige „O ljubavi“
Šta treba znati o ljubavi
Četiri vrste ljubavi:
1. ljubav strast – strast koja apsorbuje celo biće, za koju ne postoji ništa drugo.
2. ljubav ukus – ili galantnost, kao u Parizu oko 1760.; nema strasti ni nepredviljivog; usklađujese sa našim interesima, dok ona prva ide nezavisno od njih.
3. fizička ljubav – ljubav životinja, divljaka i otupeli Evropljanja (naći prilikom lova lepu i svežuseljanku koja beži u šumu).
4. ljubav iz sujete, taštine – većina ljudi, posebno u Francuskoj, želi da ima ženu po modi, kao lepog konja; polaskana sujeta rađa uzbuđenja.
.
Rađanje ljubavi:
1. divljenje,
2. u sebi se kaže “kakvog li uživanja ljubiti takvo stvorenje“,
3. nada,
4. radjanje ljubavi,
5. kristalizacija (dovoljno je pomisliti na neko savršenstvo pa da se ono vidi u onom ko se voli),
6. radja se sumnja, nespokojstvo, gordost, ljubomora,
7. druga kristalizacija (ljubavnik luta između 3 misli : u njoj su sva savršenstva, ona me voli, na koji način dobiti najveći mogući dokaz ljubavi).
.
Teorija kristalizacije – otkrivanje novih savršenstava kod voljenog bića, koje nam se ne dopadazbog stvarnih osobina, već zbog onoga što mu pripisujeno u uobrazilji.
Kristalizacija – delovanje mašte koje čini da se u većini slučajeva prilično jednostavna osoba ne prepoznaje i pretvara je u naročito biće.
Ljubav treba da bude manje vesela a više strasna. Žena muškarcu, da bi se zaljubio, treba da izgleda savršena, ali ne u odnosu na sve što postoji, već u odnosu na sve što u tom trenutku vidi.Vidi se zašto je potrebna lepota za rađanje ljubavi. Ružnoća ne sme da bude prepreka. Ljubavnik uskoro nalazi da je njegova ljubavnica lepa onakva kakva je, ne misleći o pravoj lepoti. Ljubav potiskuje lepotu.
Ljubav voli, na prvi pogled, fizionomiju koja kod čoveka pokazuje nešto što izaziva istovremeno poštovanje i sažaljenje. Duša stvara sebi, a da nije ni svesna, idealan uzor. Jednog dana ona sretne stvorenje koje liči na uzor. Kristalizacija prepoznaje predmet po nemiru koji on izaziva, … žene koje su sklone ovoj nesreći imaju suviše plemenitosti da bi volele drugačije nego strasno.
. . .
Stendal pravo ime Mari-Anri Bel (Stendhal, Marie-Henri Beyle) rođen u Francuskoj 23. januara 1783, umro 23. marta 1842. u Parizu, francuski je pisac čija su dela preteča realizma. Većinu svojih dela napisao je u Italiji i objavljivao pod pseudonimom Stendal. Njegov najpoznatiji roman Crveno i crno zasnovan je na istinitom događaju objavljenom u novinskoj hronici.
Pomalo me čudi da u današnje vreme prikazujete ovakvo vidjenje, shvatanje i prihvatanje ljubavi.
Čudno je da danas kada čovek polako razgolićuje tajnu ljubavi i sagledava njenu jedinstvenost ali i njen redosled u razvitku i ekspanziji iste od humane pa do božanstvene i dalje na nju neko gleda kao izpresovani stari papir i otpad odbačen u kakav kontejner…
Da bi se razumela ljubav, pa makar samo i humana bila, neophodno je sagledati šta je to što je unešeno ili sprečava da se ona pjavi u punom sjaju. Bolje rečeno, neophodno je sagledati proces ekspanzije ljubavi u čoveku kao jedinki. Ma koliko bilo čudno, a čoveku sve bude čudno i strano, ljubav je duhovni proces a duhovni proces je nešto što može objasniti ili bar mora objasniti religija.
Oh ta religija, nepremostiva prepreka izmedju „nas“ i „njih“ ta strašna okosnica razdora, razdora u samom čoveku koji se otme i izjuri napolju medju ljude, narode, nacije…
Kako bi čovek i mogao da sagledava celinu i lepotu ljubavi kada je svoj svet izparcelisao ne toliko spolja koliko u vlastitoj glavi…
Ljkubav je ljubav i ona može biti u začetku ili negde usput na tom putu do punog sjaja i snage ali nikako nije i ne može biti izparcelisana.
Nevolja je što se tu uvuklo nešto što čovek ne raspoznaje niti se trudi posebno da ga sagleda i polako stavi pod kontrolom.
Nadovezujem se na prethodni komentar;ljubav jest duhovni proces,onako kako duhovna duša voli to je jedino ispravno, jer samo tako umiru svjetovne ljubavi,svejtovne požude i strasti,egoističnost i egocentričnost,svaka vrsta narcisoidne ljubavi jest umiranje sebi poradi drugog,uzor mi je Krist,tako i u bračnom zajedništvu. Sve ostake ljubavi ovdje navedene su požuda očiju i ovoga svijeta.Lažne ljubavi velikih računica. Donosim tekst o ljubavi, o bračnoj ljubavi, a koja je bitno povezana sa duhovnim, sa Kristom.
MISLI O ŽENIDBI
Ljubav je put s jednim smjerom: on polazi uvijek od tebe i ide prema drugima… Ako ideš za tim da primaš, nećeš dobiti ništa. Treba davati. Ako daješ govoreći: isto tako ću primiti, nećeš dobiti ništa. Treba davati badava. Ako daješ iskreno, ne očekujući ništa, primit ćeš sve. Ako ljubiš, daješ sve. Ako se daješ drugima, obogaćuješ se drugima. Lažna ljubav, egoizam, vraćanje k sebi – donosi sa sobom uvijek razočaranje, prikraćivanje osobe, jer ona znači starenje, smrt. Prava ljubav pruža uvijek veselje jer ona znači razvitak osobe, usavršenje, dar života. Ako prestaješ davati, prestaješ ljubiti. Ako prestaješ ljubiti, prestaješ rasti. Ako prestaješ rasti, prestaješ da se razvijaš u Bogu; jer ljubiti znači poći Božjim putem, susresti Boga. Onaj tko je najviše ljubio, to je Krist, zato što je dao najviše i najsvjesnije i najdragocjenije i bez ikakva očekivanja plaće. Nemoj govoriti: ‘Više ga ne ljubim’ jer to znači priznati da ga nikada nisi pravo ljubio. Ali ako nastaviš ljubiti onoga koji te je razočarao ili ti zadao bol, ti ga ljubiš istinski jer ljubiš njega samoga, a ne sliku koju si o njem stvorio, ili dobitak koji si od njega očekivao. Onaj tko ljubi drugoga, prihvaća ga na početku takva kakav on jest, kakav je bio i, bezuvjetno, takav kakav će biti… Ljubav daje uvijek život, a sebičnost daje smrt… Ne govori nikada: ‘s njim se ne može više ništa!’, ‘uzalud, samo s njime gubiš vrijeme’, ‘već sam sve pokušala’. Možda si već sve pokušala, ali nisi pokušala ljubiti bez uzvrata, ne očekujući ništa jer drugi je, takav kakav god on bio, vrijedan ljubavi, on je oduvijek neizmjerno ljubljen od Boga. Nikada nećeš moći roditi život ako ne daš svoj vlastiti. Mladenci, kada izlaze iz crkve – tek sada započinju, ne nalaze se na cilju nego na polasku. Sakramentalni čin ženidbe mora se ponavljati svaki dan kako bi mogli postati ‘jedno’. Vrlo brzo će se raočarati jedno u drugo, ako jedno drugome ne budu davali u Bogu i po Bogu, neograničenu ljubav. Koliko god bila stara vaša obitelj, vi niste niti ćete ikada biti potpuno oženjeni. Zato treba da se ‘ženite’ svaki dan. Čin ženidbe se uvijek obnavlja i nikada nije završen… Oženiti se znači prihvatiti jedno drugo i međusobno se ujediniti na tri životna područja: fizičkom, osjećajnom i duhovnom. Ako hoćeš ljubiti, tvoje tijelo treba biti oživljeno duhom, a duh nastanjen milošću Božjom. Nije lako istinski ljubiti, ali vi imate čitav život da pomažete jedno drugome ljubiti se. Ranjena grijehom, naša pohlepna narav želi da nas odvraća od darivanja. Potrebna nam je milost Otkupljenja da nas povrati ljubavi. Na raskršću vaše ljubavi dizat će se uvijek križ. Ali s toga Križa Krist vas poziva da Ga nasljedujete. Umrijevši samima sebi, sjedinite se s Njegovom smrću, i On će vas pridružiti svojem Uskrsnuću… Nikada nećeš znati pravo ljubiti ako nisi vjeran pokornik i pričesnik… Susrećeš mnogo parova kako hodaju držeći se za ruke; lako je združiti tijela. Susrećeš ih vrlo malo koji su ujedinili ono što je u njima najdublje; vrlo ih malo u braku sjedinjuje svoje duše. U braku sjediniti duše znači pojaviti se zajedno pred Bogom kao dvije ruke sklopljene na molitvu… Mi vam želimo da se zaustavljate redovito da prekontrolirate produbljenje svojega braka. Jeste li danas više ‘jedno’ nego jučer i hoćete li sutra biti to u još većoj mjeri?… Put ljubavi ide od konačnoga k beskonačnom, od vremenskoga k vječnom. Tako se i vaša ljubav mora postepeno uzdizati u kvalitetu, od privlačnosti i sjedinjenja tjelesa do sjedinjenja srdaca, do zajedništva duha i sve do beskrajnih dubina duše u kojoj stanuje Bog. Ako oženiš samo tijelo, brzo ćeš ga otkriti i poželjeti drugo. Ako oženiš samo srce, brzo ćeš ga iscrpiti i biti prihvaćen drugim srcem. Ako oženiš ‘čovjeka’, i još više ‘dijete Božje’, tada je, ako hoćeš, tvoja ljubav vječna. Zavjet ljubavi je sjedinjenje s Bogom… Ljubav je kao vatra: stalno moraš dodavati gorivo! Riječi dobrote lakše dopiru do srca; ne odgovaraj surovo! Mnogi problemi mogu se riješiti samo žrtvom i obzirnošću; Bog će ti dati snagu za to! Uživi se u životnu situaciju drugoga! Tada ćeš ga bolje razumjeti. Ljubav uvijek nalazi rješenje. Ne reci niti jednu oporu riječ! Ne može donijeti dobar plod. Bolje je sačuvati ljubav, nego boriti se za prava. Ne reci da su drugi krivi! Samo zajednički naći ćete izlaz. Ledena šutnja nije nikakav izlaz; uzmi opet konce u svoje ruke! Tražiš li krivicu samo kod drugoga? Spoznaj i svoj vlastiti udio! Jesu li ti poznate vlastite slabosti? Tada ćeš manje kritizirati. Preobrati svoju kritiku u molitvu; na taj ćeš način više pomoći drugima. Gledano očima ljubavi sve izgleda drugačije; uzmi druge naočale! Tamo gdje je dobrota, započinju velike stvari. Razgovarajte međusobno o Bogu; to će vas čvršće povezati. Tamo gdje je Bog izbačen, raste kaos; primite Boga u svoju obitelj! Nađite vremena za razgovor. Ako možete jedan drugome praktično sve reći: to je ljubav! Smrt braka je, ako jedan supružnik nikada ne može reći kako se stvarno osjeća… Sigurnost se rađa iz povjerenja; ostanite jedno drugomu vjerni! Reci da zauvijek! Osigurajte si zajedničke trenutke. Molite zajedno: to približuje srca na čudesan način. Ne živi protiv prirode, nego u skladu s njom: postoji i prirodan način regulacije broja porođaja (plodni i neplodni dani). Nemojte se odmah poslije prve svađe rastavljati. Nemoj se povrijeđeno povlačiti; inače se raskida savez ljubavi. Ravnodušnost je često strašnija od svađe; savladaj tromost srca! Stalna šutnja pretvara brak u ledenu pustinju; izgovarajte ponovno riječi istinske ljubavi! Bez ljubavi nećeš ništa postići; započni ponajprije ljubiti svoju vlastitu obitelj! Ne dozvoli da vas bilo što razdvoji. To će najviše platiti djeca. Ništa ne može nadomjestiti majku. Odgoj djece u kući je majčino svetište. Majko, ne dozvoli, da ti oduzmu najvažnije!… Ako budete tako iskreno proživljavali Sakrament ženidbe, postat ćete jedno za drugo neizmjerno dragocjeni i nepresušivo vrelo bogatstva, jer ćete jedno drugome dati, ali i svojoj djeci, Boga koji je ljubav. ‘Hvala Ti, Gospodine, što je on moj muž’… Mnogo bračnih drugova misli da su promašili svoj brak, oni se međusobno još samo ‘podnose’. Ako bračni drugovi žele uspjeti u svojoj obitelji, moraju oboje htjeti da prihvate drugoga takva kakav se otkrio tijekom svagdanjeg života, da se prestanu međusobno osuđivati i da prebrode neuspjeh koji se pojavio. Hoćeš li prestati graditi kućno ognjište jer tvoj muž nije onakav kakvog si sanjala? Ako si se udala za svoj san, postupala si kao djevojčica. Zato ne predbacuj svojemu mužu što nije onakav o kakvom si ti maštala. Ako si razočarana, ti ćeš udaljiti drugoga još više od sebe jer drugome, da bi mu se približila, treba povjerenje… Ne možeš voditi kućanstvo za troje: za svoga supruga, sebe i svoj san. Ako se zaista želiš oženiti, rastavi se sa svojim snom. Najprije ćeš morati oprostiti svome suprugu jer mu ti nisi nikada oprostila što nije onakav kakvim si ga zamišljala. Možda ga ti nisi nikada pravo ljubila kad si ga željela za sebe? Možda ni on nije tebe nikada pravo ljubio želeći te za sebe… i vaši su se egoizmi začas sjedinili stvarajući iluziju ljubavi. Čak i ako je osjetna sklonost prividno nestala, ti ga možeš ljubiti, ti mu možeš željeti dobro. Ako te on zaista više ne ljubi, ljubi ga još više bez uzvrata. Rijetke su osobe koje se dugo mogu opirati pravoj ljubavi. Uvijek misliš: on me je razočarao, prevario. Misli i na to da si ti njega razočarala. Kažeš da je pun svih mogućih mana. Nekad si govorila o njegovim vrlinama. Varala si se i onda, ali se varaš i sada. On ima vrline i mane, a ti si se udala za jedno i drugo. Biće, koje si uzela, živo je, a nije neživa slika. Ljubiti nije odluka trenutka nego odluka za čitav život. Ljubiti muškarca znači uvijek ljubiti nesavršeno biće, bolesnika, slabića, grješnika. Ako ga uistinu ljubiš, ti ćeš ga izliječiti, podržati, spasiti. Ljubiti znači možda u krajnjem slučaju trpjeti čitav život; o kad bi oni, koji se odlučuju na ljubav, na to mislili prije nego što se obavežu. Sakrament ženidbe posvetio je vašu vezu i pomaže vam da je svaki dan realizirate. U srcu vaše obitelji jedino Krist može iskupiti sebičnost i vratiti ljubav, ali da dođe k vama, danas kao i jučer, potreban mu je jedan DA. Prihvatiti svoje obiteljsko ognjište znači prihvatiti drugoga, to znači također prihvatiti Isusa Krista Spasitelja.
– Savjet svim onima koji imaju bilo kakve nesuglasice. Neka se pitaju: što bi na mojem mjestu učinio Isus? Samo to je važno i sveto. Imat će pred sobom program pomoću kojeg
će brže doći do veće svetosti i više se približiti Kristu. Kako bi Isus gledao na moga neprijatnog muža? Što bi mu Isus učinio kad bi Mu rekli što je moj muž meni rekao? Kako bi se ponašao Isus u unakrsnoj paljbi kakvoj sam danas izložena? Kako bi prisupio mojoj nesretnoj obitelji? Kakvim bi se riječima obratio ovom mom mužu? Uvjeravam vas, da se za dogledno vrijeme nećete više prepoznati. ‘Tako jako ćete se promijeniti. I iskusit ćete najveće zadovoljstvo koje može imati čovjek na ovome svijetu: da ste prekoračili svoje granice, da ste nadmašili sami sebe’
(I. Larranaga).
Prava je šteta što iz Stendalovog sjajnog pisanja o ljubavi niste izvukli deo kada piše o kristalizaciji ljubavi – kako on to divno opisuje šta se dešava u ljubavi kada se zaljubimo kada idealizujemo osobu u koju smo se zaljubili.
To je primer sa suvom granom koja se stavi u rudnik soli, da vas podsetim ;-) cmok! cmok!
Valjda mi je promaklo :)
Pa opet, čitam Stendala i ne razumijem, uopće mi nije ni slično ono što govori Krist. Ne mogu pronaći ovo što kaže Nataša. Izgleda mi sve nekako naopačke.
„Ljubav treba da bude manje vesela a više strasna.“ – ljubav treba uvijek da bude ljubav,i ako je ljubav uvijek je radosna i ako je trpeća. Strast je oprečnost duši, orijentirana je na sebeljublje.
Po ovome,čini se da muškarci bolje vole,čistije i produhovljenije.
Ne mogu se složiti ipak sa tekstom. Ne stoji u realnosti; po meni ljubav je ljubiti do kraja u nesavršenostima, bezuvjetno ljubiti s tim da ja govorim o ljubavi u braku.
pozdrav
Ko ne zna i nije čitao knjigu „O ljubavi“ koju je Stendal napisao u pokušaju da na jedan sveobuhvatan i objektivan način pristupi fenomenu ljubavi, može samo na osnovu ovih par fragmenata da donese pogrešne zaključke.
Stendal se u knjizi postavio kao objektivni posmatrač koji je tumačio ljubav na sve moguće načine kako je tom pojmu njegova epoha prilazila. Nije imao svoje univerzalno tumačenje ljubavi, jer je video različite manifestacije pojma „ljubav“ i to je pokušao da objasni.
I to je uradio maestralno. Vredi knjigu pročitati.
Zlatko me redovno začudjuje svojim komentarima.
He ,he :)
Valjalo bi izmisliti neke druge reci za ` humanu` i/ili `bozanstvenu` ljubav (kako ih gos-n Louis zove ) da ih ne bi vise brkali jer nemaju bas mnogo zajednickog .