Prof. Arnold Ehret

 

POSTOM DO ZDRAVLJA – Temeljni uzrok svih bolesti

 

Sve faze u razvojnom procesu medicinskih znanosti koje uključuju prva kulturna razdoblja imaju u svojoj predodžbi o uzročniku bolesti zajedničko to da bolesti prodiru u čovjeka na temelju vanjskih uzročnika, ometaju ga, uzrokuju boli i ubijaju ga. I današnja moderna medicina, nebitno koliko se činila znanstveno prosvijetljenom, nije napustila to osnovno značenje tog tumačenja. Upravo se znanost o bakterijama (bakteriologija) raduje pronalasku svakog novog bakcila čija je zadaća navodno ugroziti život čovjeka.

Ako to promotrimo s filozofskog stajališta, to se tumačenje razlikuje od srednjovjekovnog praznovjerja i vremena fetišizma samo uporabom različitih termina. Prije se radilo o „zloduhu“, sada je to opasno čudovište mikroskopski vidljiv organizam čije se postojanje nesumnjivo može dokazati. Tu se krije još jedna velika kvaka, tzv. „dispozicija“ (sklonost za bolest). Kako lijepa riječ ! – Ali još nam nitko nije rekao što se pod tom riječi podrazumijeva. Svi pokusi na životinjama sa simptomskim reakcijama ne dokazuju ništa sigurno, jer one stupaju u krvotok samo putem injekcije, a ne ulaskom u probavni kanal kroz usta.

U pojmu „napad izvana“ ima nešto istine kad se radi o bolesti, isto kao kod nasljedstva, ali ne u smislu daje uljez duh (demon) koji želi uništiti život ili mikroskopsko biće (bakcil). Sve bolesti, bez iznimke, čak i one nasljedne nastaju – bez obzira na neke manje higijenske uzročnike – isključivo od  biološki pogrešne „neprirodne“ hrane i od svakog suvišnog zalogaja.

Tvrdim da je tijelo kod svih bolesti sklono izlučivati sluz, a u poodmaklom stadiju gnoj (raspadnutu krv). Naravno da svaki zdravi organizam treba sadržavati jednu određenu količinu sluzi, npr. limfa, sluzava masna tvar u crijevima. Svaki stručnjak će to potvrditi kod svih upalnih pojava, od bezazlene hunjavice do upale pluća i tuberkuloze.

Sluz je glavni uzrok bolesti, iako njezino izlučivanje u mnogim slučajevima kao kod upale ušiju, očiju, kože i želuca, bolesti srca, reume, gihta itd. i kod svih duševnih bolesti, nije očito.

Prirodni organi za izlučivanje ne mogu izaći na kraj s time, sluz odlazi u krv i uzrokuje pregrijavanje, upalu i bolove na mjestima gdje krvožilni sustav uzrokuje temperaturu, upalu, bolove prejakim hlađenjem (prehladom). Kada nekom pacijentu dajemo samo prehranu bez sluzi, npr. voće ili samo vodu i sok od limuna, probava, koja je po prvi put postala slobodna, sručit će se svom snagom na sluzne mase koje su se nakupljale od djetinjstva i često su otvrdnule kao i na sve ostale „nezdrave nakupine“. A rezultat?

Sa 100% sigurnošću ta će se sluz izlučiti putem mokraće i stolice. Ako je bolest već tako uznapredovala da se na nekim mjestima, čak u najdubljoj unutrašnjosti nalaze nezdrava žarišta bolesti, tj. raspadnuto stanično tkivo, doći će do izlučivanja gnoja.

Čim se prekine s unosom sluzi putem „umjetne prehrane“ (tvornička hrana u limenkama, vrećicama, itd.), masnog mesa, kruha, krumpira, jela od brašna, riže, mlijeka itd., krvotok napada tu sluz i sam gnoj i odvodi ih putem mokraće; kod jako inficiranih tijela čak kroz sve raspoložive otvore i sluznicu.

Kada dovoljno dugo kuhamo krumpire, jela od žitarica ili mesne proizvode, dobit ćemo želatinasti škrob (sluz) ili pastu kakvu koriste stolari i knjigoveže za lijepljenje. Ta sluzna supstanca ubrzo postaje kisela, gnjije i pruža pogodno tlo za gljivice, plijesan i bakterije. Prilikom probave koja kemijski gledano nije ništa drugo nego kuhanje, izgaranjem se ta sluz ili taj škrob također izlučuje jer krv može iskoristiti samo već probavljeni šećer koji se probavio iz škroba u grožđani šećer. Produkt izmjene tvari, tj. ta sluz ili taj škrob je za tijelo strani produkt i na početku se potpuno izlučuje. Stoga nije teško razumjeti da se za života crijeva ili želudac potpuno zakrče sluzi, da se taj škrob biljnog ili životinjskog porijekla pretvori u trulež, začepljuje krvne žile i nastaje zgrušana krv.

Kada gusto ukuhamo smokve, datulje ili grožđe, dobijemo također kašu, ali ona ne gnjije i ne izlučuje nikakvu sluz i nikada je ne nazivamo sluzi nego sirupom. Voćni šećer – fruktoza, najvažniji za krv je doduše ljepljiv, ali ga tijelo posve iskoristi kao pogonsko gorivo i ostavlja za izlučivanje samo tragove celuloze, koja se, zato jer nije ljepljiva, odmah izlučuje i ne trune. Ukuhan zgusnut koncentriran šećer se zbog svog svojstva otpornosti na kvarenje koristi za konzerviranje jela.

Svakom zdravom ili bolesnom čovjeku na jeziku se taloži naslaga neugodnog mirisa čim se ograniči unos hrane ili ako posti. Isto se događa i na sluznici želuca, što se odražava na jeziku. Ta sluz se pojavljuje kod prvog pražnjenja stolice nakon posta.

Preporučam svojim čitateljima, liječnicima ili znanstvenicima da provjere moje tvrdnje pokusima koji su znanstveno utvrđeni. Pokus, pitanje upućeno prirodi je temelj svih prirodnih znanosti i pruža neprogrešivu istinu, svejedno je tvrdim li ja ili netko drugi! Uostalom, savjetujem onima koji su dovoljno hrabri da sljedeće pokuse isprobaju na vlastitom tijelu kao što sam i ja. Dobit će od prirode isti odgovor, odnosno od svog organizma, pod uvjetom daje ta osoba do određenog stupnja zdrava. Točno reagira tek čisto, zdravo, tijelo bez sluzi: nakon gotovo dvije godine strogog režima ishrane voćem s ubačenim intervalima kure postom došao sam do tog stupnja zdravlja o kojemu čovjek danas nema pojma, i koji m ije omogućio izvesti sljedeće pokuse:

Zarezao sam nožem podlakticu, nije poteklo nimalo krvi, jer se odmah zgrušala; rana se zatvorila, nije došlo do upale, nije me boljelo, nije bilo sluzi niti gnoja! Rana je nakon 3 dana zacijelila i krasta je otpala. Kasnije sam napravio isti pokus s vegetarijanskom prehranom, koja sadrži škrob i brašno (tvorci sluzi), ali bez jaja i mlijeka. Rana je malo krvarila, boljela i lagano se gnojila, došlo je do blage upale, a do potpunog zarastanja tek nakon dužeg vremena.

Kasnije sam ponovio pokus s ozljedom, ali sa mesnom prehranom i nešto alkohola. Rezultat: dulje krvarenje, svijetla krv, crvena i rijetka, upaljeno, bolno, višednevno gnojenje i izlječenje tek nakon dnevnog posta.

Ponudio sam se pruskom vojnom ministarstvu da ponovi taj pokus, naravno, uzalud. Zašto su rane Japanaca u rusko – japanskom ratu zarastale puno brže i bolje nego rane Rusa koji su jeli meso i pili rakiju? Zar se nitko već 2000 godina nije upitao zašto otvaranje žile kucavice i vrč otrova nisu mogli ubiti Seneku, nakon što je on prethodno odbacio meso i postio. Seneka je zacijelo i prije živio na voću i vodi.

Svaka bolest na kraju krajeva i nije ništa drugo nego začepljenje najmanjih krvnih žila, kapilara sluzi. Nitko neće čistiti vodovod nekog grada čiji su filteri začepljenja da prilikom čišćenja ne isključi dovod vode. Ako vodovod opskrbljuje cijeli grad ili jedan dio nečistom vodom ili ako su već najmanje granajuće cijevi začepljene, niti jedan čovjek na svijetu ne bi htio to popravljati ili poboljšati. Svatko odmah pomisli na centralu, na rezervoar vode i na filtere, a oni zajedno s pumpom mogu biti očišćeni samo dok je prekinut dovod vode.

„Ja sam gospodar, tvoj liječnik“ – Samo priroda liječi, čisti, oslobađa sluzi najbolje i posve sigurno, ali samo onda kada se prekine dovod sluzi. „Svaka fiziološka mašina“, čovjek kao i životinja, odmah se sama čisti, oslobađa sluz začepljenim žilama bez prestanka, čim se prekine s unosom krute hrane.

Ta se sluz pojavljuje čak kod navodno zdravog čovjeka u mokraći, što se može vidjeti u epruveti nakon hlađenja! Tko negira, ignorira ili pobija tu činjenicu zato jer se možda ne poklapa s njegovim učenjem ili mu nije dovoljno znanstvena, sukrivac je za to što nije moguće otkriti glavni uzrok svih bolesti, i to u prvom redu ide na njegovu vlastitu štetu.

Tako se može otkriti tajna tuberkuloze. Ili netko vjeruje da se enormne količine sluzi, koju oboljeli od TBC-a godinama iskašljava, dolazi samo iz pluća? Ti bolesnici se hrane namirnicama koje tvore sluz (kaša, mlijeko, masno meso). Stvaranje sluzi ne prestaje dok se pluća ne raspadnu i nastupe „bakcili“ i oslobađanje postaje neizbježno. Tajnu bakcila je lako riješiti: nagomilano začepljenje sluzi krvnih žila vodi raspadanju i truljenju te vrenju svih sluznih produkata i otpadnim tvarima prekuhane hrane. Ti se djelomično kvare na živom organizmu (gnojni čirevi, rak, tuberkuloza, spolne bolesti i lupus – tuberkuloza kože). Svatko zna da meso, sir i sve ostale organske tvari u procesu raspadanja ponovno klijaju, tj. bakcili se dalje razmnožavaju.

Stoga su te klice tek u poodmaklom stadiju bolesti dokazive, ali nisu uzrok nego rezultat bolesti i u tom pogledu potiču bolesti. Raspadanje, npr. pluća se time ubrzava, jer su izlučine bakcila otrovne. Kada bi bila istina da bakcili napadaju izvana, tj. djeluju zarazno, onda su to samo otpaci metabolizma u sluzi koji omogućavaju njihovo djelovanje i pogodno tlo, tzv. dispoziciju (sklonost za bolesti).

Kao što sam već rekao, opet sam (jednom 2 godine) živio bez sluzi, tj. samo na voću. Nisam više trebao papirnatu maramicu i rijetko je i danas trebam. Je li itko ikada vidio životinju u prirodi kako kašlje ili šmrca? Upala bubrega koju sam prebolio, a za koju se vjerovalo da je smrtonosna, ne samo da se izliječila, nego sam dosegao zdravlje i uspjeh koji su naveliko premašivali one iz najzdravije mladosti. Htio bih vidjeti čovjeka koji je s 31 godinu bio jednom nogom u grobu, a 8 godina kasnije je mogao trčati 2 sata i 15 minuta i propješačiti 56 sati.

Teoretski je sigurno točno daje čovjek u prijašnjem vremenu živio samo od voća. Sigurno je i biološki točno da on od toga može živjeti i danas. Ili ne može li si zdravi ljudski razum bez izravnog dokaza predočiti da je čovjek prije nego lije postao lovcem živio samo od voća? Čak tvrdim daje on posjedovao zdravlje, ljepotu i neviđenu snagu, život bez boli i patnje, točno kao što stoji u Bibliji. Samo je voće, jedina hrana bez sluzi, prirodno. Sve što je priredila ljudska ruka ili tobože poboljšala ima manu. Dokazivanje glede voća je  znanstveno točno. U jabuci ili primjerice banani je sadržano sve što je čovjeku potrebno. Čovjek je toliko savršen da na dulje vrijeme može živjeti samo od jedne vrste voća. To je uvjerljivo dokazao August Engelhardt svojim mono – dijetnim sustavom koji je svojom filozofijom i prakticiranjem prirodnog života riješio sve probleme čovječanstva.

Ali očita istina kojoj nas uči priroda ne mora biti pogrešna zato što se čini da u našoj „civilizaciji“ nije više primjenjiva u svakodnevnoj praksi. Od samog voća čovjek se ponajprije „razboli“, tj. prvo mora proći kuru čišćenja. Nitko mi ne bi vjerovao daje moguće živjeti bez hrane 126 dana u vremenskom periodu od 14 mjeseci, od toga 49 dana u komadu. Ja sam to učinio, i svejedno nitko ne razumije tu istinu.

Objašnjavam i poučavam činjenicu da je voće najprirodniji lijek na svijetu. Je li moja tvrdnja ispravna, ispitat će sljedeća epidemija. Otkrit ću odmah i razloge zašto se ne vjeruje u očito. Da je netko u 19. stoljeću spomenuo mogućnost telefoniranja iz Londona u Pariz, svi bi ismijali tog čovjeka, jer takvo što nije postojalo. Budući da jedva itko prakticira prirodnu prehranu, ljudi više ne vjeruju u nju. Mora se uzeti u obzir da se suprotne interesne grupe boje da bi cijene drugih, umjetnih tvorničkih namirnica mogle pasti, a drugi se opet boje da bi fiziologija prehrane bila poljuljana i da bi liječnici postali suvišni. Ali upravo kure posta i voća trebaju strogi nadzor i poučavanje – stoga sam mišljenja da će biti potrebno puno više liječnika sa svakako manje pacijenata koji će rado više platiti da ponovno ozdrave. Time bi se riješilo socijalno pitanje liječnika – tvrdnja koju sam prije više godina otvoreno postavio u Zurichu.

Gotovo svi pokušaji posta ne uspijevaju zbog neznanja da se uzimanjem hrane bez sluzi stara sluz toliko dugo izlučuje dok čovjek ne postane savršeno čist i zdrav. ČAK I NAOKO NAJZDRAVIJI ČOVJEK MORA PRVO PROĆI STANJE BOLESTI (ČIŠĆENJE), ili kroz međustadij bolesti, prema višoj razini zdravlja.

To je ta „velika prepreka“ preko koje mnogi vegetarijanci ne mogu „prijeći“, jer se ne obaziru na temeljnu istinu kao ni svi drugi ljudi koji se hrane „normalno“. Dokazao sam tu činjenicu u časopisu „Vegetarijansko gledište“ na temelju pokusa i činjenica, čime sam opovrgnuo njihovu najveću zamjerku – pothranjenost, pokusom koji se sastojao od 49 dana posta voćnom hranom koja je uslijedila nakon toga. Moje zdravstveno stanje se znatno poboljšalo tim radikalnim izlučivanjem sluzi. Masa sljedbenika vegetarijanstva radosno „služi dalje“. Nasuprot tome može se samo reći da su „otrovi“ (tako ih oni nazivaju) poput mesa, alkohola, kave i duhana gledano na dulje staze bezopasni, dokle god se ne pretjeruje s njima. Zar tisuće ljudi ne doživi duboku starost, iako su pušači i nisu mogli reći „ne“ dobroj kapljici? Što je rješenje?

Malo su jeli!

Sami ti otrovi iz navike su neviniji od tzv. „dobrog“ i obilnog jela.

„Pijanac može dočekati starost, ali žderač nikada.“, govorio je Sylvester Graham, suosnivač Natural Hygiene naturopathe.’

Da spriječimo nesporazume od strane vegetarijanaca i apstinenata, moramo ovdje još nešto pojasniti! Meso uopće nije namirnica, nego podražajno sredstvo, stimulans koje u želucu trune, propada. Proces truljenja ne započinje u želucu, nego odmah neposredno nakon klanja. Sylvester Graham je to već dokazao na živome čovjeku, a ja sam nadopunio tu činjenicu tvrdeći da meso upravo kroz otrove nastale truljenjem djeluje kao podražajno i poticajno sredstvo i zato se krivo tumači kao jaka živežna namirnica.

Ili mi netko može kemijsko-fiziološki dokazati da se molekula bjelančevine u raspadanju mijenja u želucu i u mišiću čovjeka slavi svoje uskrsnuće? Baš kao i alkohol, i meso na početku daje lažni dojam elana i energije dok se cijelo tijelo ne zarazi i slom ne postane neizbježan. Slično je i sa svim ostalim  timulansima. Glavno zlo svih ne-vegetarijanskih načina ishrane jest i ostaje pretjerana konzumacija mesa jer ono za sobom vuče sve ostale navike, naročito želju za alkoholom.

Ako se jede isključivo voće, nestaje želja za alkoholom u bilo kojem obliku. Budući da mesojed uvijek teži za alkoholom, on se sam mora odricati jer meso jednostavno izaziva žeđ. Alkohol je dokazano određeni protuotrov za meso, i gurman koji samo jede meso treba stoga vino, pivo, viski, kavu i cigarete ili cigaru da bi spriječio trovanje mesom. Poznato je da se čovjek nakon obilnijeg jela osjeća znatno svježije, kako duhovno tako i tjelesno, kada umjereno konzumira otrovne stimulanse, nego kada se samo natrpa «dobrim jelom“ do iznemoglosti.

. . .

Odlomak iz knjige „Postom do zdravlja“, autor Prof. Arnold Ehret