Kako da se skine crna magija i prokletstvo
SKIDANJE CRNE MAGIJE I UROKA
Kako da se skine crna magija, kletva, prokletstvo i činodejstvo. Zaštita od činodejstva i kako da se razmagnetišu magije, vradžbine i ukloni dejstvo uroka i kletve
Čudotvorna ikona zaštitinica – Presveta Bogorodica Kazanska
Postoji veliko interesovanje vernika i pagana kako da se neutrališe dejstvo magije, kako da se razmagnetišu činodejstva zlih duhova i ljudi na osobe. Mnogi s razlogom ili bez, veruju da su začinjeni, da je na njih bačena kletva i prokletstvo, da su pod dejstvom uroka, čini, da su vezani, da ih je neko prokleo. Dešavaju im se ružne stvari, privlače negativne ljude i energije, imaju nadnaravna iskustva. Misle da su pod uticajem crne magije i da prokletstvo leži na njima. Zbog toga mnogi traže pomoć belih magova, čitaju jeretičke knjige o magijskoj zaštiti, kupuju i kite se amajlijama, pokušavaju sami da bajaju.
Napominjemo i skrećemo ozbiljnu pažnju svima da su i crna i bela magija iz istog izvora, i da su štetne po čovečiju dušu. I ne smete ići kod magičara po isceljenje. Beli magovi i nazovi duhovni iscelitelji su samo druga strana istog novčića, djavolskog uticaja. I crni i beli magovi imaju samo jedan zadatak, da vas što više vežu za njihovu praksu i da vas kroz njihove rituale demoni koji vladaju njima duhovno okuju i zavladaju vama.
Upozoravamo da se ni pokoju cenu ne bavite ritualima i obredima po sektama, da ne prizivate duhove, da ne gatate, da ne odlazite vidovnjacima, vračarama, da ne gledate u šolju, u pasulj, da se ne bavite radiostezijom, geomantijom, da se ne igrate numerologijom, astrologijom, da ne koristite tarot karte, rune, ji djing, da ne obavljate rituale ljubavne magije, feng šui obrede u stanu, da ne ulazite u indijske i druge istočne sekte.
Ne dozvolite da bilo ko na vama vrši inicijaciju, bilo da je to bela gnostička crkva, masoni, rozenkrojceri, antropozofi, teozofi, reiki majstori, bioenergetičari, ne odlazite kod šamana, vračeva i magova, ne učite magiju i kabalu, ne podvrgavajte se hipnozi, regresiji, telepatskim metodama, ne bavite se indijskim i tibetanskim meditacijama, jogom, tantrom, budizmom, taoizmom, ni po koju cenu ne odlazite kod derviša i hodža po zapis – ko zna koliko snažnim negativnim uticajima možete sebe izložiti i upropastiti sebi život.
Ne posećujte paganske i jeretičke hramove, ne koristite se novokomponovanim i nepotvrdjenim molitvama, ne ulazite u novokomponovane kultove, ne čitajte senzacionalističku i bogohulnu literaturu, ne izlažite se filmovima punim demonskih prikaza i skrivenih rituala, ne povodite se za new age teorijama, za ateizmom i komunizmom, ne bavite se starim paganskim kulturama i verovanjima kao što su slovenska pra religija, vlaška magija, veštičarenje, druidski i egipatski obredi, i tako redom.
Sve ove metode imaju samo jedan cilj sa vama i vašom dušom – da vas zarobe i drže u svom svetu, pod uticajem demona i podnebeskog sveta duhova. I u svakoj od ovih metoda i grupa stalno dejstvuju zli dusi koji traže način da zarobe vašu dušu i razum, kako bi verovali i radili na način na koji oni to hoće. Čovek koji potpadne pod njihov uticaj nije svestan sopstvene opsednutosti, već veruje da ima prokletstvo i vradžbinu nad sobom.
Za sve one kojima treba pomoć prenosimo vam uputstvo za skidanje čini i magije iz knjige grčkog Arhimandrita Nektarija Moulatsiati-a a sve po blagoslovu jeromonaha Serafima, manastir Sveta Trojice – Bijele vode, Ljubovija.
BioRelax biljne kapi za smirenje i nesanicu – narodni biljni lek za slabe živce i dubok san
Kako da se skine crna magija i prokletstvo. Kako da se razmagnetišu nečiste sile, negativne energije i magije oko vas
1. Obaviti čistu i vrlo detaljnu ispovest – od detinjstva do dana današnjeg
2. Da se posle prve takve detaljne ispovesti osoba ispoveda svakih mesec dana a i češće ako ima potrebe
3. Da se osoba pričešćuje što češće ali samo po blagoslovu duhovnika ili sveštenika
4. Da se ide nedeljom i praznikom u Crkvu na liturgiju
5. Svako jutro i svako veče da se čitaju jutarnje i večernje molitve i Psalm žive pomoći 90
6. Da se posle pročitanih molitava uzme malo nafore i svete vode (osim kada se pričešćujemo)
7. Da se poste svi višednevni postovi, kao i svaka sreda i petak da se posti
8. Da se pročita svaki dan Moliva i Akatist Svetom Kiprijanu (vidi dole priloge)
9. Da se često sveti voda u kući – jednom mesečno
10. Vodom iz manastira da se prska kuća svaki dan
11. Da se kadi kuća svaki dan i da bude upaljeno kandilo na Slavskoj ikoni domaćina
12. Svaki dan da se pročita jedna glava iz Svetog Jevandjelja (Novi Zavet) i jedna glava iz Dela Apostolskih ili Poslanice.
13. Da se iz sveg srca oprosti onima koji su nam to zlo učinili (ili mislimo da su ga oni učinili).
Arhimandrit Nektarije Moulatsiati
. . .
Molitva Svetom Kiprijanu je na linka Molitva Svetog sveštenomučenika Kiprijana protiv vradžbina, uroka i magije
Akatist Svetom Kiprijanu i Svetoj Justini – možete skinuti ovde Akatist Svetom Kiprijanu i Justini – Sveti Sveštenomučenik Kiprijan i Sveta Justina
Bogorodica Kazanska – tekst o njenoj slavi i čudima.
Draga Majo, ne znamo ko bi se u Zagrebu od pravoslavnih sveštenika time specijalno bavio. U pravoslavlju ne postoji egzorcizam kao kod katolika. Smatra se da ko god se od vernika drži opštih preporuka, posti, moli se, odlazi na liturgiju, ispoveda se i pričešćuje, zao duh mu ne može prići bez vernikove volje.
Preporučujemo da odete do najbliže crkve ili mitropolije i da pitate sveštena lica da vam oni preporuče duhovnika koji ima iskustva i koji bi vas uputio kako i šta dalje.
http://www.mitropolija-zagrebacka.org/
Molim Vas da budete odredjeni i precizni po pitanju citanja molitve Kiprijana i ostalog u gore navedenom postu! Nisam religijski edukovan na moju zalost ali sam vernik. Te se trudim da se koliko mogu sam edukujem. Dakle, nerazumem sta ima lose u tome, i zasto ne procitati molitvu i ako nije tek za tako citanje zasto se ovde onda iznosi. Molim Vas za objasnjenje i pojasnjenje! Nezelim da dajem bilo kakve ocene o bilo kome ili cemu, ali mislim da pravih duhovnika ima malo, pa cak i ako se usudite da potrazite njihovu pomoc u mnogim mestima dozivecete podozrive poglede. Hvala na odgovoru!
@ Zbunjen
Tekst je vrlo jasan sa uputstvima. Idete tačku po tačku pod vodstvom duhovnika i nema čega da se plašite.
Molitva Svetog Kiprijana uznemiruje mračne duhovne sile jer ih tera i one reaguju na nju budjenjem straha kod „vernika“, pomeranjem predmeta, strašnim vizijama, uobraziljama. Zato neko ima takve reakcije i zato je potrebno uraditi i sve ostalo što se preporučuje i biti istinski vernik.
Sve su to reakcije kod ljudi koji su na sebe navukli svašta nešto i koji „sami rešavaju“ stvari praznoverjem i magijskom praksom. Najčešće se to dešava onima koji misle da su vernici a ponašaju se neznabožački u paganski i koji misle da oni mogu sve sami bez pomoći Crkve i svetitelja. Tako da ćete i dalje ostati zbunjeni dok ne sprovodite život po blagoslovu Crkve.
Radite u životu ono što Crkva preporučuje: post, molitva, liturgija, ispoved, pričešće i tada vas niko neće uznemiravati.
To bi značilo da niti jednog pravoslavnog svećenika zli nikada nije uznemiravao,jer ako jest,onda taj svećenik nije baš najsvetiji.Hm…izgleda da kod vas ne vrijedi ona što si bliže Kristu i svetosti tada te više i zli uznemirava.Zli ne dira one koji su već njegovi,tj.u službi grijeha nego one koji se trude biti bliže Bogu.Padre Pio,Sveta Gemma Galgani,Terezija Avilska itd. sve su to sveci,koje je zli napadao.Padru Piu je zapalio sobu i mučio ga a tolika je čudesa Gospodin preko njega učinio.Toliko je neprijatelja imao i unutar katoličke crkve ali se Gopodin proslavio po njemu.
Vi malo sve bacate u isti koš. Niste nikada čuli da zli uznemirava one ljude kojima su drugi nešto zlo naručili,učinili,a mogu biti sasvim dobri ljudi i nastojati na putu Gospodnjem u vjeri.Primjerice,meni je na dan vjenčanja ženska osoba koja je htjela rastaviti mene i supruga,posijala prokletstvo tako što se utjecala hodži i njegovim magijama.Jasno da o tome nisam ništa znala,znam samo da sam taj dan u crkvi plakala kao na sprovodu na vlastitom vjenčanju a kasnije sam zadobila sve moguće bolove lubanje do povraćanja i tako svaki dan od vjenčanja.Ta nevolja je bila početak moga obraćenja,početak moga istinskog obraćenja,iako sam bila u molitvi i vjerovala sam.Bog je dopustio na svoju slavu.Uz pratnju duhovnika sve se saznalo a ja sam ozdravila.Ozdravljala sam po svakodnevnoj pričesti i svetoj misi.Jest da sam druge vjere,katoličke,ali nije istina da sam ja navukla nešto nego mi je drugi to navukao,meni je to nametnuto.Sada se ne bojim ničega.Štit mi je vjera i kaciga spasenja.A Gospodin Isus Krist me ozdravljao i ozdravio.I vjerujem da me čuva od svakoga zla.Ako je Krist na križu pobjedio svako zlo i đavla zašto smo mi vjernici tako malovjerni i bojimo se molitve?Meni je to suludo.Onda je upitna tvoja vjera u Boga,slabo vjeruješ,slabo se pouzdaješ.Masu nevolja sam uspjela bez duhovnika(nikoga ne nagovaram,ali nije duhovnik Bog,nego Bog traži od nas povjerenje i pouzdanje u njegovu ljubav za nas,a tu nas onda pokoleba šuškanje itd.)Gdje su reakcije,molitva je jaka.Ne treba odustajati,odustati znači dići ruke od povjerenja u Boga da ti želi dobro. I da,naručitelj zla za nekog drugog,jao njemu kada osoba kao ja ozdravi,svo zlo koje je meni namijenio,vrati mu se storstruko,pisano je.
Znači,osoba koja je iskušavana od đavla,mora biti jako nevaljala i da je nešto nevaljalo učinila?Mi tako ne mislimo.Tko god moli krunicu Blaženoj Djevici Mariji,ako je istinski vjernik,kako samo televizor puca,parket,frižider,ta to je znak da se boji Isusove Majke koja je zgazila glavu zmiji-đavlu.Koliki su egzorcizmi u kojima sotona viče na svećenika kada zazove Blaženu Djevicu Mariju,viče „samo ne nju,samo ne tu ženturaču…“toliko se boji Marije.To što pucketa,i postoje reakcije to je zato jer đavao ne može izdržati molitvu,to je znak da ga Bog razotkriva a mi se onda obično bojimo.Gospodin od nas ne traži da budemo hrabri,nego postojani i ustrajni a Njemu prepustimo bitku i parnicu svoju da On sve vodi.Koristite blagoslovljenu vodu,nje se đavao boji,ja sam koristila i egzorciziranu sol po kutevima stana,tamjan…Naravno,molitva i sveta misa.Sjetite se Abrahama i njegove kušnje da žrtvuje sina,Isusa u pustinji kada ga je đavao kušao…ako smo Kristovi, ne moramo li proći barem malo sličan put?
Ispričavam se na upadu,reagiram kao kršćanin,premda za vas jeretik,ali ja mislim da ste u krivu,moje je iskustvo sasvim drugačije,živa sam i zdrava i Bog me silno ljubi,nije pustio da me đavao ubije ili da propadnem ili da budem prokleta.Blagoslovio je moj život,digao me iz mrtvih i sve na veću slavu Božju.Ne zaboravite,ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja i nikada nam Bog neće staviti teret preko naših granica,nego onoliko koliko možemo podnijeti.
I ja sam zaštićena,molim se Bogorodici,Trojedinom Bogu,anđelu čuvaru i svim anđelima Božjim i vrhovnom arkanđelu svetom Mihaelu i svim svecima Božjim.Uopće me nije strah moliti ovu molitvu i molit ću je…pa se možda onda javim.
@ Marta
Upućujemo vas i sve ostale na ranohrišćansku literaturu i pouke svetih otaca. I na kaknone pravoslavne Crkve. U tim spisima je sve objašnjeno što nas pitate. I iskušenja, i stradanje, i oprost grehova, i molitve, i podnebeski svet, itd.
Bilo bi preopširno objašnjavati svakom komentatoru sve finese i detalje, tim pre što nismo blagosloveni da to radimo.
I ne bacamo u isti koš, nego upućujemo ljude u najneophodnije stvari. Biti dobar hrišćanin ne znači da vas čeka patnja, mučenje i oreol stradanja. Gospod odlučuje koga će da uzdigne stradanjima do nivoa sveca kao primer narednim generacijama, ali velika većina pravoslavnih koji zasluže Carstvo Nebesko živi tiho, nenametljivo i nevidljivo, u svetu ali daleko od sveta. I njih Gospod čuva kao stado svoje, kao što je još u Starom Zavetu obećao, i kao što u Novom Zavetu imate delove u kojima se spominju pravednici koji su blagodet nosili sa sobom, a živeli su mirno i povučeno.
Rimokatolička Crkva ima tu sklonost da na svoje vernike prenosi ideju raspeća kao preduslov za svetovni duhovni život. To u pravoslavlju nije tako ekstremno, osim za monahe, jer oni su angelski čin, i oni su Hristovi ratnici, baš kao što su i andjeli.
Zato vam može biti na duševnu štetu kao mirjaninu (čoveku iz sveta) poistovećivati se sa monaškim životom, stradanjima, mučeništvom, odricanjem, svim onim što je za monahe – ljude koji su se odrekli ovoga sveta. Jer, oni moraju da se kroz borbu iskale da se bore i za sebe i za nas. Oni čuvaju stado Hristovo na ovoj zemlji.
A mi smo stado i treba da se molimo Gospodu da imamo dobre čuvare, dobru Crkvu i da nema u blizini vukova :-)
„Jer, oni moraju da se kroz borbu iskale da se bore i za sebe i za nas. Oni čuvaju stado Hristovo na ovoj zemlji.
A mi smo stado i treba da se molimo Gospodu da imamo dobre čuvare, dobru Crkvu i da nema u blizini vukova.„
Kako se molimo i kakvi su nam cuvari tako nam i jeste dobro .
@ Vojsije
Upravo to i govori Crkva. Jaka Crkva duhovno, duhovno jak i narod. Jak narod duhom, jaka i Crkva duhovnicima. To se zove sabornost. Jedno drugo mogu popraviti.
Tek sad sam pročitao ovaj tekst i iskreno se uplašio i zabrinuo za sudbinu planete i ljudi koji je nastanjuju.
Mala grupa odabranih, iskreno verujućih, pravoslavnih jedina je svetla tačka naspram milijardi zavedenih, u obrede i zlo ogrezlih, koji veruju u neke druge, koji se bave jogom, radioestezijom, numerologijom, astrologijom, feng šui(em), bioenergijom, i zamislite gledaju u šolju. Usput su ateisti i komunisti, komuniciraju sa hodžom, ulaze u nepravoslavne hramove i ko zna šta još rade, što nije dobro jer je „sve ove metode imaju samo jedan cilj sa vama i vašom dušom – da vas zarobe i drže u svom svetu, pod uticajem demona i podnebeskog sveta duhova“. Strašno.
Zanimljivo je što se sve svodi na „onaj je rekao“ ili „onaj je kazao“, pa rekla, kazala, rekla, kazala, itd.itd. I ono što se dovoljno često izgovara i prenosi, postaje pravilo, istina. I nema druge istine od te.
Kao u današnje vreme u „Kuriru“, „Blicu“, „Novostima“, „Politici“, i sl. Dačić jeste, Dačić nije, Vučić jeste, Vučić nije. A „istinu“ biramo kako nam se svidja, kako nam odgovara.
Oduvek je bilo i biće – možemo da verujemo onome što vidimo ili što nam saopšti neposredno onaj kome verujemo, a ko je nešto doživeo ili video. Sve ostalo je podložno manipulacijama.
Kao kad žena uhvati muža u prevari, a on je pita: „veruješ li ti meni ili svojim očima“, „nije to onako kako ti misliš“.
Zahvaljujem redakciji na odgovoru.Poštivam da je kod vas drugačije.Ja ću samo reći male nadopune s obzirom kako je to u nas,samo zato jer sam kršćanka,molim da me se gleda kao kršćanku ponajprije a sud o jereticicma,možete imati. :)
Kažete:
1) „Rimokatolička Crkva ima tu sklonost da na svoje vernike prenosi ideju raspeća kao preduslov za svetovni duhovni život.“
Moram vas malo ispraviti,nije to preduvjet,to je križ,koji svatko ima bio on vjernik ili ne pravoslavac, protestant ili katolik ili netko drugi.Križ je spasenje,svakom čovjeku bio on u nekoj muci ili trpljenju namijenjen je nama.Pitanje je kako nosimo taj križ,dali galamimo na njega pa kamenujemo Boga „što sam ja to zaslužio“ pa vučemo taj križ,dali ga nosimo pa se umorimo i klonemo pa se dignemo (Bogu hvala)ili ga kroz život stalno odbacujemo odbacujuću Boga i ovaj život kad dar.Možda da malo drugačije formuliram ovu vašu misao,Rimokatolička crkva propovijeda o PREDANJU;predati sve u Božje ruke u Njegovu Providnost,to bi značilo potpuno vjerovati Bogu da On zna što je za nas dobro kako i molimo u Očenašu „budi volja tvoja“ (a ne moja)dakle,svu vlast dati Gospodu a ništa meni,ta ja mislim da nema razlike i da je kod vas tako osim što vi prednost dajete monasima.A vidite,u nas je svećenik isto što i običan čovjek, ne mjeri se njegova vjera njegovom službom,vjera je ona u srcu.Ima puno svećenika koji se niusu do kraja predali Bogu,koji ne vjeruju,kojima je služenje svete mise mehanički običaj.Naglasak je na vjeri,znate kad Isus kaže:Idi i ne griješi više,vjera te tvoja spasila.Vjerom možemo premještati brda,ma kada bi bilo kao gorušićino zrno,to su svetopisamske riječi,ne moje,to znači konkretno predati Isusu vlast da čini ako je njegova volja a srcem slijepo vjerovati da mi Bog želi dati ono što je dobro za mene.Jer rekao je Bog „tražite i dat će vam se,kucajte i otvorit će vam se“,masu puta u mom je životu tako bilo,ali trebalo je strpljenje i ustrajati u po-vjerenj Bogu.Stvarno mi je sve dao,neke stvari i nije,nekad bi se rado otresla trpljenja,i to onih od „vukova“,od bližnjih,koji nisu u vjeri,najteže je živjeti s njima,ljubiti neprijatelja u njima,zar ne?A vukova i neprijatelja svi imamo i ja u sebi,jer nitko nije savršen.Gospodin nas zove da budemo savršeni kao što je Otac nebeski,poziva na svetost,ali na tom putu sve ćemo činiti nesavršeno,tek u vječnosti biti ćemo savršeni,očišćeni od svake ljage grijeha,imati ćemo „bijele haljine“.Dakle,u nas nije svećenik iznad običnog naroda,zapravo je on isto običan čovjek ali služba koju obavlja u Ime Gospodnje daje svu vlast Gospodu kroz nju.I kad moli za čovjeka moli u Ime Isusovo,ispovijeda u Ime Isusovo a griješi kao i svaki kao čovjek i posrće u čovještvu.Mi molimo za svećenike a oni za nas pod svetom misom znajući koliko smo nesavršeni i da bez Gospoda ne možemo ništa.Nije svećenik sam meni izmolio ozdravljenje,ono je uvelike ovisilo o meni,mojoj vjeri,mojoj molitvi i mom predanju.Svećenik mi je samoo pomogao doći na taj put,razumijete.Ja nisam bila opsjednuta ili slično,recimo da sam imala uznemiravanja.Dobro je utjecati se mudrijem na duhovnom putu dok smo još nezreli i slabi.Trpljenje je blagoslov a ne prokletstvo,no postoje zasigurno i trpljenja koja nisu od Boga,nametnuta od mračnih sila,evo,ako moj suprug pije,zasigurno trpim ja jer me njegov duh tlači,ali ja ga blagoslivljam,sam sebi ne može pomoći niti želi,ali mogu moliti za njega i učiniti djelatnim Isusovu riječ „ljubite svoje neprijatelje““ljubite svoje muževe“.To je moj križ kojeg bi rado nekad odbacila no sve više Bog mi po prihvaćanju tog križa daje ljubiti osobu,ljubiti dijete Božje,ljubiti supruga.I uprkos svemu,ljubav nije prestala nego se povećala. Zapravo je neraskidiva i to je taj ženidbeni blagoslov Kristov,da zaista ta ljubav uprkos nevoljama bude neraskidiva,duhovno. Možda me nećete razumjeti,ništa strašno,to ne razumiju i mnogi katolici,većina ih ne prihvaća trpljenje,stoga se ponašaju kao braća protestanti i naređuju Isusu da otkloni svaku patnju.Ako otklonimo patnju,otklanjamo i križ.Zato jednostavno ne mogu moliti na taj način,bila sam u molitvenim zajednicama i izašla,kažem vam,nitko ne želi trpjeti,ili si lud ili mazohista ili si ti sam nevaljao kad trpiš.Sve pogrešno,jer ljubim Boga svim srcem svojim i bližnjega svoga i živim vjeru.Ako hoćete,alkoholizam je nešto što se vuče po obiteljskom stablu i to mogu dijagnosticirati kao grijeh predaka premda katolička crkva o tome tako ne misli,oni kažu genetika.Ma ne,to je duhovno prenosivo,posljedica grijeha i nesipovijedanja grijeha,to ja kažem,premda ima manje,ali ima svećenika koji razmišljaju na način da ne prenose se grijesi nego ostaju posljedice,ali oni su proganjani.Vjerujte,vrlo je teško biti katolik jer ga ni katolik ne razumije,današnji katolik ne želi ništa trpjeti,vjerujte,zato imam svoj svijet i sobičak za molitvu i sakramente.Možda sam na stranici brbljavica,to je moj način svjedočenja vjere,no u stvarnom svijetu sam nasmijana i vedra osoba koja i kad joj se plače šuti o svojim trpljenjima,tako je lakše,kao da će te svijet razumjeti,prije će te osuditi,najlakše je nositi svoje breme u Kristu.Nosim svoj križ a Krist mi ga podiže nositi,njegov kraj da ga ne vučem.Tišina i šutnja su moja vjera,i niti u jednom trenu ne zaboravljam da je Krist samnom.To mi daje snagu.Eto,svojim primjerom sam pokušala objasniti.A na svetoj misi donesem probleme pred Isusa,zahvaljujem mu i za radost i patnju,samo tako mogu biti radosna.
2) „To u pravoslavlju nije tako ekstremno, osim za monahe, jer oni su angelski čin, i oni su Hristovi ratnici, baš kao što su i andjeli. – Jesu svećenici su i u nas Kristovi ratnici jednako kao i svaki čovjek. Razlika je u tome jer im je više dano po svetom redu i poslanju i od njih će Bog više tražiti kada bude tražio račun za ono što im je dao.Pozvani su služiti narodu služeći tako Bogu,moliti za njih,ispovijedati grijehe itd,ali nitko ne može učiniti tvoj dio,ono što je tebi Bog namijenio.Nitko ne može ponijeti moj križ,jedino se može moliti za mene da mi Gospod da snage nositi taj križ i može se moliti recimo za moga supruga za oslobođenje od alkohola.I to ako netko zna moli,sama se nikome ne žalim,nije takva praksa,nitko se ne otima da bi molio za nekoga…tu je problem po meni.Premalo interesa i agažmana,sve upućuje opet na to,“ja i Gospodin“ u ovoj bitci protiv neprijatelja,duhovnih.
3)“Zato vam može biti na duševnu štetu kao mirjaninu (čoveku iz sveta) poistovećivati se sa monaškim životom, stradanjima, mučeništvom, odricanjem, svim onim što je za monahe – ljude koji su se odrekli ovoga sveta.“
Gospod je rekao da nismo od svijeta(ne klanjamo se svijetu nego Istini koja je On)ali ŽIVIMO U SVIJETU,nismo u klauzuri,u rešetkama,boriti nam se u svijetu a ne izvan njega.Biti sol zemlje u svijetu.I među nevjernicima i poganima i drugačijima biti Kristov,biti njegova ljubav i tako živjeti.U tom smislu biti kristolik,kao što je on na križu dao sama sebe,svoju ljubav,tako i mi kao kršćani trebamo davati sebe drugima u ljubavi.Može nam biti na štetu,jasno,ali plaća je na nebesima.Odričemo se u Ime Isusovo mržnje,svađa i svega zla koje možemo nositi u sebi,odričemo se biti od ovoga svijeta ali još smo u svijetu,dok ne odemo,uskrsnemo na život vječni.I vjerujte,lakše je časnoj sestri živjeti iza vrata nego biti u svijetu,tu te ja pitam pokaži Krista u trpljenjima i neslogama u obitelji i kad nije sve kako treba,pozvani smo na ljubav dok hodamo svijetom u svakodnevnom životu,tu nam je boriti se sa neprijateljima,a svaki dan ih ima,sa neprijateljima svoga duha,od odlaska na posao na poslu itd.I ja sam se odrekla ovoga svijeta ali ako sam žena i majka ne mogu se odreći domaćinstva,odgoja djeteta,patnje jer mi je biti ovdje gdje jesam a ne negdje u klauzuri.Svatko je pozvan da bude svet u svom životu.
4)“Jer oni moraju da se kroz borbu iskale da se bore i za sebe i za nas. Oni čuvaju stado Hristovo na ovoj zemlji.“
Ne,mi moramo,svatko sam za sebe da se bori,u pravcu prema Kristu,mi molimo jedni za druge,za crkvu i našu i vašu i druge,samo nas Krist čuva na zemlji a „proklet onaj čovjek koji se uzda u čovjeka“.Ta koliko me je puta svećenik iznevjerio,kako to boli!Ali na koncu shvatiš i on je čovjek,sud nek ide Gospodu,moje je da oprostim.Jedino se u Gospoda uzdam.
I biti kako rekoste,“u blizini vukova“tu se vidi koliko smo spremni slijediti Krista,jer najlakše je živjeti daleko u pustinji i moliti se Bogu,a biti u blizini vukova jest biti u svom posvećenju.Biti kraj osobe koja te mrzi na primjer,još trebaš bogu biti zahvalan što ti je to dopustio,jer to me čini boljim čovjekom,čovjekom koji će lakše podnositi,opraštati,koji će se iskaliti u strpljivosti sa sobom i sa drugima,koji će raditi na miroljubivosti i koji će moći pomoći drugome kako otrpjeti i trpjeti.Najljepše od svega je kad ti ta osoba kaže „oprosti“,to je plod i nagrada i spas za grešnika.Milost trpeće ljubavi sa Križa.
Evo,samo sam htjela objasniti tu moju katoličku vjeru,ništa ne ispravljam niti namećem vama,ali imala sam potrebu samo pojasniti da se bolje razumije.
I samo da pitam,imate li neki link,poveznicu za spomenutu ranohrišćansku literaturu,ne znam kako da tražim. Zahvaljujem. Svako dobro. I hvala na strpljenju.
O KRIŽU BLAGOSLOVLJENI
O Križu blagoslovljeni,
svem svijetu Ti si ufanje.
Ti nekoć drvo sramotno,
a sada vrata nebeska.
Na Križu Spas naš uzdignut
sve ljude k sebi privlači,
a đavo skršen bez plijena
pobijeđen eto odlazi.
Ti snagom Križa krvavog
sav dug nam Kriste otpusti
i ropstvo staro dokonča,
slobodom ljude obdari.
Sva slava tebi Isuse,
sa Ocem Duhom presvetim,
udijeli nam u vječnost svu
uživat Križa plodove.
(S.Golinić)