.
Ekumenizam i pravoslavna Crkva
Jedinstvo i ujedinjenje crkava i vera, odnosno ekumenizam i pravoslavni vernik u svemu tome
Ekumenizam (grčki οικουμενη — naseljeni svet, vaseljena) predstavlja pokret i nastojanje verskih poglavara različitih veroispovesti oko pomirenja, saradnje, zbližavanja i jedinstva unutar hrišćanskih crkava. Glavno organizaciono telo ekumenizma je Svetski Savet Crkava.
Dok se medjureligijski dijalog i saradnja odnosi na sve religije sveta, ekumenizam je pak inicijativa i dijalog izmedju hrišćanskih crkava. Za razliku od nasilnog ili nenasilnog unijaćenja (to jest prelaženja vernika iz Pravoslavne crkve u Katoličku veru – Unijati), u ekumenizmu se na političkom nivou naglašava donekle ravnopravan dijalog medju hrišćanskim konfesijama, i potencira ono što je pojedinim crkvama zajedničko, težeći da se religiozni život što više izjednači.
Ekumenizam je nastao u 19. veku u okviru protestantskih crkava (ekumenski pokret) iz razloga ujedinjenja mnoštva protestantskih sekti i pravaca koji su bujali u Zapadnoj Evropi. Rimokatolička Crkva je prihvatila te ideje u prošlom veku i danas Katolička crkva i Papa zajedno sa UN vodi glavnu reč u procesu ekumenskog povezivanja izmedju crkvi, naslonjeni na New Age trendove jedinstva sveta – novi Vavilon. Poznate su zajedničke molitve koje ekumenisti organizuju.
Za Pravoslavnu crkvu i pravoslavne vernike ekumenizam je greh i odvajanje od pravoslavnog puta i predanja iako je Pravoslavna crkva uzela učešća u radu Svetskog saveta crkava, ali se to sve odnosi na politički i društveni aspekt tolerancije, nikako ne na verski domen i mešanje dogmi. Ekumenizam je suštinski pokret mešanje Istine i jeresi i ništa dobro ne donosi pravoslavnoj Crkvi.
Kako pravoslavni hrišćanin (monah ili mirjanin) treba da gleda na nepravoslavnog čovjeka (Jevrejina, muslimana, rimokatolika, protestanta…)? Smije li pravoslavac da uđe u nepravoslavnu bogomolju? Smije li da prisustvuje nepravoslavnom molitvenom obredu i skupu, a smije li da učestvuje molitveno u njemu?
U jednom pitanju mnogo pitanja. A u svima njima – jedno pitanje. Pitanje koje nameće naše vrijeme, vrijeme obremenjeno teorijskim i praktičnim ekumenizmom, vrijeme kada su mnoge vrijednosti, i moralne i duhovne, dovedene u pitanje. Nekada su ljudi zamislili da grade Vavilonsku Kulu, pa je po volji Božijoj nastala pometnja jezika i rasijanje naroda. Danas pak mnogi žele da grade Kulu ujedinjenog hrišćanstva no ne na Hristu – Istini, nego na kompromisu između istine i laži, svjetlosti i tame, Hrista i Velijara, i doveli su do pometnje kako među pravoslavnim vjernicima tako i među vječnim vrijednostima, moralnim i duhovnim.
A Ekumenizam! Šta je to? To je izmišljotina one iste iskonske Zmije ( koji je „đavo i satana“, Otkr. 12,9) koja je našim Praroditeljima u raju predložila da postanu bogovi, ali ne pomoću Boga, nego nasuprot Boga, a pomoću đavola. Tako I današnji ekumenisti, žele da ostvare jedinstvo hrišćana za koje se Hristos molio u svojoj prvosvešteničkoj molitvi (pred stradanje, vidi Jn. 17,21) ali ne na Istinu i u Istini nego na kompromisu, laži, licemjerju. Ne na vjeri u sve što je Hristos otkrio i ljudima na spasenje ostavio u Crkvi svojoj nego na relativizaciji svega pa i same Crkve. Taj projekat su izumjeli protestanti a prihvatili svi ostali, nažalost i mnogi „pravoslavni“ pastiri (episkopi i sveštenici) koji su sa teorijskog ekumenizma (dijalog sa nepravoslavnima) uveliko prešli na praktični ekumenizam izražavan i projavljivan u zajedničkim molitvama i bogosluženjima pa negdje čak i u zajedničkom pričešćivanju (intercomunnion-u).
No, to nije dovelo do postavljenog cilja – ujedinjenja „svih crkava“ nego do nebivale sablazni, smutnji i deoba u Jednoj i Jedinoj Crkvi Hristovoj, Crkvi pravoslavnoj. I u naše vrijeme (kao mnogo puta u istoriji Crkve) ispunjavaju se riječi Hristove da Crkvu Njegovu ni vrata pakla neće nadvladati (Mt. 16,18). I zaista, u svakoj pomjesnoj Pravoslavnoj Crkvi ima onih (među klirom i narodom) koji ne pristaju i ne prihvataju otrov ekumenizma ma u kakvim oblandama se nudio i servirao. Oni i jesu i ostaju „Crkva Boga živoga, stub i tvrđava istine“ (1. Tim. 5). Tu Crkvu zaista vrata pakla nikad neće nadvladati jer je Istinit Onaj koji je to obećao onima koji Ga ljube.
Pitanje je kako ti pravoslavni hrišćani (monasi ili mirjani) treba da gledaju na nepravoslavnog čovjeka? Kao na svog teško bolesnog brata po tijelu (svi smo od jednog Adama) sa bolom, samilošću i ljubavlju. Što je brat bolesniji sve veću ljubav prema njemu treba pokazivati. Što se tiče ljudskih odnosa i ovozemaljskih potreba ponašati se prema svim ljudima na isti način. Svima ukazivati dužno poštovanje, pomoć u bilo čemu ovozemaljskom, spremnost da se za bližnjeg (svakog čovjeka) bez obzira na vjeru ili bilo koje druge razlike svojstvene ljudima, ako treba i život položi. To je nauka jevanđeljska, to je nauka svetootačka, to je nauka Crkve pravoslavne (vidi priču o Milostivom Samarjaninu, Lk. 10, 25-37). Tada i samo tako pravoslavni hrišćanin postupa kao istinski sluga Božiji, sluga Boga koji zapovijeda suncu svome da greje i zle i dobre, i kiši svojoj da pada i pravednima i nepravednima (Mt. 5,45).
Tako sve dok ostajemo na polju čisto biološkom,ovostranom, na polju bioloških potreba. Međutim, kada je u pitanju odnos pravoslavaca kao vjernika, člana Crkve Hristove prema nekome ko taj nije (pa bio on Jevrejin, neznabožac – ateista, musliman, rimokatolik, protestant ili bilo šta drugo u vjerskom pogledu), stvari se mijenjaju iz temelja. Tu pravoslavac (ukoliko želi da to i ostane) ne smije prestupiti granice svoje vjere, pomjeriti međe koje postaviše Oci naši i miješati vjeru svoju sa tuđom, praviti i ići na kompromise, tražiti neke dodirne tačke (minimum) sa inoslavnima radi nekog lažnog (prolaznog, ovozemaljskog) cilja. To znači da pravoslavni sa nepravoslavnima ne može imati nikakve vjerske obrede ili molitvene zajednice. On se ne može moliti sa njima. O tome govore i mnogi sveti Kanoni Crkve Pravoslavne. Ali se može i treba moliti za njih. Moliti se da ih Gospod prosveti, umudri i uputi na put spasenja, na put povratka i prisajedinjenja Jednoj Svetoj Sabornoj i Apostolkoj Crkvi izvan koje i mimo koje nema spasenja. Na tu molitvu za „nepravoslavne“ pravoslavca pokreće i treba da pokreće istinska ljubav prema njima. Jer po svetom ocu Justinu Đelijskom samo je ona ljubav prava i istinska koja bližnjem osigurava život vječni (spasenje). Tu ljubav pokazuje Sveta Crkva pravoslavna moleći se neprekidno u svojim svetim molitvama „za sve i sva“: „Zabludele od pravoslavne vjere, jeretike i otpadnike, prizovi poznanju istine: nehrišćane prosveti da bi Te poznali, grešnike privedi pokajanju…“(Akatist Isusu Sladčajšem). No Crkva nema nikakvu silu ni vlast da nekog primora na jedinstvo u vjeri sa Njom, da postane Njen član. Čak i kad bi mogla ne bi to činila, jer bi to bila tiranija a ne ljubav.
Najzad poslednje pitanje pokazuje izvjesnu gradaciju. „Smije li pravoslavac samo da uđe u nepravoslavnu bogomolju?“ Načelno smije! Ali, odmah se postavlja pitanje pobude i namjere: radi čega? Da li je u pitanju puka radoznalost, naučni pristup i proučavanje takvog objekta, poštovanje i pijetet, da bi se unutra molio (pa majkar i sam)? Od namjere, dakle, i cilja njegov ulazak dobija i moralnu kvalifikaciju. I sveti apostol Pavle kaže: „Sve mi je slobodno (dozvoljeno) ali mi nije na korist. Tako i „samo“ ulazak u nepravoslavnu bogomolju, samo po sebi nije grijeh i zlo, ali to može da bude zavisno od naše namjere. Sveti Vasilije Veliki izričito govori: „Ne doprinosi slavljenju Imena Božijega onaj ko se divi učenju nepravoslavnih“. Dakle, ni divljenje njihovim „bogomoljama“ a još manje molitveno opštenje sa njima.
„Smije li da prisustvuje nepravoslavnom obredu i skupu?“ Sve što je rečeno za prethodno pitanje, važi i za ovo. Ništa se nema ni dodati ni oduzeti.
„A smije li molitveno da učestvuje u njemu?“ E to ne smije. Ni pod kakvim uslovima ili okolnostima. Prinudom ili silom, jer bi time pogazio sve pozitivne Kanone i propise svoje Crkve pravoslavne i prestao bi biti njen član.
Neka ovaj kratak odgovor na ovo sudbinsko pitanje bude makar jedna strelica kraj puta „koji vodi u život vječni“ da savremeni pravoslavci nebi sa njega skrenuli i zalutali na mnogobrojnim stazama i puteljcima koji su trasirali ljudi svojim umom, a koji svi vode – u propast vječnu.
Mir ti i blagoslov od Gospoda.
Episkop Artemije
. . .
Toliko manipulatovan tekt pun zastrasivanja i ponizavanja drugog koji je razlicit i automatski zato manje vrijedan, tekst zabranama i prijetnjama pokazuje svoj strah i zeli drzati ljude u mraku licemjerno se pozivajuci na ljubav a sireci netrpeljivost. Kao da ste u srednjem vijeku. Ovaj tekst je sramota i odraz zatucanosti i verzija verbalnog Berlinskog zida, a predstavlja se kao duhpvno, tumaci i citira evandjelje na nacin iskrivljen koji i sama Biblija govori da cr oni koji ovako krivo tumace biti pravedno kaznjeni. Uzas sve u svemu. Kazolik sam i molim se i u pravoslavnoj i u katolickoj i u dzamiji i na ulici i u parku i u stanu i danima veselja i tuge, sa Gospodom svr dijelim, a bolesno ste vi „sveta“ braco, mplim da vad Presveti Duh prosvijetli. Amin
“ i danas Katolička crkva i Papa zajedno sa UN vodi glavnu reč u procesu ekumenskog povezivanja izmedju crkvi, naslonjeni na New Age trendove jedinstva sveta – novi Vavilon. Poznate su zajedničke molitve koje ekumenisti organizuju.“
Ova rečenica je takva izmišljotina,molim Vas UN?,new age?Katolička Crkva se bori protiv new agea.Mogu reći vrlo uvredljiv tekst za sve nepravoslavne,pun osude.Molićemo za vas ali nedaj Bože da se zajedno pomolimo istome Bogu,kršćani?Sramota.Svaki grijeh počinje iz oholosti srca.Ja ju vidim,oprostite mi.Kako da u suvremenom svijetu bude mir kad je u srcu rat?U srcu vjernika?Još gore.Sve počinje u srcu,svako dobro i svako zlo.Čitamo istu Božju Riječ,istu Bibliju i onda se braća kamenuju.Ja vjerujem jednako da crkvu Kristovu vrata paklena neće nadvaladati,ja katolik,kome je Bog dao tu Riječ?Samo pravoslavnima,ne vidim u Bibliji riječ pravoslavan.Oprostite mi,ali tekst je neprijateljski.Riječ Božja kaže „Gdje je ljubav,prijateljstvo,ondje je i Bog.“Draga braćo,ne želim ja nikakvu raspravu,to će onda svugdje otići,mak na konac ne vrijedi,samo želim reći da nije zlo biti u zajedništvu koje će nas držati u ljubavi i prihvaćanju jedni drugih.Ekumenizam nikoga ne obvezezuje niti prisiljava da bude netko drugi.Tko se boji svoga srca,boji se ljubavi Božje.Šteta da se Božja Riječ ne doživljava kao živa i djelotvorna,istinita.Pravila su iznad Riječi.Politika.Ne želiš zajedništvo,onda budi u getu,al Kraljevstvo Božje nije takvo.Nije istina da pravoslavni vjernici i njihove vođe ne dolaze na ekumenske susrete,Bogu hvala,nije istina da vaše vjerske vođe ne grade ekumenizam.Stoga je ovaj tekst kontradiktoran istini.Nije mi namjera nikoga povrijediti,no tekst prosto izaziva na razmišljanje i promišljanje o onome što kaže Bog,Isus,Božja Riječ koja se uvijek nekako stavlja u drugi plan.Onaj koji ljubi taj je slobodan,koji se može pomoliti skupa sa braćom taj je slobodan okova.U ljubavi smo jednaki pred Bogom.
Isus je rekao: «Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.» (Mt 18, 19-20). Ovdje vidimo Isusov jasan poticaj na zajedničku molitvu. Često su problemi neke župe, regije ili kraja preveliki da bi pojedinac izmolio različita riješenja za njih. Problemi se kako u naravnom području tako i u nadnaravnom području lakše riješavaju zajednički i organizirano. Apostoli i prvi kršćani odmah su to shvatili. Tako nalazimo u Djelima apostolskim 12,12: «(Petar) se zaputi u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marko. Ondje se MNOGI bijahu sabrali i molili.»
Starozavjetni primjer također nam govori o snazi zajedništva: «Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.» (Prop 4, 9-10.) Znanstveno istraživanje je isto tako pokazalo da je zajednička fizička snaga veća nego zbroj snaga pojedinaca.
„Kao što se Isus preobrazio na Gori Preobraženja, tako Gospodin preobražava i naše duše i srca te da stoga ima mnogo manje Kajina, a mnogo više Abela koji Bogu odaju čast i hvalu. I uvijek gdje su dvojica ili trojica sabrana u Isusovo ime, i on je tu među njima. Djeluje iznutra, u duši i slobodi“, kazao je, između ostaloga, mitropolit Amfilohije. vidi http://borbazaveru.info/content/view/3536/33/
Farizej i carinik (Lk 18, 9-14) Farizej, koji se smatrao pravednikom i u svojoj molitvi Bogu više optuživao druge ljude nego što je ispitivao sebe, i carinik koji ni pogled nije smio dignuti prema nebu nego kajući se moljaše: „Bože, smiluj se meni grešniku“. Farizej je nabrajao svoje „vrline“ koje su vrijedile pred ljudima, ali nije vodio računa o tome da Bog ne gleda vanjštinu nego ono što je u srcu. Dok carinik, koji je i u očima okoline bio grešnik, od njih prezren i odbačen, staje pred Boga ponizujući se i priznajući se grešnikom i iz dubine srca se kaje za svoje grijehe. A Onaj koji proniče srca primio je njegovu molitvu, jer Isus reče:“Kažem vam, taj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer svatko tko sebe uzvisi, bit će ponižen, a tko sebe ponizi, bit će uzvišen“ (red. 14).
Svako dobro i Božji blagoslov.( Nemojmo suditi da ne budemo osuđeni,opet kaže taj naš isti Bog Isus)
Agresivnih li katolika! Ostavite nas na miru, mi vas ne zovemo da se zajedno molimo, dok se god ne pokajete i ne ispravite promene u veri koje ste napravili. Lep i istinit je tekst. Mi cemo vas pomoci kao ljude ali se sa vama necemo moliti, jer ste put odavno napustili. Zato idite sami tim putem sami i sa onima koji to hoce. Pravoslavni znaju svoj put i svoju veru i nisu licemerni da se duhovno mesaju sa jeresima zbog politicke moci koju papa zeli.
Gluposti govore i oni koji su za to da se zajedno molimo i oni koji su protiv toga. Molitva je licni cin svakog vernika i to da li ce pored mene stajati patrijarh , katolik,indus , ateista ,nista ne znaci .Da li ce biti u najvecem hramu ili u kuci , pod vedrim nebom ili pod drvetom,u zatvorskoj celiji , u rovu ili u kazinu takodje nista ne znaci . Tad treba da postojimo samo ja i Bog , samo moj pokusaj da doprem do njega .
Stari Zavet, Mojsijeva 4 knjiga, glava 25
1 I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima moavskim.
4 Moj. 31:16, 4 Moj. 33:49, Mih. 6:5, 1 Kor. 10:8, Otk. 2:14
2 One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovim.
2 Moj. 20:5, 2 Moj. 34:15, Is.N. 22:17, Os. 9:10
3 I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnevi se Gospod na Izrailja.
Ps. 106:29
4 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi sve knezove narodne, i obesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnev Gospodnji od Izrailja.
5 Moj. 13:17, Is.N. 22:17
5 I reče Mojsije sudijama Izrailjevim: Pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora.
1 Car. 18:40
6 I gle, jedan između sinova Izrailjevih dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevih; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka.
Joilo 2:17, 1 Tim. 5:24
7 A kad to vide Fines, sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku;
2 Moj. 6:25
8 I uđe za čovekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, čoveka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija među sinovima Izrailjevim.
9 I izgibe ih od te pogibije dvadeset i četiri hiljade.
1 Kor. 10:8
10 Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:
11 Fines, sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnev moj od sinova Izrailjevih otvorivši revnost za me među njima, da ne bih istrebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj.
2 Moj. 20:5, 1 Car. 19:10, Ps. 78:53, Ps. 106:30, Naum 1:2, Sof. 1:18
12 Zato mu kaži: Evo dajem mu svoj zavet mirni.
Mal. 3:1
13 I imaće on i seme njegovo nakon njega zavet sveštenstva večnog, jer revnova za Boga svog i očisti sinove Izrailjeve.
2 Moj. 40:15, 1 Dn. 6:4, Dela 2:3
14 A čoveku Izrailjcu ubijenom, koji bi ubijen s Madijankom, beše ime Zamrije, sin Salmanov, knez od doma oca svog od plemena Simeunovog.
15 A ubijenoj ženi Madijani beše ime Hazvija, kći Sura kneza narodnog u domu oca svog među Madijanima.
16 I reče Gospod Mojsiju govoreći:
17 Zavojštite na Madijane, i bijte ih;
18 Jer oni zavojštiše na vas prevarama svojim, i pretvoriše vas Velfegorom i Hazvijom kćerju kneza madijanskog, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja dođe s Fegora.
Ako dobro razumem citat trebalo bi zavojstiti ?
@dobrilo,dobrilo,a tko Vas dira?Tko Vas tjera?prilično ste jednostrani,kada se napada katoličko svi ste za jednog a jedan za sve,a čim netko izrazi svoje mišljenje vođeno srcem po vjeri bez neke mržnje ili slično,oslovljavajući vas braćom, što i jesmo,htjeli vi to ili ne,kažete „ostavite nas na miru“,pa naravno da vas nitko ni na što ne prisiljava,samo kažem,slika je malo drugačija,na ekumenizmu se ipak radi sviđalo se to vama ili ne,i to sa pravoslavne strane,uputite onda ovaj tekst vašima koji se trude u pogledu ekumenizma.Znači li to da i među vama ima brdo nesuglasica,ne ulazim u to. Slobodan čovjek dozvoljava drugačije mišljenje a da mu ništa ne ugrozi njegov mir.Tako bi i vjernik pravoslavac tu slobodu koju nam je Bog dao trebao poštivati.Usput rečeno,ono „ostavite nas na miru“ tako ružno zvuči pa čak i u duhovnosti (ako je to duhovnost)meni to zvuči na sve drugo samo ne na vjeru.Bez uvrede.Malo previše stavljate papu u sve pa čak i u nastojanje običnog čovjeka vjernika,katolika da bude u miru i ljubavi sa braćom.Najvažnija je politika ona u srcu.Ja ne vidim politiku koju vi vidite. Svako dobro.Meni uopće ne bi smetalo moliti se s vama,dapače,bila bih jako sretna,moliti se s vama na vaš način samo bi me obogatilo.
Imam za vas jedno pitanje za razmišljanje.Recimo,nađemo se Vi i ja i recimo neki protestant u nekoj bezizlaznoj nevolji skupa,daleko od moje crkve,vaše crkve,i jedino što možemo je pomoliti se Bogu.Kako ćete pobjeći od mene ako se molimo istome Bogu?Neće li i moja molitva i vapaj iz srca biti isti kao i vaš?
Nemam se ja za što pokajati osim za svoje grijehe.Ja ispovijedma osobne a ne kolektivne grijehe. Jedini dijalog koji Vi imate s nama jest „ostavite nas na miru i pokajte se“.Uvijek prstom u oko.Ali nema veze,vidjet ćete jednog dana,dogodit će se jedinstvo kršćana.zbog nevolja i kataklizmi,zbog posljednjih vremena kada kršćane budu progonili,pisano je KRŠĆANE. Želim vam Božji blagoslov ako ga primate.I ne bih zaista nastavljala,nema smisla da se itko osjeća pogođen ili uvrijeđen kad mi to i nije namjera.Neka bude mir braćo.Mene su učili da smo braća,izvinite ako sam sad rekla nešto za vas uvredljivo.
Kandilo Vere,ja u mojoj Bibliji to ne mogu naći,ili nema ili neznam,to je knjiga Postanka? Nije mi poznat tekst koji ste ostavili.
Treća Knjiga Mojsijeve – glava 26
26:1 Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanih, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš.
26:2 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.
26:3 Ako uzživite po mojim uredbama, i zapovesti moje uzdržite i uščinite,
26:4 Davaću vam dažd na vreme, i zemlja će radjati rod svoj, i drveta će u polju radjati rod svoj;
26:5 I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sejanje, i ješćete hleb svoj do sitosti, i živećete bez straha u zemlji svojoj.
26:6 Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zveri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje.
26:7 Nego ćete terati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.
Boze me prosti , ovaj starozavetni bog obecavao
kao politicari na predizbornom skupu…