Pjesma moje sreće – Strahimir Silvije Kranjčević

 

Pjesma moje sreće

 

Blago onom koji ima zlata,

Mnogo zlata, mnogo srebra bijela,

Pa još koji križić oko vrata,

Pa još koji vjenčić oko čela!

Blago onom, koga rese časti,

Pjevaju mu topovi i zvona,

Blago onom, komu je u slasti

Svijet cijeli šumna plesaona!

Blago onom, te u tihoj noći

Samo gali pune želja grudi;

I dok sanja, kad će draga doći,

Već ga draga cjelovima budi!

Blago vama, stoput blago svima!

Šapćem crno nebo gledajući;

Blago vama, među umrlima

Odabrani, slatko pirujući!

Meni nema časti niti krune,

Nema zlata, srebra nema bijela;

Imam grudi uzdisaja pune,

Crne brige sjede ispod čela…

I vlačim se kroz vesele čete

Kao nešto, što za ljude nije;

Misô mi se ko sirotno dijete

Od kutića do kutića vije –

I korim se: još je jada dosti,

Više, više neg sam suza lio:

Prosjak traži na smetištu kosti,

Što gospodski pas ih ostavio!

I ja rado gladnoj onoj sjeni

Suzu brišem, i srcu je lako;

Blago vama; al kako je meni,

Vama nikad neće biti tako!

 

Strahimir Silvije Kranjčević