Priča o dva kralja ili zašto je Bog sišao na zemlju
Srednjevekovna priča koja objašnjava silazak Gospoda Boga u liku Isusa Hrista na zemlju
Priča o dva kralja
Ovaj događaj se desio u srednjovekovnoj Engleskoj.
Jedan od kraljevih ministara je postao iskreni vernik. Često su ga mogli čuti kako priča o kralju koji je sa neba došao da spasi svoje podanike. Načuo je to i sam kralj, pa pozvao ministra na razgovor.
„Čujem da pričaš o nekom kralju sa neba i o tome kako je on sam došao da spasi svoje podanike. Čudno. Kakav je to kralj koji mora nešto sam da radi. Ja sam kralj. Ja znam kako kralj funkcioniše: dovoljno je da izdam naređenje i sve bude izvršeno. Nema potrebe za mojom intervencijom.“
I kao što to inače u pričama biva, kralj je tražio odgovor na njegovo pitanje: „Ukoliko mi ne uspeš dati zadovoljavajući odgovor na ovo moje pitanje, zašto taj kralj koji se je sišao sa neba nije mogao naređenjem da izvrši svoju misiju, smeniću te sa mesta ministra, jer nisam siguran da u tom slučaju zaslužuješ trenutnu poziciju. Dajem ti rok od tri dana“
I tako je ministar razmišljao ceo jedan dan na koji najbolji način da odgovori svom kralju. Skovavši plan sutradan je otišao kod dvorskog lutkara. Zamolio ga je da napravi lutku veličine i sličnosti sa kraljevim najmlađim sinom, malim princom. Uz pomoć drugih dvorskih službenika obukao je lutku u prinčevu odeću. Kada je sve to spremio, zamolio je kralja da ga sutradan sačeka u parku pored reke, a on će mu se pridružiti i doneti traženi odgovor. Kralj je pristao i oni su se rastali.
Sutradan je kralj sedeo u parku, ispod baldahina, okružen celom carskom svitom, uz prisustvo kraljevske garde. Car je pio vino, slušao muziku koja ga je uveseljavala i uživao u predivnom danu. U tom trenutku je stigao i ministar. On je napravio dogovor sa svojim prijateljem koji je trebao da iznenada ali tajno, da ne bude primećen, gurne lutku obučenu u odeću princa u reku, na vidiku samog kralja i cele njegove svite.
I dok je ministar prilazio, a kralj ponovio svoje pitanje zahtevajući odgovor, lutka je bačena u vodu. Čim je primetio odraze u vodi i poznatu odeću, kralj je bez dvoumljenja skočio u reku, želeći da spase lutku – misleći da je u pitanju njegov sin mali princ. Kada je izašao napolje iz vode, shvatio je da je nasamaren.
Tada mu je prišao ministar i pitao: „O plemeniti kralju, zašto ste skakali u vodu? Zašto niste jednostavno izdali naređenje da to neko drugi uradi umesto vas?“
Kralj je odgovorio: „Ti to očigledno ne razumeš, to je bila reakcija ljubavi, u pitanju je bio moj sin!“
I dajući takav odgovor, dobio je odgovor na svoje postavljeno pitanje.
Zahvaljujemo se Zorici Nedeljković koja nam je poslala ovu lepu priču.
Pa mogu ja to, mogu, mogu i oprostiti i opet svejedno i kad oprostim mene srce boli,tolio me boljelo srce po onći da sam jedva disala; ali prijetiti, koliko je čovjek uopće siguran preko interneta, bojim se ovog čovjeka, što meni treba da mi netko zbog nečega što on prezire u meni (a prezire Boga Isusa Krista) što meni treba da mi netko uništi život, brak…bojim se.Iskreno.Ne mogu sačuvati taj mir, bojim se.Iskreno.Ako će MIR biti da odem s bloga, ja ću otići.Ja sam na blogu puno dobila bez obzira na moju vjeru, a eto, koja je cijena toga…koja.Mogu ja imati mir ali ostane kleveta, ono kad te netko ocrni, pa onda neki drugi komentator dođe sa ekipom i kaže, „gle ustašu itd.“ mene to jako boli.I da dobar čovjek strada zbog mene jer je vidio u meni dobro kao i ja u njemu.Ono Božje.Meni je to jedino i važno.Suze mi dok ovo pišem idu, toliko sam jadna i povrijeđena, moj žar za Bogom i iskrenost me koštala i porijeklo? A Bašta Balkana je već rekla da su ovdje svi dobrodošli i da se ne smije vrijeđati.Kad sam kriva priznam krivicu i ovdje sam se izgradila i učila na sebi i osebi i o svojim slabostima i ograničenjima, ali nikada nisam mrzila.
Dobro, hvala i ovo govori ne samo meni. Možete li mi garantirati da je moja mail adresa sigurna?
Molim Vas pomolite se za mene, toliko sam danas jadna, baš danas idem na duhovnu obnovu, i molit ću se za svoje neprijatelje,i sve Vas, neka Vas Bog sve blagoslovi a mene čuva jer On vidi da nemam prljavo srce.
Ako treba otići ću s bloga. Da bude mir. Ne usudim se ništa više komentirati, htjela sam nešto lijepo s Petkanom podijeliti,tamo na postu o ocu Tadeju ali bojim se komentirati.Bojim se.
Draga Redakcijo, dobro da ste mi ovo ostavili, pročitala sam pa evo u sklopu svih događaja tek dio iz teksta ( a pitala sam za umjetnu oplodnju)da vide i drugi i tamo nađu što ne znaju
Затим стигосмо до трећег митарства, које се зове митарство за осуђивање и клевету. Кад нас тамо зауставише, ја увидех како је тежак грех осуђивати ближњега, и како је велико зло другога клеветати, осуђивати, срамотити, грдити и исмевати, и туђем се греху подсмевати а своје грехе не видети. Јер такве опаки иследници опако испитују као антихристе, који су на себе узели улогу Христову, и прогласили себе судијама својих ближњих, док су сами заслужили безбројне осуде. Но, благодаћу Христовом, у мени мало што тамо нађоше. Јер сам се целог живота свог будно чувала да никог не осудим, нити оклеветам, нити да се коме потсмевам, нити кога да грдим. Истина, понекад слушајући друге где осуђују, или клеветају, или се коме подсмеваху, ја обратих извесну пажњу или из необазривости додадох по коју безначајну реч, па се одмах тргох у себи. Али, и то ми овде од иследника би оцењено као осуђивање и клевета.
http://www.bastabalkana.com/2009/09/put-duse-posle-smrti-митарства-или-царинарнице-душе/
Hvala Redakciji. I hvala za misao Svetitelja, istina je to. Mir je sigurnost Kristova.
Kako doći do mira u sebi kad te obuzme strah a strah nije od Boga, vjerojatno molitvom i predanjem Bogu?Osim što se pokaješ i priznaš da si jadan i ništavan.
Hvala, ne bih duljila i oduzimala vrijeme. Ovo mi je škola. Dobra. (ne želim ponavljati razred)
Milenko Grubor: „kralj skakao da spasi svog sina (iako je ohol okrutni mocnik) a „bog“ … je svog sina „gurnio u reku“ – dakle po vesem – „bog“ (kakvog ga vi predstavljate) je okrutniji od oholog i okrutnog mocnika“
Milenko,
Bog, Isus Hristos i Sveti duh su jedna ličnost. Bog se ljudima predstavlja kao Isus Hristos, a putem Svetog duha, ljudi ostvaruju vezu sa NJim.
Stoga, Bog nije poslao svog sina, nego je On sam došao. Isus Hristos je Bog, a NJegova djeca smo mi. Isto kao što je kralj skočio u rijeku da spasi svoje dijete, tako je i Bog došao na Zemlju, kako bi spasio svoju djecu.
Ne pišem ovo zbog tebe, nego zbog drugih, koji će tvoju neobaviještenost, shvatiti zdravo za gotovo.
Niko, hvala na obavestenju ali imam par pitanja za tebe kao obavestenog
Ako su bog i isus ista licnost sto se podvajaju? sto se ne koristi jedno ime npr-bog za obe?
Zasto bod treba i 3 subjekt tj sveti duh ako je vec bog – kao takav ne bi imao potrebe da koristi „podizvodjaca“ za obavljanje posla – npr ti nikada neces reci poslao sam svoju ruku da mi dohvati maramicu
Ako je Isus – bog, kao sto ti kazes a bog je jer je „sin boziji“ a opet mi smi iso bozija deca (kako i ti kazes) kako do da mi nismo bogovi?
Ovo ti pisem zbog tebe i tvoje obavestenosti jer zbog takvih obavestenih ne shvatamo nista
Pozdrav od malog crva iz velike jabuke
„onima koji prate“ – Martinu sam molio, savetovao, „kumio i molio“ ali sve do pretnje nista nije vredelo. Uvek govorim „ucimo od najboljih“ a niko ne preti tako uspesno kao US – jer moze a cesto to i uradi, tako da cesto pretnje budu dovoljno efikasne za postizanje ciljeva
Rezime prethodnih desavanja;
Martina, lik koji je u proslosti jako povredjen i koji nije imao (mislim po njenom pisanju da je ni sada na zalost nema) podrsku njene okoline da te traume prebrodi. Mislime da je njeno pisanje, poziv u pomoc (licno na zalost ne mogu odvojiti vremena da bih joj ja pomogao zato sam i preporucivao Aleksandru koja je vrlo dobra u njenom poslu a uz put je i vernik kao i Martina) bez podrske okoline je „izlecenje“ skoro nemoguce (osim veoma svesnim jakim pojedincima) povratiti se u „normalu“ lepote zivljenja(koristih termin izlecenje ne u smislu omalovazavanja vec postoje povrede tela a postoje i „povrede duse“ a za njih treba lecenje-izlecivanje). Sve u svemu; povredjena osoba, dobrih namera(iako cesto nepotrebno naciju, religiju itd te se pravi „mutava“ o tom istom i to radi tendeciozno) ali ima dug put pred sobom da bi se resila tih trauma koje su ostavile dubok trag u njoj, ponasanje „kao bik u porcelanskoj radnji“ pokusava najbolje ali rezultati su na njenu stetu.
Vojsije, lik kao i Martina dobre osnove, isto imao traume ali se sa njima mnogo bolje izborio, u nasoj debati sam dobio utisak da je on lik koga sistem najvise zadrzava. Vojsije pokusava ali mu limitiranost koju sistem namece sprecava uzlet u bolje sutra. Sve u svemu, pozitivan lik, ima velike sanse uskoro kad se sistem promeni.
Zlatko, takozvani doktor koji tihuje, lik koji si stalno kaci tu titulu doktora a za razliku od supruge mu, ne bavi se pomaganjem drugima vec ugadjanjem svom egu. Lik koji ima skole i iskustva koliko gospodin Zlatko ima MORAO je da vidi Martininu ocajnicku borbu, njene pozive u pomoc na koje je on samo odgovarao tihovanjem te kanalisanjem prema njegovim ciljevima -(halo bing kako brat, imam jedu vernicu… „cena sitnica“). Takva postupanja su dijametralno suprotna toj tituli kojom se kiti, lekar ne koristi, lekar pomaze. Medicinska skolica obucava za posao lekara ali titula lekara (koja je velika)se zasluzuje radom i zivotom lekara – to je razlika izmedju posla od 9-5 i karijere – ona se zivi. To dragi nas Zlatko ne ide na platnu listu, to nema cenu. Ima izreka koju sam nekad cesto koristio „mnogi prodju kroz fakultet ali ne prodje fakultet kroz sve njih“ Sve u svemu. Lik koji moze dosta ali nema vere u sebe, prezivio traumu te se okrenuo sebicnom egu te poslovima i organizacijama koje to neguju. Mogao bi mnogo vise – bolje da si oprosti te da ponovo sagleda svu lepotu u i oko sebe. Zivot je lep, ljudi su dobri a i Zlatko zivi a i covek je dakle ako si dozvolis – neces raditi nista drugacije, samo ces vise uzivati a ucenje i uzivanje i jeste svrha zivota.
Nikola – strasno pozitivan lik s obzirom na godine te u kakvom vremenu je rastao, Lik koji ce daleko da dogura samo ako si ne bude postavljao premale granice. Lik „svaka cast“, ima da radi na sebi ali on to zna te upravo to i radi – zato samo srecno mladicu
ko jos bese? Vlada – jednom se javio a to nije bilo dovoljno za stvaranje bilo kakve slike osim da je emotivac, patriota i vernik
ako sam nekoga zaboravio – izvinjavam se, nije namerno
pozdrav od malog crva iz velike jabuke
Jedan od glavnih vidova duhovne borbe jest bitka na području misli. Na tom polju, boriti se znači: mislima koje dolaze iz našeg duha, iz naše okoline ili od Neprijatelja (izvor im je, zapravo, nevažan) i koje nas zbunjuju, straše i obeshrabruju suprotstaviti one misli koje nas mogu ohrabriti i vratiti nam mir. U toj borbi, “blago čovjeku koji napuni tobolac” (Ps 127[126]) strelicama dobrih misli, što znači solidnim uvjerenjima koja počivaju na vjeri, koja hrane razum i učvršćuju srce u trenutku kušnje.
Među tim “strelicama u ruci ratnika” postoji jedna koja bi nam trebala biti uvijek na umu: svi razlozi za gubljenje mira, loši su razlozi.
Ovo uvjerenje ne može se zasnivati na ljudskom razmišljanju. Ono je čista sigurnost vjere koja se zasniva na Božjoj riječi. Isus nam jasno kaže da se to uvjerenje ne zasniva na razlozima ovoga svijeta: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce…” (Iv 14,27).
Ako tražimo mir “kakav svijet daje”, ako očekujemo mir od ovozemaljske logike i na način na koji se po današnjem mentalitetu može biti u miru (jer sve ide dobro, jer nema protivština, jer su naše želje potpuno zadovoljene), sigurno je da nećemo nikada biti u miru, ili će naš mir biti izrazito krhak i kratkotrajan.
Za nas kršćane bitni razlog iz kojeg možemo uvijek biti u miru ne dolazi od svijeta. “Moje kraljevstvo nije odavde” (Iv 18,36). Mir dolazi kao posljedica povjerenja u Isusovu Riječ.
Kad Gospodin kaže da nam ostavlja mir, da nam daje svoj mir, ta riječ je božanska riječ, riječ koja ima istu stvaralačku moć kao i ona koja je podignula nebo i zemlju iz ništavila, istu težinu kao ona koja je smirila Oluju, kao ona koja je ozdravila bolesne i uskrsnula mrtve. Budući da nam Isus kaže, i to dva puta, da nam daje svoj mir, mi vjerujemo da ga nikada neće uzeti natrag. “Božji darovi su neopozivi” (Rim 11,29). Mi sami smo oni koji često ne znamo kako da ih primimo ili zadržimo. Jer prečesto nemamo dosta vjere…
Želiš još poticajnih tekstova? Klikni like i prati nas na Facebooku:
“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). U Isusu uvijek imamo mir, jer je on pobijedio svijet, jer je uskrsnuo od mrtvih. Svojom smrću on je pobijedio smrt, poništio je osudu koja nam je prijetila. Pokazao je Božju dobrohotnost prema nama. I zato, “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?” (Rim 8,31).
Na tom postojanom temelju vjere sada ćemo razmotriti neke situacije u kojima nam se često dogodi da više ili manje izgubimo mir. Želimo u svjetlu vjere pokazati koliko je beskorisno tako se uznemirivati. Bit će korisno prije toga dodati nekoliko napomena da bismo razjasnili kome se obraćaju i kome su korisna razmišljanja na tu temu.
Jacques Philippe (ulomak iz knjige “Traži mir i idi za njim”)
Milenko ili Milan Tarot, pitanje je sad?
Ko li je istinitiji i vidovitiji, pitam se, pitam se?
A svejedno ti je. To se neko sa „vidovitošću“ rodi i tu nema dvojbe, što ti on reče, to ti je :-)
A no ćemo sumnjati?
Ne, vala!
Mirna, verovanje je privatna stvar ali kad vernici izlaze u javnost s njom ona postaje javna stvar te je takvom moramo i tretirati. Prosipanje tudje mudrosti je vestina papiga te se ne bi sa tim ni zamarao jer ipak se cenim malo vise od toga. Ako hocete nekoga da citirate onda prvo dokazite da je taj neko postojao jer mogu i ja skupiti mnostvo mudrosti i citirati deda mraze a vi mi onda dokazujte da on to nije rekao. Nekoliko konkretnih odgovora, od mene vama.
1-ako su misli glavni alat duhovne borbe zasto ste vekovima zabranjivali skolovanje i razmisljanje. Jeretik bukvalno znaci onaj koji razmislja a vama je to oznaka za losu osobu. Dakle vi ste osoba koja siri glupost. Cik, dokazite da nije tako.
2-jedan od najvecih „redova“ katolicke crkve su Isusovci ili Jesuiti koji koriste nezvanicno ime „vojska Isusova“ a organizirani su po vojnom principu a njihov vodja ima titulu Generala a nezvanicno ga nazivaju „crnim papom“ – Franjevci osnovali koncentracione kampove….. toliko o „ratnicima“ mira dobrote
3-uverenje koje se ne moze zasnivati na ljudskom razmisljanju – pa i papa je rekao da je i biblija napisana od strane ljudi, dakle ljudske misli, na koje misli se vi pozivate ????? imate li i vi direktnu vezu sa isusom? ako imate nesto sto javnost ne zna podelite sa nama – jer ovde smo zbog javnosti a tog lupetanja „pratite me na FB“ i slicno, dovoljno govori o vasem bozijem.
4-ako uzimate stranu (a uzimate) na vama je da dokazete Isus je istina a ne Muhamed ili Mojsije (druge religije necu ni spominjat jer i ovo vam je ne resivo)dakle dokazi – zasto ste vi u pravu a ne oni?- i jedni i drugi ste se prosirili ognjem i macem,- i jedni i drugi obecavate mir i dobrotu a pretite kako fizicki tako i duhovno,- i jedni i drugi se pozivate na boga kojeg ne mozete dokazati kao vasu ekskluzivu……
5-prvo kakve vi veze imate sa krscanstvom? dokazi za to? ja vam mogu pruziti dokaze da su sve danasnje takozvane krscanske religije izdale rano (originalno) krscanstvo (neke puno neke jos vise) dakle kojim pravom se pozivate na to? Pravom jaceg?
6-ako vase kraljevstvo nije ovde sto se borite ovde? lezite i opustite se, uzivajte u miru, vase dolazi a ovo kraljevstvo ostavite nama koji u njemu zivimo
7- kad vec spominjete „oluju“ – ime koji su koristili kako americki fanatici u borbi protiv muslimana tako i katolici(uz podrsku gore navedenih) protiv pravoslavaca i opet mir, dobrotu – ja cu samo da vas pitam, kako zivite? kakva vam je buducnost? sad nakon sto ste se izborili za svoje ciljeve – iz Hrvatske se ne odlazi iz Hrvatske se bezi. Jugoslavija nije bila takva. svih 6-7 drzavica sto rasparcaste sluze za podsticaj mladim skolovanim kadrovima zapada, propadate u svojoj gluposti i to jos slavite – kako vas nije sramote pred svojom decom, pred mladima kad pomislite sta ste imali a ste njima ostavljate?
8-Draga Mirna ja imam mir u sebi a ako mogu pokusao bih pomoci drugima da ga nadju u sebi a ne u vama ili bilo kom drugom – prodajete sarene laze i to znate,
9-ja nisam pobedio svet (sto ni ne pokusavam jer mi svet nije neprijatelj) ja sam pobedio moju lenjost, moje strahove, moju…. i postao SLOBODAN MIRAN COVEK
Grubor Milenko (odlomak iz njegovih obracanja uplasenim inertnim nesamostalnim osobama)
pozdrav od malog crva iz velike jabuke
p.s. u ranijim raspravama navedoh mnoga pitanja na koje bi svi voleli odgovore (jeste rekoh svi, ukljucujuci i vase(kojih god boja bili) svetce-duhovnike-itd)pa ako ste vernik, odgovorite na njih ili ne trosimo vreme na ovo, i vi i ja imamo pametnija posla
Zlatko ja sam samo analizirao ono sta je bilo receno a to sto se nisi pokazao bas u najboljem izdanju pa dobra vest je uvek postoji mogucnost za promenu a za tog gospodina Milana Tarota nisam cuo ali pretpostavljam da je to jedan od onih koji za pare obecavaju carstvo nebesko – resenje svih problema za malu donaciju. Sad mislim, dragi moj, da ako ovde neko propoveda takve bedastoce „nebeskog carstva“ „bozije reci“ itd nisam bas ja. Ima jedna izreka koja kaze „uvek kad uperis prstom u nekoga ne zaboravi da je tri prsta upereno u tebe“ – ja sam dragi moj samo pazljivo citao napisano, a ne povrsno kao sto ste navikli pa ako mi je to greh, izvinjavam se. Ali meni je stalo do vas jer i sam sam bio u slicnoj poziciji te vam zato i govorim – promena je moguca, od vas sve zavisi.
Mozda jeste mozda niste ali da vam skrenem paznju na jedan detalj – ja nisam pisao tekstove da bih „preobracao“ ljude, ja sam se obrati direkno pojedincima. Moje samopostovanje, primetiste, je dovoljno veliko i nije mi neophodno „pumpanje“ pred drugima. Ja sam lutao dugo i sad kad sam se nasao(sto bi rekli umetnici) radim ono sto moram. Nije ovo gradjenje kulta licnosti ili tako sto (to bi radio dok sam bio izgubljen kao i vi sad) ovo je samo krik (pesma je krik – reci najvise emocija sa najmanje reci) za budjenje covecanstva
pozdrav od malog crva iz velike jabuke
Dragi crviću, oluja je samo imenica koja je eto greškom napisana velikim slovom.Nisam ni primjetila.Oluja u biblijskom smislu, događaj u Bibliji, nema veze sa nepotrebnim maštanjem zlih misli.
Ne bih gubila vrijeme…ni „bisere“.
Pozdrav crviću. I mirno ti more od oluja u tebi samnom :) Uvijek ideš kontra struja i onda nastane tsunami.
O ovome bi mogli razgovarati uživo ali ne ovako, ovako je to mak na konac :)
Želim ti da nađeš konačne odgovore. Doviđenja.
p.s. zašto se nazivaš crvom? Onako, zanima me. Simpatično je i simbolično. Ali bolje ti objasni ti znaš.