Priča o dva kralja ili zašto je Bog sišao na zemlju
Srednjevekovna priča koja objašnjava silazak Gospoda Boga u liku Isusa Hrista na zemlju
Priča o dva kralja
Ovaj događaj se desio u srednjovekovnoj Engleskoj.
Jedan od kraljevih ministara je postao iskreni vernik. Često su ga mogli čuti kako priča o kralju koji je sa neba došao da spasi svoje podanike. Načuo je to i sam kralj, pa pozvao ministra na razgovor.
„Čujem da pričaš o nekom kralju sa neba i o tome kako je on sam došao da spasi svoje podanike. Čudno. Kakav je to kralj koji mora nešto sam da radi. Ja sam kralj. Ja znam kako kralj funkcioniše: dovoljno je da izdam naređenje i sve bude izvršeno. Nema potrebe za mojom intervencijom.“
I kao što to inače u pričama biva, kralj je tražio odgovor na njegovo pitanje: „Ukoliko mi ne uspeš dati zadovoljavajući odgovor na ovo moje pitanje, zašto taj kralj koji se je sišao sa neba nije mogao naređenjem da izvrši svoju misiju, smeniću te sa mesta ministra, jer nisam siguran da u tom slučaju zaslužuješ trenutnu poziciju. Dajem ti rok od tri dana“
I tako je ministar razmišljao ceo jedan dan na koji najbolji način da odgovori svom kralju. Skovavši plan sutradan je otišao kod dvorskog lutkara. Zamolio ga je da napravi lutku veličine i sličnosti sa kraljevim najmlađim sinom, malim princom. Uz pomoć drugih dvorskih službenika obukao je lutku u prinčevu odeću. Kada je sve to spremio, zamolio je kralja da ga sutradan sačeka u parku pored reke, a on će mu se pridružiti i doneti traženi odgovor. Kralj je pristao i oni su se rastali.
Sutradan je kralj sedeo u parku, ispod baldahina, okružen celom carskom svitom, uz prisustvo kraljevske garde. Car je pio vino, slušao muziku koja ga je uveseljavala i uživao u predivnom danu. U tom trenutku je stigao i ministar. On je napravio dogovor sa svojim prijateljem koji je trebao da iznenada ali tajno, da ne bude primećen, gurne lutku obučenu u odeću princa u reku, na vidiku samog kralja i cele njegove svite.
I dok je ministar prilazio, a kralj ponovio svoje pitanje zahtevajući odgovor, lutka je bačena u vodu. Čim je primetio odraze u vodi i poznatu odeću, kralj je bez dvoumljenja skočio u reku, želeći da spase lutku – misleći da je u pitanju njegov sin mali princ. Kada je izašao napolje iz vode, shvatio je da je nasamaren.
Tada mu je prišao ministar i pitao: „O plemeniti kralju, zašto ste skakali u vodu? Zašto niste jednostavno izdali naređenje da to neko drugi uradi umesto vas?“
Kralj je odgovorio: „Ti to očigledno ne razumeš, to je bila reakcija ljubavi, u pitanju je bio moj sin!“
I dajući takav odgovor, dobio je odgovor na svoje postavljeno pitanje.
Zahvaljujemo se Zorici Nedeljković koja nam je poslala ovu lepu priču.
Eh Milenko, sram da me bude, žao mi je što ne razumiješ, ali nije kasno…mlad si čovjek.
Nadam se da ćemo se jednog dana sresti gore sa Isusom. Nadam se.
Za tebe i pozdrav od one koja se nema čega sramiti osim svojih grijeha,svoje prošlosti bez Boga. Neka ti je s blagoslovom u životu.
http://www.youtube.com/watch?v=9ZrRBbYSqT0
(pjesmu izvode bivši narkomani koji su odlučili spas od svoje tame pronaći u Isusu, odvikavanje jedino u postu i molitvi i bez ikakvih lijekova, jedni drugima su potpora, oni koji su se izliječili mentori su ovisnicima, nalaze se u Međugorju)
Naravno, pjesma je za svakoga tko je u tami, a i ti si dragi Milenko. Tvoja tama je neopraštanje. Znam kako je to teško. Znam da od neopraštanje donosi bolesti. Dolaze migrene, dolazi i rak…
Želim ti sve najbolje i da nađeš Svjetlo Kristovo.Molit ću se za tebe i dalje.Da ti Bog otvori srce da možeš primiti milosti da Ga upoznaš.Doviđenja Milenko.
Hvala Zlatko.
Očekivala sam otprilike to.
Ne bojim se blagosloviti.Blagoslov dolazi od Krista a ne od mene.Dok blagoslivljam ja osjećam mir u sebi.Da reakcija je moguća,na početku je najjača ali što više blagoslivljamo i osoba se smiruje s vremenom.Možemo osjetiti demone ali možemo i zaštitu istovremeno.Zaštita je mir. Iako ako ne blagoslivljamo tko će blagosloviti one za koje nitko ne moli? Meni je stalo do osobe, ako ću gledati da će mene nešto dohvatiti i da će mi biti loše od toga, onda je moja vjera sebična, onda ne vjerujem dovoljno ni Bogu nego imam strah da će mi se nešto gadno dogoditi od demona. Ali razumijem, potrebno je prakticirati vjeru. Ovo je način na koji razmišljaju katolici, nije nešto moje, „isprobala“ sam i to i doživjela sam i jedno i drugo.
Doživjela sam kad blagoslovim onoga koji mene vrijeđa, da istovremno i moje srce ozdravlja od rane koju mi je zadao riječima. :)
Hvala Zlatko na odgovoru.
@ Mirna
Nije sebicnost izbeci susret sa silama jacim od tebe, to je svesnost o slabosti. Molitva za sve ljude se sprovodi na liturgijama, gde je zastita s Nebesa.
Sveti oci su napomenuli da kako postoji skolovanje u dobru (Bogorodica), tako postoji i skolovanje u zlu ljudi, npr priprema Antihrista. I to se sprovodi na generacijama ljudi. To mi je bilo cudno, kako to, zar se svi ne radjamo jednaki?
U stvari ne, roditeljski gresi se nasledjuju a i zivot u odredjenom ambijentu potpomaze da se nesrecna dusa sto vise otvori za upliv sve snaznijih i jacih demona.
Sad zamislite osobu koja nije krstena a uz to od malena imala dodire sa raznim kultovima. Uz to inicirana u masonske misterije koje vodi sam Satana na duhovnom planu a onda i zivi u Njujorku koji je centar kabalistickih rituala i to onih najcrnje vrste. Takva osoba je mogla samo da pokupi ozbiljne i jake entitete i njoj vasa blagost moze samo da izazove jake nemire i agresivnost, i da se demoni koji njome valadaju okome na vas svom snagom, jer ih uznemiravate.
Ako niste imali iskustvo kolika je moc zlih sila, bolje da se ne igrate. Samo potpuno ciste duse kojima sam Gospod da blagoslov da isteruju demone iz drugih mogu da se suoce sa tim.
Verovanje u sopstvene snage a da ti Gospod nije dao dozvolu za to, a u to verovanje spada i vera da ce Isus Hrist odgovoriti na svaku nasu molbu ili da ce nam dati svoju snagu zato sto pominjemo ime Njegovo, moze biti prelast, duhovna obmana. Nemojte se vredjati, ali katolici su skloni tome, pa onda upadaju u okultno, egzorcizam, itd.
Luka 6,28 Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju.
Daničić-Karadžić (srpski)
Luka 6,28 Blagoslivljajte one, koji vas proklinju, i molite se za one, koji vas kleveću!
Rimljanima 12,14 blagoslivljajte one, koji vas progone: blagoslivljajte, a ne kunite!
Ne vrijeđam se Zlatko, drago mi je upoznati i vašu vjeru. Premda Sveto Pismo nam je isto.
Ne mogu se uvrijediti ako mi osoba u blagosti kaže i nešto drugačije.Važan je pristup, da je u ljubavi.
Ja potpuno razumijem što govorite.Samo ne mislim da radim egzorcizam ako blagoslovim, jer ipak mi katolici, bar ja, ne idem za tim da ja nešto činim nego u dubokoj poniznosti pred Isusom njemu dajem svu vlast da On čini, dakle, ne ide od mojih snaga ništa, od mojih snaga da tako kažem ide jedino želja da ti Bog učini dobro, da ti dadne milost. Želja srca koju Bog vidi.To je ono „ljubite svoje neprijatelje“, ako ćemo ljubiti samo iz računice da imamo svoj mir, onda je to po meni trgovina s Bogom.Ljubiti jer si pozvan da ljubiš, oprostiti jer si pozvan da oprostiš ne samo zbog svoga mira nego zato jer Isus ljubi toga grešnika i jer je i za njega visio i bio zakucan na Križ.Sve iz ljubavi pa tako i molitva i blagoslov.Ako je blagoslov iz srdžbe ili vlastite koristi sigurno nije blagoslov.I takvom molitvom zazvamo demone na sebe.A vidite iz Pisma kako nam je Isus rekao.RIječ Božja je jedna, čini mi se da svi imaju drugačiji pristup toj Riječi.Svi različito,pravoslavci, katolici i protestanti, šteta.
Ne ljutim se ja, drago mi da objasnite. To je lijepo što se trudite.:)
Da, ako neko ide direktno i licno ka vama sa negativnim mislima i zeljama pa se branite molitvom od toga :-)
Ali ne i da ga jurite da ga spasite ako on to ne zeli. ‘Mnogi su pozvani ali …’
Imate u Bibliji na mnogo mesta i stavove da se ne mogu svi spasti, i sam Isus je govorio da je on dosao da govori onima koji imaju usi da ga cuju, odnosno dusu koja moze da primi zov Gospodnji. Prva zapovest apostolima je bila da sire Jevandjelje medju Judejima i Jelinima, jer su ti narodi vec imali Zakon i moralne okvire, pa su mogli da prime Sveti Duh.
Anticki ljudi su mozda bili neznabosci i pagani i molili se jednom idolu a zamislite sadasnje neopagane i u koliko kultova su oni bili uronjeni i sta su sve pokupili sa sobom, kakav legion :-(
Nemate sansi u takvoj borbi ako niste duhovno obuceni i blagoslovljeni od Boga da to radite, osim da vas te sile bace u neku prelast. Te stvari se ne rade bez Blagoslova duhovnika, episkopa, biskupa, koji su dobili mandat od Gospoda.
Dobro, sad je jasnije. Iako mogu reći zasigurno, ja nemam šansi,ali ima milost od Gospoda. Na primjer, ako godinama molimo za osobu koja se opire upoznati Isusa i onda jednog dana čudo, hm…Stvar je u tome da je Gospod na križu svima dao šansu samo taj i taj to nije uzeo, i onda kada molimo pogrešno i molimo „Gospodine, obrati ga daj mu to i to…“ a Isus već dao i tako mi nagovaramo Boga da učini a ipak Bog kroz naše molitve nagovara grešnika.Stoga dragi Zlatko, moja molitva ide ovako „Gospodine, otvori srce moga supruga (na primjer) da te može primiti, da se izlije tvoja milost na nj…I da, ne ovisi to o Bogu nego o osobi,ali moja molitva nije uzalud rasuta,to vjerujem jer ploda ima.Katolici uglavnom mole „daj daj“, iz neznanja.Milost ulazi u otvoreno srce, a dok nije otvoreno možemo moliti da se otvori, mislim da Gospod ne odbija takvu molitvu.Ona djeluje vjerujte mi.A koliko je tek potpomognuta molitvom svećenika, velika milost.Ne molim se u Ime Isusovo da zlo odlazi,(tako se mole protestanti) nego za milost da se spusti na grešnika.:) Ne ulazim u neke egzorcističke molitve.Tada mogu očekivati svašta :)Dovoljna je i misaona molitva srca, jedan zaziv iz srca.Pa ako osoba i neće htjeti i gurne taj blagoslov čak i do kraja života, blagoslov se vraća meni, ali o tome ne razmišljam, vodi me vjera i dobra nakana.Čuda su moguća, vjerujte mi.
Da, jako će se malo ljudi spasiti, piše i to. Uzani i široki put.
Milenko, pitanje za tebe. Bez obzira na neslaganja dali bi ti smetalo da se netko moli za tebe? Reci iskreno i konkretno. Ne to dali ti vjeruješ ili ne ili tvoj stav nego konkretno.
Hvala ti na odgovoru.Zanima me u kontekstu cijele priče sa Zlatkom.Znam zašto to pitam, ne zato jer sam ja rekla da ću moliti za tebe, nego zbog nečeg drugog.Želim čuti tebe.
Razumemo se Mirna. Samo da zaokruzimo celu pricu kroz par detalja oko zivota i pouka Svetog Serafima Sarovskog. Naime on je rekao: Promeni sebe i promenice se hiljadu njih oko tebe.
Tumacenje njegovih reci je da kada covek dobije blagodet Svetog Duha, dobija mir, smirenje i mudrost. To privlaci ljude oko njega i oni traze savet, pomoc i blagoslov jer osecaju blagodet u takvoj osobi. Tako se i oni menjaju na bolje. Pocinju da uvidjaju izlivenu milost.
No, on je ispricao i jednu drugu pricu. Naime kada se molio za jednu malu devojcicu toliko su ga jaki demoni napali da su mu napravili duboku ranu na ledjima koju je nosio do kraja zivota i tri godine mu je trebalo da se oslobodi iskusenja i nevolja koja su mu slali.
Tako da pamet u glavu. Molitva za najblize, decu, supruga, rodjake, kumove, svestenika, bliske prijatelje, nije problem ali za nepoznate i ne mnogo bliske, moze da bude, covek se pogordi pa misli da moze cuda da pravi.
Ipak, ako nekada osecate potrebu i zelju da nekoga ko vam i nije tako blizak spasite, otidjite u crkvu i dogovorite se sa svestenikom da se njegovo ili njeno ime pomene na liturgiji, „da pomene Gospod Bog u Carstvu svom rablja Bozijeg …“
Recimo, za neke osobe koje sam tako slucajno upoznao na ovom mestu procenjujem da bi trebalo jedno 40-ak liturgija i pominjanja, Bog ih blagoslovio.
He he, razumijemo se.
Prihvaćam :)
Hvala za priču, dobro je čuti. Premda, kako to protumačiti nego da je Gospod dopustio da mu se to desi.Ne vjerujem da se to dogodilo bez Božjeg dopuštenja nekome tko je vjeran Gospodinu.Zbog čega je Bog to dopustio?Dali je odgajao sv. Serafima ili je trebao spasonosno otrpjeti nešto? Dali se to zna?
Pamet u glavu da, svakako. Vjerujem da je to istina.
Hvala.