Psihologija čoveka. Razvoj ličnosti. Priroda unutrašnjeg glasa.
Šta je to ličnost? Refleksije o psihologiji čoveka, o razvoju ličnosti i prirodi unutrašnjeg glasa
„Smisao je nešto što treba otkriti, a ne izmisliti.“
Savremenog pojedinca pravilnije je opisati kao nekog ko „leti visoko i brzo“. Teško je usporiti kad svet juri pored nas. Teško je biti uzemljen kada je sama kultura neuzemljena, kada ona poriče realnost i podstiče iluziju da uspeh predstavlja viši stupanj bitisanja i da uspešni ljudi žive bogatijim i ispunjenijim životom. Uprkos tome, prave vrednosti u životu su „zemaljske“ vrednosti: zdravlje, gracioznost, povezanost, zadovoljstvo i ljubav. Ali ove vrednosti imaju značenje jedino ako su noge čvrsto postavljene na zemlju. – Aleksandar Loven
Razvoj ličnosti
Mnogo je knjiga i teorija napisano koje se bave ljudskom psihologijom i svim onim što taj pojam podrazumeva. Moja namera nije da prepričavam ili sistematizujem već postojeća znanja koja su se sa različitih tačaka gledišta bavila psihologijom čoveka, već da iznesem jednostavno i razumljivo gledište koje posmatra sledeće teme: razvoj ličnosti, priroda unutrašnjeg glasa i šta je to „ličnost“.
Ako posmatramo temu koja se bavi razvojem ličnosti, nužno je primetiti i zaključiti da razvijanje svog punog intelektualnog, emocionalnog, duhovnog i fizičkog potencijala do ukupnosti i celovitosti koja se zove ličnost podrazumeva da sledite svoj unutrašnji glas. Slediti svoj unutrašnji glas je, koliko veličanstveno i oslobađajuće do genijalnih visina i dela božanskog nadahnuća kod tako retkih individua tog kapaciteta (setite se samo nekih od njih: Leonarda da Vinčija, Mikelanđela, Mocarta, Betovena, Anštajna, Nikole Tesle, Van Goga, Pikasa, Šekspira, Getea, Marka Tvena, Njegoša itd.), toliko je i opasno i nepredvidivo do najdubljih ponora i mraka velike snage, koji može da proguta nedovoljno jake, tačnije, nedovoljno dosledne sebi i svom unutrašnjem glasu, svom unutrašnjem imperativu. A ovo se pre svega prepoznaje po autodestruktivnom ponašanju svake vrste; od prekomernog korištenja alkohola i droga, tabletomanije, do zavisničkih veza i drugih nezdravih navika i odnosa, bez jasne slike o sopstvenim potrebama i navikama koje su za dobro pojedinca i bez dovoljno konstruktivnih uverenja i stavova koja čoveka drže na mentalno, psihički i fizički zdravom kursu.
To saznanje ne treba da vas plaši, naprotiv, to je samo slučaj kod izrazito velikih potencijala u svakom smislu, a takvih je statistički gledano veoma malo, između četiri i pet posto ili jedva dva i po posto, ako uzmemo u obzir izrazitu genijalnost, od ukupne ljudske populacije. Vi pre svega treba da znate da se svako razvija u skladu sa svojim potencijalom, i nisu svi predodređeni da na tom putu prođu tako velike oluje i gigantska iskušenja. Većini je ipak dato da se razvijaju u mirnijim uslovima sa manje tektonskih poremećaja u glavi i u duši.
Ako se desi neželjena situacija, da se pojedinac ne razvija prirodno i blagotvorno u skladu sa svojim istinskim potencijalima i kapacitetima, u skladu sa svojim istinskim darovima, onda dolazi do grubog narušavanja unutrašnje fine psihičke strukture i emocionalne statike čovekove, koja je stalno u procesu komponovanja i dekomponovanja kako bi kroz taj proces pronalazila zlatnu meru svega, i svoju sopstvenu unutrašnju ravnotežu i harmoniju.
Zbog toga se može zaključiti da: „Osećanje neispunjenog, neizvršenog zadatka prirodnog razvoja i sazrevanja pretvara se u osećanje krivice, odnosno glas savesti, koji se javlja onda kada je ugrožena psihička ravnoteža i ostvarenje psihičke celovitosti.“ Bojan Jovanović – etnopsiholog
Za psihijatra Viktora Frankla, osnivača logoterapije, čovek je biće smisla, ne biće nagona, niti biće moći, na čemu s druge strane insistira Sigmund Frojd, začetnik psihoanalize, kao i mnogi nastavljači tog pravca. Viktor Frankl smatra da u svakom od nas postoji volja za smislom i ta volja nas suštinski određuje.
On dalje tvrdi da čoveka ne vode instinkti. Ne vode ga više ni tradicije kao u tradicionalnim društvima. Čovek je slobodan, a to znači odgovoran za vlastitu egzistenciju. Slobodan je da pronađe sopstveni smisao.
„Smisao ne može biti dat, smisao se mora naći.“
„Smisao je nešto što treba otkriti, a ne izmisliti.“
Priroda unutrašnjeg glasa
Dozvoliti svom unutrašnjem glasu često znači kročiti u nepoznato i potpuno neistraženo, znači upoznati svoj sopstveni mrak, neki bi to rekli: upoznati se sa svojim ličnim demonima; što je posledica toga da je čovek pre svega nesvestan svojih mana, a ne svojih vrlina. A još najviše od svega, većina ljudi živi u brižno i strpljivo izgrađenim iluzijama. I kako onda zamišljate da na putu gde nema svetla (jer je to čovekovo nesveno), ipak unesemo tračak svetlosti i osvestimo pravu istinu, a ona je uvek jedna?! Čovekovo istinsko biće je prepoznaje kao jednu i jedinstvenu, potpuno unikatnu i čarobnu. U otkrivanju svoje lične istine leži sva snaga za sva trenutna i kasnija postignuća i dostignuća.
„Problematika unutrašnjeg glasa je puna tajnih zamki i klopki. To je najopasnije, najklizavije područje, isto tako opasno i puno stranputica kao sam život, ako se odrekne ograda. Ali onaj ko nije u stanju da svoj život izgubi, neće ga ni dobiti (ovo možete da shvatite i kao metaforu ako vam je tako lakše – A. K.). (…)
Može li čovek zato da ne uzme za zlo čovečanstvu i svim dobronamernim pastirima stada i brižnim očevima kada podižu zaštitne zidove, ističu uspešne uzore i preporučuju prohodne puteve koji zaobilaze ponore?“ Karl Gustav Jung
Promislivši rekla bih da su granice, kako ih Jung naziva „ograde“ za čoveka potrebne kako se on sam ne bi rasuo poput vode bez svog pehara. One su potrebne većini ljudi da bi mogli da žive život dostojan čoveka. Ipak, neće se svi složiti sa mnom, a i ja sama znam i uviđam da retki pojedinci imaju tu snagu da za njih ne važe nikakve granice i ograde (ni društvene, ni religiozne, ni profesionalne, ni porodične, pa čak ni lične), jer je njihov život upravo dobio smisao onda kada su počeli da prevazilaze i previđaju sve do tada poznate granice i ograde koje bi trebale da ih zaštite od sunovrata i nesigurnih, neprohodnih puteva kojima još niko nije išao. Ali zato takvi pojedinci svoj puni smisao pronalaze u krčenju novih puteva, a u tom slučaju jedina pouzdana navigacija im je njihov unutrašnji glas, snaga vizije i snaga njihovog neponovljivog talenta (dara). Takvi genijalni pojedinci uvek iznedre nešto novo što će služiti čovečanstvu na dar ili na propast, samo se radi o tome da li je reč o upotrebi ili zloupotrebi određenih vrhunskih dostignuća uma i duha.
Šta je to „ličnost“?
Kakav god bio intelektualni, psihički, duhovni i fizički potencijal nekog čoveka, on se razvija tokom celog njegovog života, i ako se taj proces odvija prirodno, na konstruktivnom kursu čovekovih namera, želja, težnji i ciljeva, velika je verovatnoća da će takav čovek zaista i razviti većinu onoga što mu je dato u potencijalu. Međutim, praksa pokazuje da je mali broj ljudi zaista svestan ovog procesa i potrebe da se taj proces na neki način prati, i ako je neophodno, da se usmerava za dobrobit dotičnog pojedinca i njegovog unutrašnjeg autentičnog i neponovljivog sveta, njegove lične istine. Jer samo takav čovek može da bude i sam zadovoljan sobom, a time i zdrava jedinka u moru drugih jedinki, jer će svojim zadovoljstvom i osećanjem samoostvarenosti blagotvorno uticati na svoju užu i širu oklinu, na ljude sa kojima dolazi u neposredan i posredan kontakt.
Iskustvo takođe govori da zaista retki, izuzetno retki ljudi, ostvaruju svoj puni potencijal i kapacitet koji je oblikovan za njihovo lično dobro, ali i za dobrobit zajednice u kojoj se kreću, i uopšte, za dobrobit društva u kojem njihov rad ima značajnu ulogu nekoga ko je postao lučonoša u određenom i vrlo konkretnom smislu, dakle, u konkretnoj realnosti, da li savremenoj ili za neka druga buduća pokolenja, samo je u tome razlika.
U davnoj prošlosti sva vrhunska ostvarenja uma, duha i tela bila su izuzetno poštovana, a smatralo se da ti „darovi“ potiču iz jednog Izvora, da sva Istina potiče iz jednog Izvora, bila to religija, umetnost, filozofija i nauka, i najzad, čovekovo telo shvaćeno kao hram njegove duše, pa samim tim itekako poštovano i negovano na svim suptilnim nivoima. I potpuno je začuđujuće za savremenog čoveka koji je naviknut da razmišlja separatno i parcijalno, kako su ove iskonske kreacije – religija, umetnost, filozofija i nauka u drevnim civilizacijama bile zastupljene kao oblasti koje su u svojoj sintezi, u stvari, bile sveobuhvatne , koegzistentne i koherentene za uočavanje i otkrivanje smisla pojedinačnog čovekovog života. A osećaj smisla i postojanje smisla; prepoznavanje smisla u životu je ono što je oduvek determinisalo čovekovo kretanje i put.
„Svet pokaže put čovjeku koji zna kuda ide.“ Ralf Valdo Emerson
Ako se osvrnemo na običnog čoveka i njegove potencijale, mogućnosti i potrebe, razne su oblasti u kojima neko može da bude dobar ili čak odličan, dakle, da se desi proces samoostvarenosti (samorealizacije) u njegovom afirmativnom obliku i vidu. Možemo da pratimo razvoj različitih pojedinaca koji neguju zanimanja koja uključuju visok stepen realizacije autentične duhovnosti kao najvišeg stepena sveukupne samosvesti i samorealizacije, a ovako shvaćena autentična i individualna duhovnost nije ništa drugo nego otkrovenje lične istine. Ona opet može da se rasprostire ( i uglavnom to i čini) i na druge oblasti kao što su nauka i umetnosti, kultura, društveni angažman, pa sve do poslova raznih zanatlija i vrhunskih majstora u poslovima u kojima su potrebne zlatne ruke ili izuzetna fizička spremnost i veština (danas to najtransparentnije prezentuju vrhunski sportisti). Mera uspešnosti i ostvarenosti ne mora da se temelji na izuzetnoj inteligenciji. Svi dobro znamo da su za zdravo okruženje uvek tako poželjni ljudi toplog srca i dobrih namera, a u realnosti nema baš mnogo ljudi koji neguju taj svoj kvalitet, čak iako ga poseduju. Mnogi ljudi su zavarani, obmanuti lažnim sistemom vrednosti i zato misle da je sposopnost za logičko i racionalno mišljenje i toliko tražena inteligencija, kruna svakog uspeha. Međutim, nije. Ili ne uvek. Razmislite, šta pokreće biljku koja raste i buja, ćelije od kojih je sazdana ili sunce koje joj pruža predivnu toplotu i svetlost?!
Pokušajte da shvatite i ovo:
„Ličnost je delo najviše životne hrabrosti, apsolutne potvrde individualnog postojanja i najuspešnijeg prilagođavanja na univerzalnu datost, uz najveću moguću slobodu sopstvenog odlučivanja.“ Karl Gustav Jung
Navešću jedan slikovit primer za gore navedenu tvrdnju, a to je ličnost i delo slavnog i genijalnog slikara Pabla Pikasa. On je jednom prilikom izjavio:
– Majka mi je govorila: „Ako si vojnik, postani general. Ako si sveštenik, postani papa.“ Umesto toga, ja sam bio slikar, a postao sam Pikaso.
Mr Aleksandra Kosmajac
1. Oce nas Dzordze
http://www.youtube.com/watch?v=6RT6rL2UroE
Nikola,hvala ti što si ostavio svoje razmišljanje. Slažem se s tobom da su rasprave rijetko kad konstruktivne, posebno što se tiče duhovnoga,zato jer duhovnost je puno više od tipkovnice.
– „Ja sam odgajan da vjerujem u boga,nikad nisam dobio konkretne odgovore,sta,kada,zbog cega i cemu,sve se svodilo na to da nas ‘on’ gleda i da treba zbog njega da vodimo ispravan zivot.
Ja sada shvatam da je to najobicnija prica o deda mrazu,samo verzija za odrasle i nemam problem sa tim.
Potpuno mi je jasno zasto religija sama po sebi postoji, i mogu ti reci da su mi ti razlozi potpuno opravdani – uspostavljanje normi ponasanja rulje.“
Nikola,ne želim ti pametovati,ali griješiš,ako nisi dobio odgovore nemoj ih prestati tražiti.I ne treba da zbog Njega mi vodimo ispravan život nego zbog sebe, al znam da ne shvaćaš.Obično se ljudima dogodi neko dno pa onda nađu odgovore kao i ja.I ja sam bila na dnu,bolest,užasni bolovi lubanje itd….nije mi se živilo i odgajana sam baš kao i ti.I onda sam bijesno zavapila na Boga „pokaži se AKO postojiš jer ja ne mogu više ovako!“ Naredila sam mu ali zaista ga tražeći u srcu. I da ne duljim previše, nemaš pojma kako mi je Bog brzo odgovorio, jedva je čekao da mi odgovori i tada se sve u meni promijenilo i izmijenilo a ja sam kroz suradnju sa Bogom, po vjeri ozdravila i dan danas sam potpuno zdrava, jedino kad odem na magnetsku rezonancu slika uvijek pokaže lezije mozga, oštećenja nastala od bolesti, to me podsjeti na Božju dobrotu za mene.(medicinski nije bilo pomoći,multipla skleroza) Prema tome meni vjera nije ono što i tebi, uspostavljenje ponašanja, meni je vjera nešto poput zraka, Bog te dotakne i onda ne možeš misliti na nešto drugo osim na njega inače bi to bila nezahvalnost.Meni je važno da Bog postoji a religija ima mnoštvo, ze mene je važno da znam koji je to Bog jer je istinit.Isus.Ostalo je laž za mene.Eto, ovime ti htjedoh reći da je vjera nešto vrlo osobno.
–„Ono sto ne volim kod religije su ljudi kao ti. Ja postujem da smo svi mi razliciti,imamo razlicita uvjerenja i tako i treba da bude.
Ali ja prosto ne volim kad je neko nametljiv,kad potencira nesto 6x u jednoj recenici i tako do beskraja,kao u nekom transu.
Zamisli da ja vjerujem u neku ljubicastu koalu i smatram da je ona vrhovni bog i da nas je ona stvorila.
I da onda krecem da ‘izvodim na pravi put’ kao sto ti radis.“
Nikola, moraš napraviti razliku od vjere i religije.Religija ima puno, a vjera počiva na Objavi,kršćanstvo nije religija.Jedina vjera gdje se Bog objavio i ostavio traga,jedina vjera gdje je Bog umro za čovjeka.
Nikola, meni mnogi ljudi ne vole, i ne očekujem da me vole, ne vole me ni katolici, ne svi, ne vole me ni bližnji, ne svi, ali takav nam ja put, nisu ni Isusa voljeli,i danas ga isto ne vole, bacaju kamenje na njega,psuju ga.Meni to nije važno, prije mi je bilo važno, ali tada nisam voljela sebe.Prije mi je bilo važno da me netko ne povrijedi,tada nisam voljela Boga.Drugo, i ja se mijenjam, komentari unazad ostaju zapisani, ne možemo ih obrisati i sama mogu vidjeti svoje nesavršenosti unazad.Stoga ako si čitao i ranije komentare, dopusti da se čovjek miijenja i da raste, da bude bolji. Varljivo ti je ovo jako preko zaslona,čovjek stvori sliku o drugome na temelju svojih projekcija,ne želim se braniti, ali da smo uživo vidio bi da uopće nisam ovako nametljiva,uživo sam šutljiva dok osoba sama ne pita.Nemam potrebu govoriti.Samo Nikola, krivo si me doživo,moja gorljivost je posljedica mojega obraćenja i Božjeg zahvata u moj život.To je gorljivost, ono kad čovjek spozna Istinu i želi svima reći od radosti…jer želi da su i drugi radosni.Zbog toga me ne voliš.Ne zamjeram ti.Ali kažem, nisam ista i od prije god dana ovdje i danas.Ne kažem da možda i nisi u pravu,čovjek sam slabo sebe vidi, bolje ga vide drugi, shvatit ću to kao mudar prijedlog i mogu ga primjeniti i kroz svoju duhovnost.U pravu si, ali nisam nametala, tako djeluje najvjerojatnije.Zato je Isus rekao „ne bacajte bisere pred svinje“(nemoj se uvrijediti, nije tu riječ o tome da si ti ta životinja).
Ja nikoga ne mogu izvesti na put, to čini Bog, ali mogu posvjedočiti da Bog postoji i da nije rezerviran samo za mene, osjećam se dužnom kao vjernik ne biti sebična, mnogi ljudi nisu upoznali Boga (nisi ni ti), neki će se ljutiti na mene, a drugi će mi reći, „dirnulo me to i to“, smatram da je vrijedilo zbog ovih koje je dirnulo.(ne mislim ovdje na portalu, općenito).Izvoditi na pravi put na pravoslavnom portalu je apsurdno.Ako me već pitaš.U početku nisam ni znala što je pravoslavlje.Poštivam i ne diram, to sam naučila a zajedničkog Krista vidim.I to mi je dosta.Nisam došla mijenjati, provocirati.Mogu reći da sam dosta naučila i za mene je to dar.Bogatija sam Bogom.Eto, nisam ja mijenjala druge nego sam se ja izmijenila :) Govoriš o pravom Bogu. Ja ti ne mogu reći da je to netko drugi nego Isus, lagala bih. Bog nema sto imena, On je jedan. Bog nije sve u jednom, iz svih religija u jednom, to je laž. Bog je Otac, Sin i Duh Sveti.To je Istina. upoznala sam istinu i ne mogu protiv nje,ni po cijenu života.Sigurno misliš, koja budala…Kad te Bog dotakne,otpadne ta budala koja nije vjerovala.I to sam bila.Ljudi brkaju neke stvari, izjednačavaju politiku i vjeru i domovinu. Bog je iznad svega za mene.Jer je Njegova ljubav iznad svega na Križu, nije umro za Srbiju ili Hrvatsku nego za čovjeka.tako ja to vidim, iako imam pripadnost narodu, što je normalno.Ali prije svega pripadam Bogu.Vjera je osobna.Osoban i intiman odnos duše, a ne ovo što si napisao.
— „Ja mislim da sam bolje vaspitan od vecine licemjernih vjernika koji imaju gomile nekakvih vjerskih simbola po kuci“
Ta to Bog i vidi,simboli te neće spasiti, oni su izraz onoga što trebaš imati u srcu, ako nije u srcu uzalud je i na zidu i slično.Al opet ti ne možeš znati kakav je tko, naše gledanje je površno, ja bih to pustila Bogu neka On gleda.ono što bi tebi trebalo biti važno je da Bog gleda na tebe i ti na Njega. ja ti stvarno ne znam drugačije napisati nego ovako (poučavajući, ne namećem ti) inače se ne bih trudila,a trudim se jer mi je stalo do tebe da ti objasnim.Ne moraš uopće prihvatiti, imaš slobodnu volju i to je bitno.
Govoriš o pastirima…pa svega ima, ali nismo mi tu da ih sudimo, nego da gledamo sebe.I Krista.Da gledamo svoju dušu.Ali isto tako ima i dobrih pastira koje nitko ne spominje. A isto tako znamo da je Gospodin Bog rekao da neće svi u Kraljevstvo Nebesko koji mu govore „Gospodine, Gospodine“, pa čemu se onda brineš? „Spasi dušu svoju.“,slijedi Krista životom.Za to ćeš biti nagrađen od Njega.Ne od pastira.
Tvoj dijalog samnom nije uzaludan,jer si se potrudio, ti još uvijek tražiš Boga iako toga nisi svjestan, a to traženje nije uzaludno.Uzaludno je razmišljati o drugima a ne o sebi, tu gubiš vrijeme i smasao „potrage“.Dok god ne „uđeš“ u sebe nećeš pronaći Boga.Jer Bog ti je dao tebe, jedan život a ne živote drugih.Znaš zašto neću dati šansu tvom razmišljanju?
Zato jer mi je Krist dao tu šansu kada me ozdravio od neizlječive bolesti, kada me dotakao a taj se doticaj osjeti i fizički po tijelu, kada me dotakao u dušu i srce, taj doticaj je predivan, boli od ljubavi jer je ljubav silna i moraš zaplakati.Moraš se baciti na koljena i na pod da kažeš „oprosti mi Gospodine,bijah slijep, grješnik nevjerni,buntovnik…“To je jednostavno jače od tebe.I ne da se opisati riječima.Iskustvo, je jače od tvojih riječi Nikola i zato nema šanse da vjerujem nešto drugo.Da, čeka me raj i radujem se tome.Nadam se tome.Jer vidjela sam ono što ti nisi vidio.Kada bih ti rekla, rekao bi da sam luda, ali neka, evo, kada me je jako boljelo u glavi i kada sam bila tužna što ne mogu moliti i dati svoj dio Bogu u molitvi, osjetila sam kako mi je Bog stavio ruke na uši koje su me boljele i osjetila sam silu Duha Svetoga i Ljubav za mene, da me satima nije ništa boljelo pa sam mogla moliti i zahvaljivati, i u tom vremenu vidjela sam skut bijele haljine i nogu Isusovu u sandali apostolki,lijeva noga…nikad to neću zaboraviti.Eto to, to je jače od svih riječi i filozofija.I to je moj život zauvijek kojeg se nikada neću odreći pa i da me ubiju.
I nisam zarobljena kako ti to misliš, naprotiv toliko sam slobodna da mi ni najteža muka na zemlji ne izgleda kao ropstvo.Slobodan u Kristu,to je nešto najljepše, najljepši dar ovoga života.I smrt je dar, umrijeti da bi baštinio radost te slobode.Sigurno misliš da sam luda, ne zamjeram ti.
—„Sad ti meni reci – nije li malo nepravedno prema tolikim generacijama ljudi koji su zivjeli i umrli prije pojave isusa, pa red je bio bog da im objasni par stvari,da kaze ‘ej,cao svima,ja sam vas sve stvorio,ponasajte se pristojno pa se vidimo kad umrete…’
volio bi da cujem tvoje vidjenje ovog fenomena.“
Nepravedno? Ta Bog je postojao oduvijek samo se objavio po Sinu, kao čovjek, da bude bliz ljudima u svemu osim u grijehu i da donese spasenje po Križu. I za tebe. Sve im je objašnjeno, 10 Božjih zapovijedi im je dao.Sud je Božji ali i milosrđe za umrle,ta Bog je isti oduvijek, Isus je oduvijek nevdljivo pristan u Bogu,došao radi nevjerna čovjeka da lakše povjeruje, da mu objavi svoju Ljubav koju je oduvijek imao.
MOžda nisi zadovoljan, ali ja vjerujem da je Bog oduvijek savršen u svojoj ljubavi za čovjeka.Bezgrešan i velik, Stvoritelj svega stvorenog ne može biti manjkav ako je od njega baš iz ljubavi sve poteklo i MI danas. Pitanje jest, koliko smo mi spremni uzvratiti na tu ljubav. Tu leži odogovor na tvoja pitanja.
Svako dobro i pozdrav, kraće nisam mogla.
@Martina , evo procitah tvoj odgovor…
– “ i u tom vremenu vidjela sam skut bijele haljine i nogu Isusovu u sandali apostolki,lijeva noga…“
Ne zelim da ispadnem bezobrazan, ali sam izgubio svaku zelju za daljom prepiskom kad procitah ovo izmedju ostalog…
Ne zelim da ulazim u to zasto si u stvari imala takav dojam,samo imam pravo da ne zelim da komuniciram na toj relaciji.
Drago mi je da si ozdravila i da si sada dobro,to je svakako sjajna prica koja moze inspirise i ohrabri druge da se bore,ali sta je sa drugim ljudima,rodjenim slijepim,sa raznim mutacijama i degenerativnim bolestima i sa IQ manjim od 50?
Ti ljudi nisu dobili ni sansu,ti si bar rodjena zdrava.
I kako ocekujes od njih,dakle od osoba sa jako malom inteligencijom,ili od gluvonijemih,da uopste dodju u situaciju da se mole,gdje je taj bog za njih ako smo svi jednaki?
Simptomaticno je to,da se ljudi okrecu bogu i da im se on ‘ukazuje’ bas kad tresnu o dno,kad budu odbaceni ili porazeni u ljudskom smislu.
Bog je fiktivno utociste za socijalno izgubljene i ja znam gomile primjera za to.On ti daje osjecaj pripadnosti kad te ‘zemaljci’ odbace.Fakat.
A sto se tice onoga o pastirima i zaslugama – pitas me zasto brinem kad ce svi da prodju po zasluzi?
Pa recimo,sta da ja imam sina od 7-8 godina, i sad sam ja vjernik kao ti, i mislim da je najbolje za njega da ide tamo u crkvu da ga oni dodatno ‘izvode na pravi put’…
I onda tako dodje meni sin jednog dana kuci razvaljene guzice…E sad reci ti meni sta tada ja da radim?
Da i dalje pruzam ljubav tim pastirima,ono ‘ko tebe kamenom’ metoda, ili da odem i izresetam stoku dok ne iscuri zadnja kap iz njih,kad vec nema svemocnog arbitra da sprijeci taj gnusni cin koji se odvija u njegovoj kuci? Sta bi ti uradila?
Ja sam na ovu stranicu dosao da pokupim koji dobar savjet kako da postanem bolja verzija sebe,a ti sve pripisujes bogu,to je skroz bzv.
I posto vidim da si iz Hrvatske, interesuje me kako gledas na istorijsku cinjenicu da su u jasenovcu glavni zagovornici klanja djece,zena i starih ljudi bili katolicki svestenici? Da li osjecas neku kolektivnu odgovornost posto si ‘dio stada’ ?
I kako to da bog ne odreagova na vapaje 700.000 ljudi,nije da nije imao vremena.
Ili pak vise voli tebe nego njih? ili je srbosjek ipak bio neumoljiv?
Ako mi budes odgovarala na pitanja,molio bih te da se drzis relevantnih izvora i dogadjaja, znaci bez fraza tipa ‘milovao me isus po glavi,vodio me na sladoled itd’ jer ne mogu da prihvatim takav oblik komunikacije.
Poz
Nikola, uglavnom se slazemo u svemu i moram posteno priznati da u ovom prepucavanju ima i spustanja – to si u pravu a jedina zamerka mi je na ono kakva je bila emancipacija pre 2 000 godina – potrazi pricu o poslednjoj skolovanoj zeni starog doba Hipatiji nakon cega nisu 15 vekova jednobozci dozvoljavali zenama skolovanje(ima relativno dobar film na engleskom a spanske proizvodnje o tom „Agora“) tu bi dodao-podsetio na 2 stvari
1)- jednobozci – monoteisti ili jevreji – hricani – muslimani, dakle oni veruju u jednog boga za kojeg znamo da koriste ime JAhve (drugi put cu detaljnije objasniti razlog i koren tog vecnog JA u njihovim religijama a koje proizlazi iz NASE stare i ORIGINALNE vere u kojoj je centar JA kao proizvod mudrosti i aktivnosti nasih predaka kojima se molimo „kao bogu“ te suncu koji ima ulogu boga ali mu se ne obracamo jer imamo svoje pretke – zastitnike – bogove (potuno drugaciji koncept VERE) a to kod monoteista nalazimo u onom „svi smo mi deca bozija“ – ali da se vratimo jednobozcima – jedan bog JAhve i 3 mesije/proroka/ili sto bi danas rekli PR-a Mojsije-Isus-Muhamed e vidis meni sad s tim pocinje zabava (da se drzim Isusa jer ovde smo vecina iz Hriscanske tradicije) Hriscani kazu Isus je bog (moj jedini) (vidi gore primer te gluposti) dakle ako je Isus bog (ja niti kazem da jeste niti da nije) onda A)nije jednobozije vec dvobozije B)to je negiranje „boga jedinoga“ – Jahve. Dakle samim postojanjem ove tri religije i njihovim ucenjima one direktno negiraju samog boga. A tu nejasnocu opravdavaju logikom „nije nego“ – vidis meni je religija bila problem u proslosti a sad mi je „mozgalica“ koja me veseli- ono kao idem na basket (da vezbam i opustam telo) ili idem da raspravljam sa „Zlatkom“ (da vezbam i opustam um)
2)- prava i uloga zene u kod pravoslavnih slavena pre otomanske imperije – npr od RASke kulture pa sve do Otomana (cirka 9 000godina) Zena je bila vlasnik (zakonska vlast) a Muskarac je bio organizator (izvrsna vlast) a dogovorom su upravljali (sudska vlast) – trojstvo i danasnje vlasti a ujedno to je i razlog/objasnjenje zasto su mocnici hteli „zenit“ Kleopatru inace ima o tom mnogo zanimljivosti – recimo moskarci periodicno biraju svog predvodnika a zene periodicno biraju svoju predvodnicu a izabrani se dogovaraju a ne da on govori zenama sta da rade ili ona muskarcima – sad mi na pamet pade jedna druga zanimljivost – do 17 veka se zadrzala rasirena praksa „okruglog stola“ biranja lokalnog kneza – procedura; potencijalni sednu oko stola spuste brade na sto a u ciju bradu skoci buva iz udubljenja na sredini stola biva knez
eto dok sam isao u skolu bas nisam voleo po-vijest (iz Osijeka sam) a sad kad je razumem bas volem tu staru damu istoriju (isto-rija/ti raditi)
sto se tice – rasprava, moj pokojni otac mi je svojevremeno rekao „sine ako ne kazes, rizikujes da izgubis coveka a ako kazes rizikujes da izgubis rec (uzalud recenu) ti sad vidi sta ti je vaznije i prema tome se ponasaj“ – ja izabrao ljude a ko hoce da cuje cuti ce ko nece – opet dobro
inace zanimljivo mi je kako od Mojsija koji je jeo gljive pre odlaska da komunicira sa bogom, preko mnogih drugih „svetih“ i manje svetih koji komunicirase sa bogom svi imadose ili opojna sredstva ili su radili opojne vezbe (npr; vrtnja u krug-Dervisi ili izgladnjivanje ili…)ili su imali nekakva oboljenja povezana sa mozgom eeeeee sad ko sam ja da kazem da se to nije dogodilo da je to samo iluzija mozga
zato to ni necu reci ali bi preporucio svima ne da cekaju moja pisanija/predavanja vec da sami nadju kako i zasto mozak funkcionira bas tako
ume da bude zanimljivo uciti i razumevati
pozdrav od malog crva iz velike jabuke
„Ti ljudi nisu dobili ni sansu,ti si bar rodjena zdrava.
I kako ocekujes od njih,dakle od osoba sa jako malom inteligencijom,ili od gluvonijemih,da uopste dodju u situaciju da se mole,gdje je taj bog za njih ako smo svi jednaki?“
Potpuno ograničeno razmišljanje, oprosti.Moja teta je gluhonijema i svaki dan se moli, od negdje desete godine, a sad već i ne vidi, ali ipak svaki dan moli.
Za njh je Bog bliži nego ti i možeš pomisliti. Možda su umno ograničeni ali im duh nije ograničen. Koliko zdravih osoba ima a bolesnih u duhu. Pa tko je onda bolesnik? Jesi im pogledao ikada lica, odsijeva radost, djetinja radost.Jer su im duše čiste. Tko kaže da takva osoba ne može moliti, ne mora moliti Očenaš, može moliti srcem s Bogom. Njen život je već molitva.Bog je za njih tu i njihovo je Kraljevstvo Nebesko.Tko zna kakve grijehe neispovijeđene ispaštaju pa su se poradi svojih predaka ili živućih grešnika rodili takvi za njihov spas, a o tome baš i ne vjerujem da si čuo…Ali imaš tamo u Bibliji ti piše…i do 14 koljena je moguće ispaštati posljedice neokajanih grijeha. Ali u svakom slučaju bog će ti reći kad umreš ono što ti u njegovu naumu nije bilo jasno.Ne možemo sve znati ali možemo vjerovati i imati nadu.Ponekad se neke stvari događaju da se obrate oni oko nas, čak niti zbog grijeha, nego da se Bog proslavi u životima.
Ja sam rođena zdrava, pa da, ali sam gotovo bila pobačena, sa tolikim sam ranama rođena,da sam se bojala svega oko sebe. Tek kroz vjeru moju osobnu Bog me iscijeljivao. Rođena sam u tijelu zdrava a u duhu bolesna, puna strahova.Za to ti čak i ne treba vjera, dijete osjeća ono što majka osjeća, to je mdedicinski i znanstveno dokazano.
„Simptomaticno je to,da se ljudi okrecu bogu i da im se on ‘ukazuje’ bas kad tresnu o dno,kad budu odbaceni ili porazeni u ljudskom smislu.“
Pa neka, neka se okrenu, jer i to je Bog dopustio i tako ih pozvao sebi i dao im šansu.Ali ima obitelji koje njeguju vjeruju i baštine već sada blagoslove a nisu bili na dnu jer su otpočetka bili vjerni ima i takvih, pa nije nužno biti na dnu. Dovoljno je biti u zahvalnosti za život, u predanju Bogu koja uključuje prakticiranje vjere.
„Bog je fiktivno utociste za socijalno izgubljene i ja znam gomile primjera za to.On ti daje osjecaj pripadnosti kad te ‘zemaljci’ odbace.Fakat.“
Ma da „fakat“? Fiktivno. Pa dobro, koji je tvoj smisao života, umrijeti i nestati fiktivno?
što imaš od zemljaka?Kao da su te i prihvatili, nitko te ne prihvaća kao Bog, zemljani idu zemlji i to je sve. Kraj priče za tebe. Koji je smisao za tebe onda biti dobar ako ne vjeruješ,ima li smisla biti dobar? Koja korist od toga?
Postavljaš mi ono pitanje o svećenicima i sinu i što da radiš da si vjenrnik kao ja?
Prvo, imaš negativne misli i sve svećenike bacaš u isti koš kao pokvarene.Vjernik to ne radi, vjernik ne sudi nego se moli.Stoga, ako se molim za dijete i za njegova svećenika i pastire i ako sam vjerna Bogu ne vjerujem da će mi Bog dati umjesto blagoslova zmiju.Odgoj djece je bitan i biti s djetetom razgovarati, jer takvo što ne počinje odjednom, roditelj koji razgovara s djetetom shvaća neke stvari na vrijeme. Bog štiti njemu vjerne i kroz roditeljstvo. A to što se događa to je zlo koje treba raskrinkati.Ja imam objašnjenje i za takve stvari, ne braneći zlo. To je jednostavnog zamka zloga, napasti svećenićku dušu i uništiti jei učiniti zlo drugome.Đavao najviše napada na tijelo, kad je duh slab, kad se duh ne odupire najjače udara na tijelo. zato je važno biti u molitvi, a vrlo je važni da i mi molimo za svećenike, a neće nitko da moli za njih nego ih se samo osuđuje.Da je više molitava bili bi u zaštiti i sigurno se takva zla ne bi događala.Đavlu je uvijek cilj uništiti crkvu i svetost.kao što mu je cilj razoriti brak.
Da se nedaj Bože dogodi to što si napisao, ja bih učinila sve da zaštitim svoje dijete, najvjerojatnije,da sam takva nemarna majka kojoj bi promaklo ono što joj nije trebalo promaći, jer roditelj vidi ponašanje djeteta.Roditelj razgovara sa djetetom.Ne događa se to samo tako odjednom.
Ovo zadnje od tebe neću komentirati. Mogla bih ali neću, krćanka sam, već sam ti počela uzvraćati istom mjerom u tvom dvorištu ali sam obrisala, nema to smisla, ja znam istinu koja se izvrće.Nema smisla.zadnjim komentarom pokazao si smisao svog života.Ono što je meni Bog tebi je zadnji komentar.Nažalost.Ja sam dio stada isto koliko je i Pravoslavac dio stada Kristova. Ne postoji kolektivna odgovornost na naraštaje, nego osobna. Ako si ti ubijao, zar da tvoje dijete pred Bogom bude krivo? Pred Bogom nije ali pred pokvarenim čovjekom jest.Karikiram, ne sudim tebe. Možemo se lijepo pozdraviti i završiti ako je moguće jer kao što reče, ja sam iz Hrvatske pa nije poželjno uopće biti u i miru normalan, zar ne? Ali znaš, mogla sam tako kao i ti ostaviti popis mjesta i događaja…ali čemu,što imam od toga, ne hranim se time, već je milijun puta rekao i Milenko i ostali da se ljudi dijele na dobre i zle, za Milenka se baš sjećam da je to rekao, pa opet ne vidim ni koristi od toga što je rekao. To je u kad u svojoj glavi stvoriš tko je dobar a tko zao, a budući da sam kako kažeš iz svoga stada onda sam već za tebe i osuđena.
Stoga, kako se uopće osloniti na zemljake ili zemljane? Svi će isto završiti, u sanduku.
Ostaje Milosrdni i Pravedni Sudac koji zna sve o svima.
Pozdrav.
Za Nikolu, a nema veze sa svećenicima, pa kako to?
http://www.bitno.net/vijesti/gay-par-usvojio-djecaka-samo-da-bi-ga-seksualno-iskoristavali-s-ostalim-pedofilima/
@ Nikola
„Bog je fiktivno utociste za socijalno izgubljene i ja znam gomile primjera za to.On ti daje osjecaj pripadnosti kad te ‘zemaljci’ odbace.Fakat.“
Nisu problem religiozni ( `socijalno izgubljeni` ) vec oni koji vode igru u kojoj je sve vise odbacenih ne samo od `zemljaka` vec i od bliznjih .
Bog je veliku ako je makar i FIKTIVNO UTOCISTE u modernom svetu gde su fiktivni i drzave i prava i zlocini i kazne i sloboda i…
@ Marta
Imate kontradiktornosti ovde :
„Ali imaš tamo u Bibliji ti piše…i do 14 koljena je moguće ispaštati posljedice …„
„Ako si ti ubijao, zar da tvoje dijete pred Bogom bude krivo? Pred Bogom nije ali pred pokvarenim čovjekom jest.„
Hmm…ne znam odakle da počnem i kako da ti sročim da bi me najbolje razumjela.
Prvo,mislim da je tvoj zadnji komentar jako interesantan jer u njemu ima dosta elemenata koji su zajednički za većinu ‘mainstream’ vjernika poput tebe,ili mojih sunarodnika.A to je površno,bukvalno shvatanje religije i veliko licemjerje.
To su alfa i omega velike većine vjernika.Bar ovih balkanskih,da ne sudim o nekim za koje ne znam iz prve ruke kao za vas.
Da počnem s’kraja. Ja ne moram da se tebi ovdje,dakle na forumu,pravdam kako sam ja ok,ne dijelim ljude na moje i tvoje itd. , prvo zato što ne osjećam potrebu da ikome polažem račune (pa ni tom čiki u bijeloj haljini što nosi apostolke) ali ću ti reći par stvari jer mislim da si pogrešno protumačila par mojih rečenica.
Prvo, Milenkova teza o dobrim i lošim ljudima je i jedina ispravna teza koja postoji.Dakle,ona nema ni alternativu niti neka druga može imati opravdanje.
Ja kad sam te pitao da li osjećaš kolektivnu odgovornost,nisam ni u jednom trenutku tebe to pitao kao hrvaticu ,zato što bih bio umobolan kad bih krivio nekog civila rodjenog 50 godina nakon samog dogadjaja, nego kao nekoga ko zagovara tu priču o religiji koja kao zemaljske reprezente ima crkve i sveštenike.
Dakle,u pitanju su direktni predstavnici tih svemogućih,prečasnih sila…
Izvini ako moje ti moje pitanje nije ‘leglo’ najbolje,ali mene živo interesuje kako neko kao ti percepira činjenicu da je neko iz tog miljea ljudi koje ti jako poštuješ i cijeniš,direktno odgovoran za stavičan pokolj nemoćne djece i staraca,ma kako se oni zvali i odakle bili.
Znaci Martina,ne pitam te kako gledaš na to što je taj hrvat ubio srbina,nego kako gledaš na to da je neki sveštenik odgovoran za ubistva.
Nadam se da si sad razumjela i da ću konačno dobiti odgovor.
Zašto ‘razmišljam negativno’ kao što kažeš? Pa zar treba kao ovca da samo upijam šta mi se servira a da žmurim na sve što je loše ili ću kritički da pristupim kako bih što bolje ispitao vjerodostojnost nečega prije nego što i sam krenem da zastupam tu tezu? To je ono što je relativno kod ljudi i tu smo se ti i ja razišli Martina.
Meni nije cilj da te ovdje uvrijedim ili na bilo koji način ponizim.
Zašto si ti moje pitanje o rimo-katoličkom svešteniku Miroslavu Filipovicu,upravniku najveceg logora smrti koji istorija pamti,shvatila kao nacionalno,to ti treba da se zapitaš kakve su ti misli.
Čak kažeš da si prvo počela da mi uzvraćaš sa listom mjesta i datumima gdje su se desila ubistva u drugom smjeru,opet govori o tvojoj blagoj naravi i milostivosti. Prepala si se da bog ne čita blogove po internetu pa si obrisala da se ne kompromituješ.
A sad idemo dalje…
Ja te pitam zasto je bog bio selektivan prema nama,pa je neke od nas stvorio zdrave a neki se rodiše kao bogalji.
Ti na to kažeš sledeće: ‘Tko zna kakve grijehe neispovijeđene ispaštaju pa su se poradi svojih predaka ili živućih grešnika rodili takvi za njihov spas, a o tome baš i ne vjerujem da si čuo…Ali imaš tamo u Bibliji ti piše…i do 14 koljena je moguće ispaštati posljedice neokajanih grijeha. ‘
A onda,samo 10-tak redova niže,ti izjavljuješ ovo:
‘ Ne postoji kolektivna odgovornost na naraštaje, nego osobna. Ako si ti ubijao, zar da tvoje dijete pred Bogom bude krivo?’
Ja ne znam da li si ti uopšte svjesna koliko licemjerje PRŠTI iz ovih tvojih izjava. Tu se vidi koliko bukvalno tumačiš te nebuloze koje čitaš,a onda ti se omakne pa ljudski kažeš ‘pa zašto jadno dijete da ispašta zbog tudjih grjehova’ , sa čime se ja,usput,apsolutno slažem. E,tu ja recimo uvidjam da nešto ne štima oko te njihove priče,dok ti sigurnim korakom nastavljaš dalje da gutaš sve na šta naletiš. Pa tako mi i objašnjavaš do detalja šta se dešava kad ne vjeruješ dovoljno,kako te djavo zaposjedne pa radi razne stvari.To se nimalo ne razlikuje od moje teorije o ljubičastoj koali,znaci ti samo to izrecituješ a da nemaš ama baš ništa čime bi mogla tu priču potkrijepiti.
I za kraj,tvoja rečenica koja me istinski potresla.
‘Koji je smisao za tebe onda biti dobar ako ne vjeruješ,ima li smisla biti dobar? Koja korist od toga?’
Sram te bilo ako tražiš korist od toga što si nekad ispala dobra,što očekujes naplatu za ljudskost. Sad mi se potvrdjuje teorija o religiji koja sluzi da dovede rulju u red tako što će je zaplašiti nevidljivim silama i obećati im milost samo ako budu dobri za života.
Nemam više šta da ti kažem,osim da vrlo vjerovatno imam više prijatelja iz Hrvatske nego ti,samo srećom oni ni po čemu ne liče na tebe.
Sad tek vidjeh i poslednja 2 komentara.
Martina,moraš napraviti razliku izmedju pedera i sveštenika (mada imaju zajedničkih interesovanja).
A to je sledeće: Pederi ne prosipaju moral za razliku od sveštenika,niti ih bilo ko ovdje zastupa pa da bi mu ti mogla postaviti bilo kakvo pitanje na tu temu.
*Vojsije, vidim da si i ti uočio kontradiktornost i sav padadoks naše presvete drugarice. Šta reći a ne zaplakati…
Potreslo te moje pitanje, pa ja sam te pitala kao čovjeka koji ne vjeruje u Boga, što tebi to znači a ti Nikola sve izvrnuo da bi mene optužio. Ma ne razumiješ, možemo do sutra ovako.Ja se nemam čega sramiti, moje pitanje je duboko a ti ga shvatio posve površno i ucjenjivački.
Koji je smisao života za tebe ako ne vjeruješ, eto može se i tako reći?Mogu li dobiti odgovor?Evo, Nikola koji je smisao života za tebe?
Nisam ti drugarica,(inače korištenje riječi „presvet“ je direktno izrugivanje Presvetom,mi imamo Presveti Oltarski sakramenat i to ti dođe kao da si pljunuo na Krista) možeš me nazvati kako hoćeš ali drugarica nisam, imala sam jednu koja me maltretirala u školi, (učiteljica) morali smo ju zvati „drugarica“ tako da imam ružne uspomene na tu riječ. Ne bih rekla da si mi „drugar“, više neprijatelj na lijep način, finiji. Ali nema veze. Dozvolila sam si da mi daješ packe a sve brate izvrneš.I ne nadam se da ćeš razumjeti,ne poznaješ Bibliju pa izvrćeš i Bog ispada kontradiktoran.
Nema kontradiktornosti, u Bibliji piše oboje, morat ću vam naći obojici, samo vi ne razumijete Boga. Odgovorti ću ti zadnjim komentarom kratko, vratit ću se.