Glavobolja i migrena – simptomi, vrste glavobolje i liječenje

 

GLAVOBOLJA I MIGRENA – simptomi, vrste glavobolje i liječenje

Šta je to glavobolja, kako nastaje, simptomi glavobolje, vrste glavobolja i terapija za glavobolju. Kako se leči migrena?

 

GLAVOBOLJA

Nema čovjeka koga nikad nije zaboljela glava. Uz reumatične bolove to je danas najčešći povod da potražimo liječničku pomoć. U glavi je smješten najveći dio osjetila, a mozak je centralni organ koji upravlja tijelom i u kome je sjedište razumnoga života. Zato ćemo s manje straha podnositi učestali bol u rukama, nogama ili drugdje, negoli u glavi.

Bol u glavi po svom se postanku nimalo ne razlikuje od bolova u drugim dijelovima tijela. Podražaj posebnih živčanih vlakana koja prenose bol ide preko medumoždanih jezgara u moždanu koru, gdje se nalaze centri za taj osjet. Jaka uzbuđenja i druga duševna zbivanja povećavaju osjetljivost živčanih osjetnih tjelešaca; ona mogu izazvati osjećaj bola čak i bez direktnoga podražaja živca. Bol je uvijek znak većega ili manjeg tjelesnog ili duševnog poremećaja. U vezi s glavoboljom naročito smo skloni i pretjerivanju i potcjenjivanju. Neki nam se bolovi čine manje opasni, a za druge smo uvjereni da su vrlo važni. Medicinsko vrednovanje pojedinih oblika glavobolje ne podudara se uvijek s našim osjećajem.

Postoje vrlo opasne bolesti mozga kod kojih bolova nema ili su vrlo slabi, dok su neki napadi glavobolje dramatični, a ipak nisu teška bolest.

Glavobolja nije dijagnoza, nego samo simptom. Da bismo mogli odrediti njeno značenje, moramo se podrobno upoznati s više različitih podataka:

Prvo, mjesto na kome glava boli (lokalizacija).

Pojedini bolesnici mogu prstom pokazati mjesto gdje ih boli glava. Bol se uvijek baš tu pojavljuje, a nekad se širi na jednu ili drugu stranu. Kod drugih se bol seli: javlja se sad na jednom mjestu, sad na drugom. Područje bola nije ograničeno i bolesnik ne može odrediti gdje je počeo, otuda osjećaj da boli čitava glava.

Glavobolja se najčešće javlja u području sljepoočnica, čela, korijena nosa, u potiljku i na tjemenu. Po mjestu gdje se osjeća bol, možemo posumnjati i na uzroke. No uzročna veza nije uvijek jednostavna. Mnogi koje boli potiljak kažu: »Boli me mali mozak«. Ali taj zaključak nije točan. Mali mozak ne boli jer nema osjetnih tjelešaca za bol, a uzroci bolnih osjećaja mogu biti u mišićima i živcima toga dijela glave.

Drugo, vrijeme i učestalost glavobolje.

Glavobolja se može javljati u određene sate i dane. Takvi bolesnici već unaprijed znaju što ih čeka. Češće se bol pojavljuje iznenada, bez najave. Bol u glavi može se očitovati na mahove, u napadajima koji traju nekoliko minuta ili više sati, a onda postepeno ili naglo prestaju; kod drugih bolovi traju čitav dan; neki zbog njih ne mogu spavati. Početak može biti i u snu, pa se bolesnik probudi usred noći zbog jakih bolova. Mnogo se češće to događa pred jutro, pa mnogima dan počinje glavoboljom.

Ima ljudi koji kažu da ih svaki dan boli glava, zato stalno uzimaju tablete. To čine i kada nemaju bolova, iz straha da se ne bi pojavili. Kod većine glavobolja se javlja samo povremeno, u manjim ili većim razmacima; tada se obično zabrinu ako se bolovi počinju javljati češće nego što su navikli. Svaka glavobolja koja se ponavlja napadno često ne smije se potcjenjivati. Ako je bol neprestana (u narodu kažu »razvila se« ), obavezno se moraju izvršiti pretrage da bi se otkrio uzrok.

Treće, karakter i jačina glavobolje.

Osjećaj glavobolje nije uvijek isti; može se očitovati kao oštar ili tup bol, ili kao osjećaj pikanja, sječenja, žarenja, vrućine, pritiska; nekada je to samo neodređen, neugodan osjećaj. O pulsirajućem bolu govorimo ako se javlja u razmacima kucanja (pulsiranja) krvne žile. Ako se ima osjećaj presijecanja, govori se i o »meglovici«, negdje se kaže »cič«. Kod iste osobe mogu se javljati različite vrste glavobolje, jedan oblik može prelaziti u drugi. Tako se javlja najprije osjećaj nelagodnosti u glavi, nakon toga tupi bol, a onda nastupa jak osjećaj bola na jednom mjestu. To je poseban oblik glavobolje koji se zove migrena.

Svaki od spomenutih oblika glavobolje može se javiti kao slabiji ili jači osjećaj. Nekada možemo trpjeti bol i normalno obavljati poslove. Ako je bol jači, teže ćemo se usredotočiti na posao, postat ćemo uznemireni i razdražljivi. S jakim bolovima ne možemo raditi, nastojimo se ukloniti i leći.

Jačinu bolova ne možemo objektivno mjeriti. Ljudi nejednako trpe bol. Dok će nekoga i zbog male glavobolje uhvatiti panična reakcija, drugi bez prigovora trpe jake bolove. Ponekad se na licu i ponašanju čovjeka primjećuje da ga boli glava.

I oblik i jačina glavobolje otkrivaju uzrok, ali ni oni, sami za sebe, nemaju apsolutnu vrijednost. Ako su znakovi stalno jednaki, to olakšava obradu. Na žalost, češće su hiroviti, promjenljivi i nesigurni.

Četvrto, glavobolja i drugi simptomi.

Ljudi koje boli glava obično poblijede, oči im upadnu, dobiju podočnjake, znoje se, počinju se tresti.

Jake glavobolje prati osjećaj općega lošeg stanja organizma. Uz glavobolju mogu se javiti i drugi simptomi. Najčešće su to smetnje vida, bolesniku titra ispred očiju, vidi iskrice, ne može jasno gledati, ako pokuša čitati, osjeća bol u očima, nekad slova i predmete vidi dvostruko, smeta ga svjetlo, buka, čak i glazba. Njegova su osjetila prenapeta i svaki podražaj može pojačati glavobolju.

Ako se uz glavobolju ustanove i drugi ispadi ili oštećenja pojedinih živaca, postoji opravdana sumnja da je riječ o zajedničkom štetnom učinku. Kod glavobolje u napadajima obično i drugi simptomi nestaju kada se bol zaustavi. Nije dobar znak ako ostaju.

Nakon opširnih informacija o glavobolji, liječnik određuje pretrage. Nikad se ne ispituje samo glava, nego i mnogobrojne tjelesne i duševne funkcije. Izvrše se snimanja glave pomoću rendgentskih zraka; kraniogram je snimka kostiju glave; u bolnici se ispunjavaju šupljine u mozgu sa zrakom, taj se postupak zove pneumoencefalografija; nekada se snimaju i krvne žile mozga, to je arteriografija. Mogućnosti za istraživanje mozga i živčanoga sustava sve su veće: ali jedan dio tih pretraga nije bezazlen, one bole, a nisu ni sasvim bezopasne. Zato ih i određujemo samo ako je to prijeko potrebno. Bolesnici često traže slikanje glave i razočarani su kad ih liječnik odbije. To nije zbog štednje, nego u njihovu interesu. Pretragu ćemo primijeniti ako znamo što možemo očekivati.

Glavobolja i tumori mozga

Strah od tumora u mozgu često je povod da se bolesnik s glavoboljom javi liječniku. Ako je bol u području čela, slijepoočica i tjemena, skloni smo pomisliti na tumor velikoga mozga; ako je u potiljku, sumnjamo na mali mozak. Ako se bol javlja uvijek na istom mjestu, imamo utisak da je taj dio unutrašnjosti glave bolestan. Srećom, ustrašeni bolesnici najčešće se varaju. Glavobolja je prisutna samo kod jedne četvrtine svih tumora mozga. Mozak nema osjetnih živčanih tjelešca za bol. Bol se može javiti samo zbog podražaja živčanih opni ili vlakana koja izlaze iz mozga, ili se nalaze izvan njega. Znatno više boli ako se upiknemo u prst, nego ako prodremo u dubinu moždane mase.

Tumor mozga koji raste povećava masu mozgovnoga tkiva. Budući da je zatvoren u čvrsti koštani oklop, mozak odrasla čovjeka nema mogućnosti da se širi. Povećanje pritiska unutar lubanje izaziva glavobolju, ali to je samo kod svakoga četvrtog tumora mozga prvi znak bolesti. Uz glavobolju najčešće se javljaju i drugi znakovi: vrtoglavica, mučnina, povraćanje, klijenuti pojedinih živaca. Zbog različitih odnosa dosta se često događa da tumori mozga počinju više ili manje bezazlenim znakovima, a prava se glavobolja razvija tek poslije, kada je već jasno o čemu je riječ.

Dobro je da se svaki bolesnik s glavoboljom javi liječniku, naročito ako je glavobolja nagla, praćena mučninom, povraćanjem ili nekim drugim smetnjama; mnoge možemo umiriti nakon pregleda i pretraga.

Migrena

Migrena je najčešće nagao jak, presijecajući ili pulsirajući bol s jedne strane glave, posebno u području sljepoočnica, potiljka ili jednoga dijela čela. Bol može ostati na jednom mjestu, a može se širiti na jednu ili više strana. Kod prave migrene bol dolazi u napadajima, a mnogi bolesnici imaju određeni predosjećaj, slično kao epileptičari. Bol se postepeno ili vrlo brzo razvija i izaziva mučninu, povraćanje ili druge živčane i vegetativne smetnje. Tablete za glavobolju ne pomažu. Bol postaje neizdržljiv ako bolesnik ne legne u mirnu, zamračenu prostoriju; svako ga svjetlo smeta. To nije bolest mozga, nego živaca i krvnih žila koje se najčešće nalaze blizu površine. Bolesnici su otkrili da pulsirajuću bol mogu zaustaviti pritiskanjem na određeni dio glave. To mogu učiniti prstom ili povezom. Stegnute krvne žile zaustavljaju bol i dovode do olakšanja.

U mnoštvu različitih glavobolja, migrena nije tako česta bolest. Prije nekoliko desetljeća, kada je otkrivena kao posebna bolest, ušla je u modu i mnogi su smatrali da je otmjeno bolovati od takve glavobolje, pa su izigravali paćenike. To je bilo zato što je migrena češća u osoba koje se bave umnim radom. Mnogi znameniti ljudi bolovali su od takve vrste bolova.

Neki oblici migrene, prema laboratorijskim nalazima, imaju vezu s epilepsijom. Za takve slučajeve postoje dosta pouzdani lijekovi, koji se moraju trošiti stalno, a ne samo za vrijeme napadaja.

Migrena nije opasna bolest, nije ni uzrok ni posljedica tumora u mozgu. Ako se javi u mlađim godinama, obično prolazi u klimakteriju. Današnjim lijekovima ne možemo je uvijek potpuno izliječiti, ali možemo postići zadovoljavajući učinak time što se glavobolje javljaju rjeđe i napadi nisu tako jaki. Zato je vrlo važno da se pravovremeno dijagnosticira i da takav bolesnik bude pod stalnim nadzorom liječnika.

Bol na tjemenu i u potiljku

Velik broj bolesnika ima glavobolje s osjetljivošću na pritiskanje tjemena ili na bol prilikom češljanja; ponekad smatraju da je riječ o oštećenju mozga koje se proširilo na površinu glave. Bez obzira kako bio jak i neugodan, takav bol nema nikakve veze s mozgom. Slično je i s bolovima u potiljku koji mogu biti vrlo jaki. Mali mozak ne boli. Osjet bola proizlazi iz živaca koji zbog mišićnih, živčanih i koštanih okolnosti bolno reagiraju. To može nastati i zbog neprirodnoga držanja. Ako netko u toku rada mora držati glavu stalno u jednom položaju, može doći do zamora mišića i živaca. Izazvan bol može potrajati i
onda kad uzrok prestane.

Glavobolje na tjemenu i potiljku najmanje su opasne u smislu ugrožavanja života, iako mogu biti vrlo uporne, teške i neugodne. Valja ustanoviti promjene na kostima glave i na vratnoj kralješnici; o tome ovisi liječenje.

Glavobolja i vrtoglavica

Glavobolja je često praćena vrtoglavicom. Kao što bol u glavi nije dijagnoza bolesti, tako i vrtoglavica predstavlja samo jedan od znakova bolesti; često je prisutna samo kao subjektivni simptom. Bolesniku se čini da je nesiguran kada stoji ili hoda, vrti mu se u glavi i siguran je da bi se srušio kada se ne bi pridržavao za zid ili za osobu. Ali to se nikada nije dogodilo i nitko to ne opaža.

Vrtoglavica koja je vidljiva posebno je izražena kod nekih bolesti srednjega uha gdje se nalaze uređaji za ravnotežu koji signaliziraju položaj u prostoru. Zbog poremećaja rada toga statičnog aparata počinjemo u hodu teturati, ne možemo izvoditi pokrete koje bismo htjeli, imamo osjećaj da se predmeti oko nas vrte. Slične smetnje javljaju se i prilikom poremećaja u malom mozgu, u kome se odvijaju važna živčana prekapčanja koja registriraju položaj i pokrete tijela. Nesigurnost pokreta povezana je s vidom, pa ima bolesti kod kojih bolesnici mogu dobro hodati otvorenim očima, dok zatvorenim očima to nije moguće; tu nam pomaže Rombergov test: bolesnik skupljenim nogama, ispruženim rukama i zatvorenim očima pokušava stajati na mjestu. Ako postoji centralni poremećaj, počet će se ljuljati i uskoro će pasti.

Vrtoglavica ne mora biti znak teže bolesti; javlja se kod svih stanja povišene temperature zbog oštećenja nekih živaca, ali i zbog psihičkih promjena; češća je u starijih ljudi i posljedica je zakrečenja krvnih žila.

Neurotična glavobolja

Povremena nagla ili trajna uzbuđenja, neraspoloženja i napetosti mogu izazvati bol u glavi. Kažemo: »Imam toliko briga da me boli glava«. Duševne pojave mogu utjecati na tjelesna zbivanja i izazvati glavobolju. Uzroci i povodi nekada su vidljivi i bliži, a ponekad je riječ o složenim duševnim sukobima. Dogodi se da bolesnik i sam uzročno povezuje neku situaciju sa svojim bolovima; ovu vezu često ne vidi i ne prihvaća čak ni onda ako mu to liječnik pokuša razjasniti; bolesnik je uvjeren da je došlo do tjelesnoga oštećenja i da bolovi nisu umišljeni. Duševni sukobi najčešće se ispoljavaju kao glavobolja.

Neurotična glavobolja nema karakterističnu sliku. Bol se može javljati na jednom mjestu, a može putovati i širiti se u različitim pravcima. Ako je taj neugodni osjećaj u krugu oko čitave glave, govorimo o »neurasteničnoj kapi«; naročito je čest osjećaj pritiska, pečenja i napetosti. Bolesnici to stanje opisuju slično mamurluku, ne mogu bistro misliti, a ako rade odgovoran posao, glavobolja se pojačava.

Glavobolju se može simulirati. Ako učenik želi pobjeći s neugodnoga sata, kaže da ga boli glava; mnogi na radnim mjestima pribjegavaju tom izgovoru, a to čini i žena ako želi da je muž ostavi na miru s intimnostima. Simulaciju je teško dokazati, pa moramo vjerovati. Kod neurotičara koji svjesno ne simulira, glavobolja može biti sredstvo da nešto postigne: poštedu, poštovanje drugih, opravdanje za neizvršen rad.

 

Liječenje glavobolje

Ljudi ni za koju drugu bolest ne troše toliko lijekova koliko za glavobolju. Mnoga sredstva koja uklanjaju bol nisu najpouzdanija. Bol je neugodan simptom, ali je često i saveznik jer upozorava na promjenu. Loše je svaki bol suzbijati slabijim ili jačim analgeticima, lijekovima protiv bola. Izlječenje se može očekivati samo ako se uklone uzroci. Uzalud ćemo davati i najjača sredstva protiv bolova, ako se ne promijeni životna situacija koja je neposredan uzrok glavobolje.

Kod nekih glavobolja sredstva se daju prema potrebi. Migrenu valja liječiti trajno. Između pojedinih napadaja glavobolje valja točno uzimati lijek koji će sprečavati da ne dođe do napadaja, ili će ga ublažiti. Lijekovi se ne smiju uzimati nekontrolirano. Mnogi su liječili glavobolju, a postali su narkomani. Ne treba se plašiti pojedinačne tablete, ali ako se počne stvarati navika, treba što prije prekinuti.

Kod neurotske glavobolje važan je psihoterapijski pristup. Kad bismo uspjeli ukloniti sve duševne uzroke, glavobolja bi se rijetko kada pojavila. U kratkom vremenu može se učiniti vrlo malo. Zato se psihoterapijsko liječenje povezuje s lijekovima u smislu dugotrajne pomoći bolesniku.

Glavobolja nakon uzimanja pilula protiv trudnoće

Nije prošlo ni 20 godina otkako je američki ginekolog Pincus započeo eksperimentima s pilulom, da bi je danas upotrebljavalo više desetaka milijuna žena. »Antibaby pilula«, ili popularno pilula, postala je najsigurnije sredstvo za sprečavanje neželjene trudnoće. Zbog industrijske proizvodnje postala je pristupačna najširim slojevima.

Ali ta masovna primjena pokazala je da pilule žene ne podnose jednako. Smetnje su, na sreću, vrlo rijetke i u većini slučajeva nisu opasne po zdravlje.

U nekih žena javljaju se tegobe koje se inače primjećuju u početku trudnoće: nabreknutost i pritisak u prsima (dojkama), mučnina, pa i povraćanje, vrtoglavica i razdražljivost; neke žene počinju dobivati na težini; unatoč pravilnoj primjeni pilule mogu se javiti oskudna krvarenja, ili potpuni prestanak menstruacije; takve su smetnje obično u prvim mjesecima uzimanja pilule i poslije prestaju.

Glavobolja je također jedna od popratnih pojava. Prema statističkim podacima, glavobolju dobiva prosječno manje od 10 posto žena koje uzimaju pilulu; u nekih je žena glavobolja beznačajna i potpuno neopasna, javlja se na psihičkoj osnovi, a ne zbog štetnog djelovanja pilule. Takve su žene i prije uzimanja pilule imale smetnje na »živčanoj bazi«. Pokusima je ustanovljeno da su se glavobolje javljale i onda kada su im umjesto pilula davali tablete vitamine.

Razumije se, glavobolje nisu uvijek na »živčanoj bazi«. U rijetkim slučajevima mogu biti izazvane djelovanjem same pilule.

Pilula je hormonski preparat i sastoji se od dva tvornički (sintetski) proizvedena spolna hormona – progesterona i estrogena. To su ženski spolni hormoni koji se u tijelu žene stvaraju u jajniku. Estrogene luče jajnici žene, a progesteron luči jajašce desetak dana prije menstruacije. Sve pilule koje se danas upotrebljavaju kao Anovlar, Anacyclin 101, Eugynon, Neoginon, sastoje se od kombinacija tih hormona. Smetnje, pa tako i glavobolje, ovise o količini i odnosu ta dva hormona. S obzirom na to da i preparati sadržavaju različite količine pojedinih hormona, koji put je dovoljno da se promijeni preparat, i glavobolja prestaje. Mnogo ozbiljnije valja shvatiti glavobolje koje nastaju nakon duže upotrebe pilule; one mogu biti posljedica ozbiljnih poremećaja, npr. povećanoga krvnog pritiska, ili još opasnije komplikacije grušanja krvi u krvnim žilama mozga (cerebralna tromboza).

Pilule se mogu uzimati samo pod kontrolom liječnika. Postoje bolesti kod kojih se pilula ne smije uzimati jer dovodi do pogoršanja: tumori na jajnicima, upala jetre, upale vena. Zbog toga svaka žena, prije nego što se odluči na taj oblik kontracepcije (sprečavanja trudnoće), mora na liječnički pogled.

Glavobolja uzrokovana alkoholnim pićem

Mnogi ljudi znaju za glavobolje koje nastaju nakon uživanja većih količina alkoholnih pića. »Glava kao bačva« sastavni je dio općega poremećaja u tijelu koji je nastao kao posljedica blažega ili težeg stupnja otrovanja alkoholom. Takvo stanje poslije opijanja naziva se mamurluk i, osim glavobolje, praćeno je povraćanjem, mučninom, koji put proljevom, općim lošim osjećanjem.

U narodu je od davnine poznat rasol od kiseloga zelja kao lijek protiv glavobolje i mamurluka. Ljekovita svojstva koja se pripisuju »soku od zelja« zapravo pripadaju kuhinjskoj soli koja se u rasolu nalazi u većim količinama.

Glavobolja poslije opijanja dijelom je posljedica alkohola kao otrova koji direktno nadražuje moždane opne osjetljive na bol, a dijelom zbog povećanog gubitka tekućine i smanjenoga tlaka likvora, tj. tekućine koja pod određenim pritiskom ispunjava šupljine mozga (moždane komore). Čovjek koji mnogo pije, gubi mnogo tekućine mokrenjem. Poznat je čest odlazak na »stranu« u toku pijanke. Alkohol djeluje na bubrege u smislu pojačanoga lučenja mokraće. Budući da sol u tijelu zadržava vodu, može doći do smanjenja glavobolje pijenjem slane vode.

 

Izvor. Odlomak iz knjige Kućni liječnik dijagnostičar – Dr Valent Vnuk

www.prirodanadar.rs