Mala Toplička transferzala

8-10.11.2013.

Petak je veče, 17h. Beograd kao da vuče vozila za gume. Opšti krkljanac na ulicama. Izvlačimo se sa 2 minibusa i 39 planinara u njima ka autoputu. Na Bubanj Potoku se metež razčišćava, te napokon dobismo na ubrzanju. Kotrljanje trasom za Niš uz zvuke pristojne muzike, gonilo je dosadu sa lica.

Neki su već spavali. Jedna pauza na OMW dobro dođe za osvježenje. Vozimo se preko Doljevca, dužim i kako rekoše boljim putem. Hm. No, prolazak kroz mjesto Žitorađu izmami dodatne osmjehe. Mahali smo Ceci, makar i ne vidjevši ništa. Potom kroz popriličan mrak, gazismo rupičaste drumove lokalnih sela. Tabla rasječena i završava se na Vo. Koliko spazih sa druge strane, selo se zove Mihailovo. Potom prođosmo kroz Zlatu. Pitah se da li su Mihailo i Zlata nekad bili spojeni!? Nigdje žive duše. Jedva sretosmo jedno auto i čovjek nam potvrdi pravac. Tek u Žitnom Potoku zasijaše ulične svjetiljke, pa se pođosmo penjati kvrgavim serpentinama do Belog Kamena. Već se bilo odužilo i krenuše komentari, kad izađosmo na prevoj, gdje nas dočekaše domaćini. Dok se smjestismo po sobama u određenim grupama po 4 planinara, skoro ponoć. Dovoljno vremena za malo opuštanja, pa na spavanjac.

Subota prilično rano izviri preko Vidojevice. Sunce je ozarilo tek razbuđena lica. Pokret u 8h. Preko prevoja, kroz bukove šume u žuto crvenim kaputima od lišća. Ubrzo stigosmo do Rastovnice. Simpatična crkvica nas je dočekala drvenim zvonikom. Okolni proplanak zauzeli već razdragani planinari. Domaćini postavili ozvučenje, pa uz muziku otvoriše akciju. Podjelismo se u 3 grupe. Kratka je vodila kroz Prokuplje do brda Hisar (10,5km). Sledeća je išla preko Bučinskog grada na Beli kamen (13km) i najduža preko Pasjače do Belog kamena (20km).

Većina je išla ovom dugačkom stazom i nije se pokajala. Dugačka kolona se migoljila poput zmije, dok se hvatala za greben Pasjači (971m). Raštrkani zaseoci su nas zagledali kroz prozore trošnih kuća. Na samom grebenu proplanak kao palačinka, okrugao, žut i hrskav. Nebo se smješilo kroz pokidane oblake. Svi se prepustiše travi u golicavi zagrljaj. Prošetah do šumskih stražara. Na samom rubu, okružene robusnim bukvama, izdizale su se breze. Nekoliko stabala je izvodilo ljupki ples uvijajući se pod povjetarcem. Šuštavi zvuk dodirijućeg lišća se širio tiho, kao kad se čuju praporci sa nekih sanki u dubokom snijegu. Žuta i crvena su okružile bijelu boju i posipale je kao slikar iz palete po platnu…

Veći dio staze je prošao kroz mirise jabuka. Nastavismo malo dosadnijim dijelom-makadamskim drumom. Najzad, stigosmo do doma na Belom kamenu. Lijep doček! Pogača i so, sokovi, čaj i rakija. Muzika do duboko u noć. Za ručak pasulj sa podjelom zahvalnica. Potom i dalje muzika sa plesnim bravurama pojedinaca. Neki su i bukvalno popadali sa nogu. Lijepe žene su ostale na svojim, lijepim nogama. Već u sitne sate, dom je progutao svoje stanovnike. Sve se stišalo, osim mjeseca, koji je pravio malo buke, dok se oslanjao na grane drveća preko kojih je izvirivao.

Nedelja je malo kasnila, mamurnog pogleda piljeći u sunce na horizontu, koje se probijalo crvenom bojom kroz oblake. Posle doručka se okupismo, pa predvođeni Ljubom i Vladom obiđosmo opservatoriju i pređosmo preko vrha Vidojevice (1155m). Pješačenje je trajalo kratko (5km), ali se vidjelo svašta. Vijenci planina su se grčili pod oblacima. U krug se vidio Jastrebac, Kopaonik, Suva planina, Mosor, Rtanj, Radan… Zadovoljni viđenim, vratismo se u Beli kamen, gdje smo dodatno uživali u mirisima planine.

Zakazano ručasmo u 14h. Pozdrav domaćinu. Polazak u 16h, putem kojim smo se vozili u subotu. Nije tako strašan. Brzo smo bili u Prokuplju. Popeli se vozilima na brdo . Sa uspavanog Hisara gledasmo grad kako se kupa u sopstvenoj svjetlosti. Opet do Niša, na autoput. Beograd nas je vukao za bjelu traku, sebi u zagrljaj, dok nas je, pokojni, JJ Cale uspavljivao neponovljivim zvucima: „Roll on“…

Opet OMW za popravku toalete. Produžilo se malo tih 10 minuta. Jedan Laki je bio malo nervozan. Ušunjasmo se u krajem nedelje u Beograd, iz kojeg smo pobjegli u petak. Donijeli smo u rančevima malo lišća sa novih planina i u osmjesima priče o lijepim poznanstvima…