Božić, Božić bata!
Deda Mraz je ikona zapadnog i sekularizovanog potrošačkog sveta a Božić Bata je simbol pravoslavne vere i milosrdja
Većina ljudi zna da je savremeni Deda Mraz nastao u okvirima kompanije Coca Cola kao njihova marketinška ikona. Medjutim, to i nije u potpunosti tačno. Coca Cola je samo već postojeće folklorne i narodne mitove o poklonima koje za Novu Godinu i Božić donosi deka sa Severa, iz Laponije, osmislila u jednoj jednostavnoj formi debelog i bradatog dekice u crvenoj boji Coca Cole koji deli poklone deci za Novu Godinu. Snažna marketinška kampanja koju je kompanija Coca Cola sprovodila da nametne svoja pića kroz ikonu novogodišnjeg darodavca stvorili su kod ljudi mit da je Deda Mraz oduvek bio takav kakav je sada. Naprotiv!
U pravoslavnoj tradiciji ne postoji Deda Mraz, odnosno postoji Sveti Nikola Mirlikijski Čudotvorac ili Božić Bata, veliki hrišćanski svetitelj koji se proslavio svojim Bogougodnim delima i milosrdjem. Tajno poklanjanje i darivanje koje je Sveti Nikola za života činio su osnov mita o savremenom Deda Mrazu. I dok je savremeni Deda Mraz ikona modernog potrošačkog društva u kome je cilj kupiti što više poklona i tako se pokazati, dotle je naš Božić Bata simbol darežljivosti i tajnog milosrdja da se pomogne onima kojima pomoć istinski i treba. Božić Bata je u pravoslavnoj tradiciji simbol naše dužnosti i potrebe da pomognemo onima koji nemaju i kojima je pomoć potrebna: nezbrinutoj deci i siročadima, beskućnicima, bolesnima i usamljenima.
Ko je Božić Bata?
Božić Bata je izvorno hrišćanski svetac Sveti Nikola Mirlikijski (Saint Nicolas – Sant Nikolaus – Santa Claus) za koga se vezivao običaj da se uoči Nikoljdana 19 decembra ili za Božić, siromašnoj i bolesnoj deci ostavljaju novčići i slatkiši u čizmama ili čarapama koje deca, tom prilikom ostavljaju pored prozora ili pored ognjišta.
Žitije Svetog Nikole kazuju da je, sveti Nikola svojim tajnim dobročinstvom spasao tri devojčice čiji bezdušni, naglo osiromašeni otac, htede da ih proda u roblje jer nije mogao da ih hrani i gaji. Da bi ih spasao, sveti Nikola je noću, krijući se od sveta, kroz prozor kuće u kojoj su živele tri unesrećene devojčice, ubacio svežanj dukata kako bi ih spasao. Zlatne kovanice su upale u njihove čizmice i otuda dolazi ovaj običaj. Po drugoj verziji, sveti Nikola je isto to učinio ali je dukate ubacio kroz dimnjak a oni upadoše u čarapice koje su devojčice tu ostavile da se noću osuše.
Sveti Nikola je vremenom kombinovan sa drugim likovima, naročito onim iz predhrišćanske tradicije starih Slovena i starih Germana; sa germanskim Bogom Odinom i slovenskim zlim starcem Mrazom koji je otimao i odnosio nevaljalu decu – Deda Moroz, Deda Mraz …
Vremenom se Deda Mraz, pod uticajem hrišćanstva, preobratio u dobrog dekicu koji je poprimio lik i odelo Svetog Nikole. Po pravilu, slavio se, i danas se slavi zimi i dolazi deci počevši od dana i slave svetog Nikole pa do Nove godine, kako kod pravoslavaca i katolika, tako i, u novije vreme, kod svih ostalih religija i konfesija.
Interesantno je i to da u Srbiji Deda Mraz deci dolazi za Novu godinu ali ne pravoslavnu tj. Julijansku – 13 januara, već međunarodnu 1 januara, onu po Gregorijanskom kalendaru, kao i to da je starac Božić Bata, ranije dolazio za Božić, odakle mu dolazi i ime Božić Bata, a ne na dan svetog Nikole. Objašnjenja za ovu pojavu je mnogo ali nismo jedini kod kojih je tako. Slično je i u većini drugih evropskih zemalja dok se u nekima, npr. U Holandiji i Poljskoj, tradicija striktno poštuje pa tako „Sinterklas“ (u Holandiji) odnosno „Švjenti Mikolaj“ (u Poljskoj) deci u pohode dolaze baš na dan svetog Nikole.
Božić, Božić bata!
Danas celim svetom
Heruvimi lete
Danas će se rodit
Hristos malo dete
Danas nema tuge,
Danas boli ćute,
Sve su danas misli naše
Nebu podignute.
Današnja je noćca
Od suhoga zlata
Božić, Božić, bata!
Danaske se brišu
Nehotični gresi,
Danaske se duša
Rajskim mirom resi,
Danas melem sveti,
Svaki nedug celi,
Danaske se oproštenje
I prima i deli.
Danaske je svetu
Nova svetlost data
Božić, Božić, bata!
Topla nam je soba,
Tople su nam grudi
Svud su naša braća,
Gde su dobri ljudi.
Voštanica gori,
Slama je prosuta,
A „Roždestvo“ pevaćemo
Po stotinu puta,
Evo, već i vertep
Otvarajte vrata
Božić, Božić, bata!
Jovan Jovanović Zmaj
Deda Mraz ili Djed Mraz je ikona ateističkog i materijalističkog svijeta. Danas ga u nas nazivaju Djed Božićnjak, promijeniše naslov a sve ostalo je isto. Onaj suprotan Djedu Mrazu je Krampus iliti nekakva rogonja koji plaši djecu, opet utjecaj poganstva i modernog ateističkog poganstva. Ljudi ne znaju što je Božić. A sve pripisuju njemu. Na primjer, ne slave rođenje Kristovo, počnimo od medija, televizije i svih tih voditelja koji na sva usta izgovaraju Božić a Krista nema nigdje. Čovjek se onako zapita, u što ti vjeruješ a spominješ Božić, slaviš ga a ne vjeruješ u ono što Božić jest. U mnogih je ovako:predbožićna histerija,kupuju se pokloni za pod bor ali to više ne može biti ni naranđa ili čokolada nego bicikl, kopjutor itd. Osobno sam svjedočila nezadovoljstvu djeteta skromnim poklonom, djeca se ničemu više ne raduju, mora im biti ispunjena želja. Božić u kojemu nema Krista je laž. Blještavilo, shopingiranje, uživanje i napijanje na Badnjak, oprostite mi prežderavanje na dan posta bakalarom (ima i toga), ono što je prava pošast, očistiti kuću da se cakli, kupiti novo, urediti dom, a duša prazna i neočišćena, jadno. A svi slave Božić! Pa kako to objasniti? kako objasniti da se slavi Božić a ne vjeruješ da je Krist došao na zemlju? Ja to ne mogu shvatiti. Ako ne vjeruješ onda budi dosljedan, onda ti je Božić isti kao i svaki drugi dan. Koji je smisao slaviti besmisao ako je to tvoje uvjerenje? Pitam se danima.Ne mogu naći odgovor.Zaista.
Smisao darivanja je u tome da se zajedno možemo radovati u međusobnom darivanju Isusovu rođenju, najvećem daru koje nam je Nebeski Otac dao za život vječni. Plod dara je radost. Za Božić se radujemo smislu života.Radujemo se susretu sa Bogom, radujemo se Njegovoj ljubavi za nas tako neopisivo velikoj i neprocjenjivoj. Zato mala sitnica pod bor je samo simbol te naše međusobne ljubavi iako ne mora biti i ništa ispod bora po meni, neka je dom pun ljubavi i mira i topline ljudskih srdaca. Veća je radost dati onome koji nema ništa nego dobiti materijalno eto jer je to običaj. Jedan dan vidjela sam mlađeg mršavog čovjeka oskudno odjevenog po zimi,kako kopa po kontejnerima smeća i čovjek je iz vreće smeća vadio ostatke hrane koje je netko bacio i stavio u torbu, prazne konzerve od pašteta, nečiji bačeni ručak, nije li to strašno? Gdje je njegov Božić po mjerilima ovoga materijalističkog svijeta? Božić je u srcima, našim, u kojima se treba roditi Isus za svakog čovjeka, posebno za napuštenog,siromašnog i nemoćnog i gladnog. Božić je rođenje Krista.Maloga Krista. Pa ako je rođenje u srcu za brata čovjek onda to rođenje pretpostavlja i odrastanje. Odrasta li Krist (mali Bog ili Božić)u našim srcima ili je tu tek tako za jedan dan, slavlja radi i gozbe radi, da ne govorim da mnogi koji imaju i zovu se vjernicima za Badnjak kao poste i jedu ribu ali do prežderavanja. To nije post.
Za mene je Božić obnoviti srce, očistiti dušu i radovati se jer život ima smisla jedino u Bogu.Radovati se s Bogom njemu i njegovoj ljubavi za nas.Radovati se Svjetlu svijeta koje svijetli najjače, jače i od svih blještavo okićenih trgova i utrošenih novaca na to. Mislimo na to kako je grad lijep, raskošan i blještav dok siroti kopaju po kontejnerima tražeći komadić hrane za stisnut želudac. Nije li to apsurd u kojem živimo dok toliko puta dnevno izgovorimo Božić, primjerice hrvatska televizija živcira ponavljanjem 25 dana Božića sa nama na tom i tom programu, filmova, zabave…
Mnogo je Božića ali samo jedan je Istina, Put i Život.
Sretan i blagoslovljen Božić svima, (jest možda za vas kalendarski prerano ali eto, kad sam već tu)