Nebriga o jeziku i političko opštenje – dr Radomir Životić
Lingvistička studija koju je napisao Dr Radomir Živković pokazuje koliko je velika nebriga o jeziku i kakvo je političko opštenje vlasti
Promocije
KNJIGA O NEBRIZI O JEZIKU I PISMU U SVETLU POLITIKE
Malo je ovako lepih i činjeničnih knjiga – studija o jeziku, tačnije, o nebrizi za jezik i pismo kao što je delo dr Radomira Životića. Nedavno je održana promocija ove značajne knjige a i „Politika“ je pisala o njoj 12. januara 2014.
Verujem da će čitaoci, u zemlji i inostranstvu, (u ovom prilogu gledaoci i slušaoci, a na linku koji ću dati i čitaoci) uživati, nadajući se boljim vremenima za naš jezik i naše pismo.
Izvod iz časopisa Politika:
U ovoj knjizi se mogu naslutiti ili pronaći odgovori na sledeća pikantna (zanimljiva, škakljiva, zajedljiva…) pitanja: zašto globalizam napada nacionalni jezik i kulturu i zašto su deca prva žrtva globalizma; zašto su Hrvati protiv ćirilice kad je to bilo i njihovo pismo; zašto je Josip Broz Tito odlučno odbacio Deklaraciju i šta je prećutano u njoj; ko kvari srpski književni jezik i da li su novinari gori od političara; kakav je normativni jezik naših ustava i zakona, ko je prekrstio nacionalne manjine u ’narodnosti’ i zašto u ratu prvo strada istina; da li je funkcionalno Albanac, Arnaut ili Šiptar, Ciganin ili Rom; zašto samo Srbi da imaju dva pisma; ko su graditelji srpskog jezika, a ko foliranti; kako se u Srbiji određuju ’večiti’ članovi žirija za dodelu nagrada i kako deluju klanovi; kako pojedinci plagijatima stiču doktorate itd.
U vezi s drugom tematskom celinom o političkom opštenju mogli bi se pronaći odgovori na pitanja: kako govore političari i zašto baš tako; zašto političari manipulišu (obmanjuju); šta je demagogija; šta je „kiša oko Kragujevca” u političkom izražavanju i da li je to prokletstvo; kakvi su naši politički slogani u višepartizmu; zašto je danas vreme političkog aforizma, a nema političke satire, čak ni u formi kratke satirične priče; kako silnici shvataju „demokratiju u svojoj zemlji”, a kakvu nameću malima i nemoćnima manipulisanjem medijima; da li su se izjednačile istina i laž u rukama moćnika…
Ako su čitaoci radoznali kao novinari – mnogi će i sebe naći u indeksu ove knjige (blizu 300 imena). Autor s razlogom čitaocima poručuje: Ko pročita ovu knjigu – kajaće se, ko je ne pročita – još više će se kajati!
Link za promociju knjige Nebriga o jeziku i političko opštenje:
Nebriga o jeziku i političko opštenje cela knjiga na internetu. Link za čitanje studije: http://issuu.com/ikjasen/docs/nebriga-o-jeziku
Priredio: V. V. M.
oOo
Nije točno da su Hrvati protiv ćirilice. Protiv ćirilice su neobrazovani i zadrti pojedinci kojima je to samo sredstvo za postizanje nekih političkih ciljeva. Da se nisu okomili na ćirilicu, vjerojatno bi pronašli nešto drugo. Nije lijepo da sve Hrvate proglasite ćirilicomrscima, jer je to jedna od predrasuda koja naše odnose pogoršava tamo gdje bi ih trebala poboljšavati – u kulturi i književnosti.
Tako je, predrasuda, ali to obično tako biva kao što sam na jednom vašem blogu nekog uglednika pročitala da je latinica molim vas ustaško pismo. Takve nebuloze govore nažalost obrazovani ali zadrti ljudi. Oni koji imaju u sebi vlastito oružje mržnje. Umjesto da se okrenu Bogu okreću se mržnjom po medijima i tu nalaze svoju duhovnu obnovu.
Problem ćirilice je malo poveći a najmanje se odnosi na ćirilicu.Tog problema ne bi ni bilo da su vladajući u svom srcu ponajprije našli čovječnost za svakoga čovjeka, a vidimo nalaze je samo za sebe. Izgladnjuju izglednjele krave i muzu je koliko mogu. Razbiti tablu znači izraziti revolt prema vladajućima i katastrofalnoj politici koju vode, politici uništenja naroda. Onoj politici koja dovodi do totalne nebrige za čovjeka. Dok jedni imaju drugi postaju iz dana u dan beskućnici. Uzmimo i one koji imaju PTSP i traume od rata, koliko se draga nam vlada pobrinula da se ti ljudi izliječe, da im se pruži pomoć, da se otvore specijalizirane klinike za takve ljude. Nažalost živimo u vremenu gdje vladajući vide samo sebe i svoje trbuhe i homosekusalne i to im je domet njihove sposobnosti. Ne briga ih za obitelj ni za povećanje zaposlenosti… Život je danas pretežak, on je preživljavanje.
Od nedostatka obrazovanja mogu patiti i ljudi sa završenim visokim školama, jednako kao što širinu i obrazovanje mogu imati i ljudi bez formalnog obrazovanja. U svakom slučaju problem je generalizacija u kojoj su SVI krivi, NITKO ne rješava probleme, UVIJEK se donose loše odluke. Svaka loša odluka ima svoje ime i prezime, zato me smetaju svi ti silni „generali“ koji misle da su nešto riješili ako se poslužili riječima SVI, UVIJEKi NITKO.
Magda, srdačan pozdrav iz Zagreba. :)
Pozdrav i tebi iz Zagreba!
Да ли неко има „Email“ професора Радомира?