OPREZ

 

Kad sam nakon puno godina ponovno srela gđicu Žuži, pričala mi je o svojoj maci koju je nakon smrti njezine bivše vlasnice spasila od ulice i gladi i pružila joj topli dom; o ratnim profiterima, tranzicijskim bogatašima i korumpiranim kolegama; o glumicama iz tridesetih godina koje su bile prave ljepotice, a ne ove današnje preparirane još za života.

Rekla je Ja i ti smo jedine intelektualke u gradu, ne znam kako sam ja upala u to, samo sam kimala glavom i govorila da, da.

Onda me je nazvala i pričala o svojoj maci koju je nakon smrti njezine bivše vlasnice spasila od ulice i gladi i pružila joj topli dom; o ratnim profiterima, tranzicijskim bogatašima i korumpiranim kolegama; o glumicama tridesetih godina koje su bile prave ljepotice, a ne ove današnje preparirane još za života.

Rekla je Ja i ti smo jedine intelektualke u gradu.

I tako sve još nekoliko puta.

Sad pazim kud hodam i kupila sam telefon na kojem piše tko zove.

Ilonka Filipović

Izvor: Hilandar – Najlepša ostvarenja sa XII konkursa za najkraću kratku priču (priredio Djordje Otašević)