Pravoslavlje i savremena medicina – spoj vere pacijenta vernika i lekara
Može li pravoslavlje i vera pacijenta koji je pravoslavni vernik da pomognu lekaru u lečenju. Da li savremena medicina ide sa verom
Lekar leči a Bog isceljuje.
Sve je od Boga dato čoveku, pa i bolest. Nije Božija volja da bude čovek bolestan, već je to posledica greha koje je čovek za života skupio. Bolest je manifestacija greha. Zašto se bolest dešava čoveku u takvom obliku i na takvom mestu, nama nije dokučivo umom. Zašto se čovek našao u situaciji da se razboli, postoje logična, prirodna objašnjenja ali i ona duhovna.
Gospod nas je od početka stvorio zdravima, naš praotac Adam je bio zdrav. Njegovim grehovnim padom i udaljavanjem od Božijih zapovesti, bolest je ušla u naše telo i duh. Bolest duše i bolest tela su jedno. Naš je zadatak da verom u Gospoda povratimo to naše zdravo stanje, pre svega duše, da se pokajanjem i pričešćem očistimo od greha. Zato je nekada bolest čistilište naše duše koja nas vodi do smirenoumlja.
Pravoslavlje poštuje medicinu. Ona je od Gospoda kao što je sve dobro na korist čoveku od Boga. Pravoslavlje i medicina su prirodan spoj, dokle god je medicina bogougodna i moralna, dokle god medicina ne narušava moral i Božije zapovesti. Tada je medicina sredstvo ljudskog zdravlja. Ono što pravoslavlje smatra za greh medicine su: namerno izazvani abortusi, jer je to čedomorstvo, ubijanje teških pacijenata iz milosrdja – eutanazija, nedozvoljeni i nesavesni eksperimenti na ljudima, davanje droge pacijentima, surogat materinstvo – radjanje bebe za druge roditelje, korišćenje ljudskih organa za kozmetiku i lekove, i tako redom.
Pravoslavni vernik bolest vidi kao Božije upozorenje, kao platu za naš grešni život, ali i kao smer za iskupljenje. Zato pravoslavni vernik sa mnogo više mira pristupa svojim bolestima, čak i kada su fatalne, kada im je loša prognoza.
Lekar gleda telo pacijenta i leči pacijenta lekovima i terapijama. Kada lekar u pacijentu bude gledao duh, lečiće i dublje simptome bolesti, kao što nas sveštenik leči duhovno, leči našu dušu. Sveštenik Svetim tajnama utvrdjuje našu veru, a gde je vera, tu je i pola isceljenja, kaže poslovica i narodna mudrost.
Pogledajte jedan zanimljiv dokumentarni film Bog ima zadnju reč na temu Pravoslavlje i savremena medicina. Vreme je da naša zemlja i naši ljudi u medicini potraže veru i u veri istinsku medicinu.
Bog ima zadnju reč
httpv://www.youtube.com/watch?v=xlv7YUCnizY
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.
Pa kad je on mogao da sagrijesi kad je slijep od rodjenja? A mozda je kriv sto je ziv!?
Ah, ti grijesi, djavo ih odnio!
Pozdrav Martina!
Ja sam se držala u svojoj bolesti jako te riječi,i dopustila sam da se na meni očituju djela Božja i bi tako. Naravno, ne smatram se bez grijeha, grešna nam je narav svima,i vjerujem da Gospodin želi da smo zdravi u tijelu, ali još više vjerujem da Gospod želi da smo zdravi u duhu. Ima mnogo zdravih ljudi a duhovno bolesnih, pokvarenih, ima mnogo onih koji kažu da je zdravlje najvažnije od svega, ima i onih koji su bolesni ali su duboko u vjeri i ponizno u Gospodinu nose svoj križ. Nije svaka bolest prokletstvo, tamo gdje se bolest nosi radosno i požrtvovno, gdje se mi kažemo „prikazuje“ Ocu, tamo ima i milosti i plodova pa ako Bog to hoče i ozdravljenja.Iako bolesni smo zbog pale narave, bolest jest posljedica istočnog grijeha, još kada su praroditelji postali neposlušni Bogu.Možemo bolest gledati i kao milost.Dok se nisam razboljela bila sam daleko od Boga, kada sam se našla u tako teškoj situaciji da razmišljam o smislu života, kada sam osjetila da mi jedina pomoć Bog, tada mi je bolset postala blagoslov.Put do Krista.Iako sam imala sve sakramente srce mi je bilo mrtvo. Kao što je Krist trpio na Križu, i čitav taj put Križa, tako i onaj koji se zove njegovim djetetom i vjeruje u Njega ima svoj Križ.Vara se čovjek koji misli da biti Kristov znači biti bez Križa. Zato se i zovemo kršćani jer smo Kristovi.A biti Njegov znači u ovom životu biti radostan, prvo to, izžarivati Krista.Zato slijepac može biti sretniji čovjek ako ima Krista nego onaj koji ga nema i živi bez smisla.Dakle, ja vjerujem da se uvijek ima ispuniti volja Božja onome koji vjeruje, bilo da ga Gospod hoće zdravim ili bolesnim. Mi možemo moliti za zdravlje ali trebamo reći „neka se vrši volja tvoja, ne da bude kako ja hoću nego kako Ti želiš Isuse“. Ne treba se prepustiti bolesti nego vjeri, vjerovati da ti Bog želi dobro i tražiti ozdravljenje,u traženju je poniznost,ono govori „Bože ja te priznajem Svemogućim i dobrim Ocem koji ljubi svoje dijete.“No, kažem, ako pak Bog dopusti nekome da ostane bolestan, nije to zato jer ga kao ne ljubi, nego, naprotiv, Bog ima plan sa svakim od nas.Nečija trpljenja u ovome životu su već sada plaća da zasluži nebo ili nečija trpljenja mogu biti izvor milosti za našega bližnjega, to ćemo sve saznati kad se sretnemo u vječnosti sa Kristom. Ili možda čovjek koji je bolestan bolje služi Kristu u bolesti nego kad bi bio zdrav. Ja već sada vidim sebe, dok sam bila bolesna bila sam jako blizu Kristu, i nije da čeznem za bolesti o ne, ali čeznem za tom blizinom koja je tada bila najjačega inteziteta. Možda zvuči apsurdno, ali trenutci takve blizine ne mogu se mjeriti ni sa najsretnijm osjećajem zdravlja. Često se toga prisjetim i zato kažem „hvala ti Kriste jer si dopustio da budem bolesna.“ Danas sam zdrava jer je Bog svoja djela na meni očitovao i istom zahvalnošću kažem, HVALA TI OČE.
Pozdrav Borise i tebi, ne znam jesi me shvatio, ponese me unutarnji žar pa me mnogi ljudi ne razumiju. :)
Hvaljen Isus i Marija.
Ivan 11,4
Čuvši to, Isus reče: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.
https://www.youtube.com/watch?v=qj6XAvuRn4Q
Vojsijev komentar ne postoji, osvježavam i osvježavam i ne mogu pročitati, samo na naslovnoj portala se vidi komentar.
Ok,Vojsije, sad vidim, ali zaista ne vidim da je izrugivanje katoličke vjere tema posta!
Niti je to kršćanski. Meni to nije smiješno. Takav tip ne zaslužuje uopće da ga se sluša.
Ja sam ovdje dala nadopunu a ne izrgivanje, uostalom gore u naslovu piše „pravoslavlje“, no imamo zajednički Riječ Božju tako da ne vidim da sam ja išta provocirala ili nisam shvatila možda?
Bilo bi dobro kada bi komentatori napisali svoje mišljenje a ne stavili tek link. Dave Allen, ateista, je vrlo omražen među Irskim katolicima.
Ovo nije način komunikacije. Kako bi bilo da ja sad nešto iskopam zločesto da neki tamo ateista ili religiozni skeptik počne pljuvati na pravoslavlje?
Posebno je izrugivao Rimokatoličku Crkvu i Englesku Crkvu.
Ja samo mogu ponoviti onu poznatu rečenicu ono čega se pametan stidi budala se ponosi. Tako i komičar, i oni koji mu plješću. Ništa osobno.
Ili ona koju sam čula „ako nemaš ništa lijepo za reći,šuti“.
To je samo sala , nikakvo izrugivanje . Prosli put ste bili protiv vrhunske knjizevnosti a sad protiv sale . Moguce da je takav put ispravan , ali ne mogu da poverujem da On ne ume da se nasmeje..
Mislim da tekst nema mnogo smisla , lekar je lekar i nikakve veze ne bi trebalo
imati to da li je pacijent vernik , a jos manje da li je pravoslavni.
Loša šala.Kakve veze ima književnost sa ovim? Ono što je nekome vrhunsko, drugome ne mora biti.Ako se vama čita Krleža na primjer slobodno ili netko takav, meni se na to povraća, pa neka pripada u vrhunsku književnost kako ovdje i pripada.Iako, priznajem, jako mi idu na živce argumenti (općenito) gdje se ide napadati Rimokatolička Crkva, čak i po tekstovima portala, ali već sam navikla, uostalom tko me tjera da posjećujem blog? Kao da se Pravoslavnoj ne može naći mane, pa prvo ste razdijeljeni među sobom, eto i ja sam sad rekla. Kad sam gledala koliko ima cstruja među vama dođe mi kao protestanti bez uvrede. Sad će se netko naljutiti što sam ovo rekla, nije mi namjera ali vidite što potakne „loša šala“.
Ako ste se vi šalili, ali nemojte tako, on se ne šali, komičar je fasada, on govori što misli, pročitajte malo o njemu. Biti će jasnije.
Čini se da vas je piknulo što nemamo isto mišljenje o književnosti. Ja imam svoju literaturu koju rado čitam.
Idemo raditi.Ugodan dan.