Ostani uz mene

 

Budi tu, lijepa i nečuvena

Penji se uz rame, ka uhu.

Surova si i razvučena.

Crpiš mi oko, mažeš me po kruhu.

 

Bol, jasan i skladan lipti

Ko si ti da sudiš?

Jadan, savladan u skripti

Bolim svoj bol, dok ne izludiš.

 

Mrcino, jadna si i kleta

Umoran tonem u kletvu

Kučko, ti… ti si prokleta.

Odjekuje san ušuškan u pletvu.

 

Hiljade noći odzvanja u glavi,

Misliš da te noć pamti?

Kako dan odmiče, plavi,

Jutro, jutro te, o Bože, jutro te mlavi…

 

 

Anđeli bjesne

 

Anđeli bjesne, čuješ li?

Krv se crveni ispod vena.

Moćan zvuk u uhu, ruješ li?

Idem, koračam, na licu ti sjena.

 

Imaš li ti san? Jutro ti curi niz obraze.

Kako, kako da proteče jedan dan,

Kad svi koji dođu, ponovo odlaze.

Neka ih, sletiće ti na dlan.

 

Laži se odmaraju, leže u krevetu,

Ovo je kraj jednog puta.

Savršeni godovi lepršaju u drvetu,

Otkidaju parčad, kotrljaju mnogo puta.

 

Anđeli bjesne, bjelina se bjeli,

Kako si lomljiva, krhka, ljepoto

U čudima, tvoje čudo će da zacijeli

Držim te u sanjivim rukama, divoto.

 

I onda kad neću, skoro da ne mogu,

Svitanja kidaju potpuno nagu noć,

Utrčavam tom stazom prema Bogu,

Venama, kroz holesterol, valjda ću proć.

Branislav Makljenović