Umiješ li to?
Kakvi oblaci se cijede.
Priče se pretvaraju u drame.
Sa neba tragovi kiše, blijede.
Pa ti! Ne voliš me!? Potapaš me u jad!
E, moja zvijezdo! Zagrli me, rovi mi dušu.
Vidiš li me? Tvoj sopstveni sklad?
Kidaj me, čupaj mi grkljan, ovu gušu.
U noći bespredmetnog ludila.
Ti si san, što se prostire snom.
Koliko puta si me budila,
A san je odzvanjao, nekako trom.
Glavu misao, dole goni, vuče.
Barijere su postavljene, okružuju,
Đavoli u koljenima čuče.
Dole, one pitaju, optužuju!
Ogromno na glavi mi visi.
Ti si to, krgava i bijesna!
Uglavljena u nekoj premisi.
Haljina, zelena, uvija te, tijesna.
Branislav Makljenović