Blagoslovi – kako se u narodu izgovarao ozbiljan a kako šaljiv blagoslov

Od pamtiveka postoje blagoslovi koje su roditelji davali deci, pa sveštenici vernicima. Narodni um je stvorio niz blagoslova, koje pak možemo podeliti na ozbiljan i na šaljiv blagoslov

 

 

BLAGOSLOVI

.

A) OZBILjNI BLAGOSLOVI

Blago majci koja te rodila!

Blago činu dobrome a obrazu svijetlome!

Bog ti pridržao dosadašnje prijatelje, a druge primakao!

Vazda imâ, svoga stimâ!

Dao bog da se omrazili kô so i hljeb! — (tj. da se tako slažemo).

Dobar mi došao, i s anđelom došao!

Dugo ti se ime spominjalo, dokle teče sunca i meseca!

Dušmani ti pod nogama bili, kako Šarcu pod kopita čavli!

Đe je svadba da si delibaša, đe je sofra da si dolibaša!

Zdravljica se nanosili, dobre sreće nahodili, mladosti se mladovali, lijepa žitka naživjeli!

Zdravo bio, a mladosti se nanosio!

Kako ti sada napio, onako jaki bog čuo i u „amin“ zapisao!

Kud god postupao, svuda ka sreću nastupao!

Kud gođ odio, doma dolazio!

Kud se gođ okrenuo, svud te sreća pratila!

Kud hodio, srećan bio!

Lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što nosi pčela po medenom cvijetu!

Nada te se ne našlo junaka!

Ni za kamen se zaludu ne dohvatio!

Od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo rodilo!

Sablja ti šijekla, a puška palila! (pri napijanju).

Sabljo od Kosova! — reče se iz milosti viđenu junaku ili zornu momku.

Sa svakim se pravo ljubio i bratski grlio!

Snaha ti se srebrom kovala a medom primila! (kad ko što pravo reče).

Svaka te sreća na put pratila!

Sve ti se po dobru poznavalo!

Svijetla ti kao Miloševa na Kosovo! — reče se u Crnoj Gori, kad ko učini kakvo odlično junaštvo.

Srećan bio i kud putem hodio i kud vodom brodio.

Srećan ti put i od njega se pohvalio!

Srećan uranak, miran danak!

Srećna uranka, a boljeg vazdanka!

S tijem se ponosio ko soko visinom, riba dubinom, zec brzinom i vidra mudrinom!

S tobom se braća ponosila!

Tvoja se sreća rodila, zvezdama sjajnim rosila!

Uzor bio čojstva i junaštva!

U srebro ti se okovala! — (kad ko mudru reč rekne).

Usta ti se pozlatila!

Hiljadili se takvi junaci!

 

B) ŠALjIVI BLAGOSLOVI

Dao bog da bio crn kô lonac, tanak kô konac: kroz čibuk prošao i u luli noge prekrstio.

Dao ti bog dukat od sto oka, pa niti ga mogao nositi ni trošiti, već sedeo kraj njega pa prosio!

Dao ti bog zimljivo srce, a lojane noge, pa niti se mogao zimi ogrijati kraj vatre ni leti ka suncu!

Dao ti bog hiljadu pasa, pa svi ćutali, a ti sâm trčao oko kuće i lajao!

Očuvao nas, bože, kratke žlice i duboka lonca, duge luke i motike tupe; kose ljenice i trave bjelice; barlovačke travice i bosiljevačke arlice!

U kojim se opancima sastali, u onim se i rastali! — kao blagoslov u šali kad se ko s kim sastaje — (n. p. ženi se ili uzima slugu) za koga se misli da neće dugo zajedno živjeti.

 

Izvor: Antologija narodnih umotvorina – Milivoje V. Knežević