.
Crna Gora je Robin Hud Evrope! Himna Crne Gore – Oj, svijetla majska zoro.
Šta je engleski književnik zapisao o Crnoj Gori godine 1913-e i zašto smatra da je Crna Gora svojevrsni Robin Hud Evrope.
Crna Gora je Robin Hud Evrope
Na mjestu gdje se Turska susrijeće sa Bosnom, nalazi se Crna Gora koja je sa svih strana opkoljena neprijateljima.
Mi, u Engleskoj, ne možemo shvatiti kako je od našeg života različit život tog jednostvnog naroda, koji živi u tom planinskom pojasu, na teritoriji manjoj od površine Velsa. A, proživio je takve ratne događaje, zapisane u ljetopisima, koji nadmašuju mnoge na svijetu.
Samo se Boga boje
Većina nas, Engleza, poznaje istoriju Robina Huda koga su moćni baroni i vlastela pokušavali da ubiju. Govoreći figurativno, Crna Gora je Robin Hud Evrope, neustrašivi borac za slobodu. Crnogorci su ljudi bez straha, oni se samo Boga boje. Hrabri sinovi te zemlje, pored borbe sa surovošću prirode, morali su se boriti za svoje živote i protiv mnogo moćnije sile i vojske koja nije mogla da uništi njihovu hrabrost, niti da slomi njihovu granitnu odbranu.
Prilikom mog prvog putovanja kroz Crnu Goru, teško sam shvatio da su ljudi mogli živjeti usred jedne takve izolacije. Naši konji su polako birali tešku stazu kroz neravne puteljke visokih vrhova sivog stijenja i litica, gdje bi samo jedan nagao pokret ili pogrešan korak značio sigurnu smrt i uništenje.
Moj pratilac je bio jedan pravi crnogorski “džentlmen“ koji se sa iskrenom učtivošću svoje rase dobrovoljno javio da bude vodič. Nosio je narodnu nošnju, najljepšu i najživopisniju na svijetu. Ona se sastojala od kaputa fine, kao nebo plave tkanine, naprijed od ramena do koljena otvorenog, crni prelijepi prsluk, ukrašen zlatnim gajtanima, široke plave čakšire do koljena i visoke čizme za jahanje od ruske kože. Oko struka je bogat svileni pojas, kao šal, za koji je zađenut revolver, napunjen do posljednjeg ležišta. Na glavi ima “kapu“, malu, okruglu crnogorsku kapu izvezenu simboličnim šarama.
. . .
Legenda o postanku Crne Gore
“Kada je Bog stvarao svijet, nosio je sve planine u velikom džaku i postavljao ih je tu i tamo, kako je smatrao da je najbolje. Kada je prelazio preko Crne Gore, zaustavio se da bi ovoj zemlji poklonio jednu planinu. Ali, na nesreću, vreća se rasprsla, a planine, stijene i kamenje se u neredu stropošta po Crnoj Gori“. Tako kaže narodna legenda, koja objašnjava postojanje te velike skupine grebenastih i goletnih planina što čine crnogorsko kraljevstvo, dragu domovinu te ratničke rase.
Panorama neopisivih vidika
Crna Gora je opkoljena Albanijom (Turska), Novim Pazarom (Turska), Bosnom, Hercegovinom i Dalmacijom. Imena nekih od ovih zemalja se teško pamte, ali je to jedna snažna zemlja, nastanjena hrabrim narodom. Samo se mali dio Crne Gore graniči sa morem, jer su Turska i Austrija ljubomorne na ovu malu kraljevinu. Zamislite jednu zemlju, sastavljenu od skoro potpuno ogoljelih stijena, ogromnih vrhova šiljatih krečnjačkih planina koje se pružaju u nedogled, tu i tamo ispresijecanih širokim dolinama. Posmatramo mrtvu prirodu i blještavi sjaj sunca koje nemilosrdno žeže. U toj panorami neopisivih vidika, pružaju se planinske barijere, kao talas za talasom, brijeg za brijegom, sve dok na kraju ne nestanu u zagrljaju Albanije.
Stvaranje crnogorske nacije
U vrijema kada se Vilijam od Normandije iskrcao na obalu Saseksa, današnja Crna Gora je imala samo 20 hiljada stanovnika, rasutih po planinskom području između Jadranskog mora i Skadarskog jezera. Najsnažniji narod u tom dijelu svijeta, Turci, u stalnoj gladi za novim teritorijama koje bi priključili ionako velikoj Imperiji, nagrnuli su iz Azije u bezbrojnim hordama i osvojili u jurišu grad Konstantinopolj koji dominira važnim izlazom na Crno more. Ratnici mjesečevog srpa, nadirali su u ogromnim naletima brišući sve pred sobom, a to su: Albanija, Bugarska, Rumunija i Srbija, zemlje koje su podlijegle pred tim svirepim jurišima.
. . .
Izvor: Roj Trevor – Montenegro, zemlja ratnika (1913)
httpv://www.youtube.com/watch?v=uNOH1qTCyD8
Oj, svijetla majska zoro – novovekovna himna Crne Gore
Oj svijetla majska zoro,
Majko naša Crna Goro,
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja.
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Biće gorda, biće slavna
Domovina naša mila.
Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi okeanu,
Da je vječna Crna Gora!