Dunav

 

 

Bjelasa se neka svijetlo plava,

Drhti kad prođe čamac kroz nju.

Na obalama se zeleni, raste trava,

Povlači sobom, drvo, granje i sumnju.

 

Sa sunčanog dijela plovi starac-brod,

Polako se valja, lomi tišinu, talase,

Duboko u vodi, postavlja zemljani pod,

Rukavcima odvodi u san, neke alase.

 

Nebo ga privlači, na njemu se ogleda,

Kao staklo, cijela površina sija, bliješti.

Tamo kod ušća, Sava ga pogleda,

Dok iznad vitke topole, galeb kriješti.

 

 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović