Tražim te

.

Tražim te u zrncima pijeska,

Pustinju si ukrasila dinama.

Po lišću tek procvalog vrijeska,

Hodaš kao po tramvajskim šinama.

.

Negdje daleko čuje se huk,

To bura urliče, vjetar puše.

Planina rijeku  sabija u buk,

Talasi Stixa  odnose mrtve duše.

.

Tražim te ispod stijene, u vlatima trave,

Doline si poravnala sa dva kamena.

Gdje si? još samo nisam pitao mrave,

Neokrenut,  slutim ti sjenu preko ramena.

.

Znaš li kako je čovjek  postao vuk?

Zašto samoću iz džepova vadi?

Iz njegovog  grla  dopire samo muk,

Dok  sumorne cvijetove u beton sadi.

.

Tražim te, a ne smijem da te nađem,

U pijesku u travi u stijeni… ostani, budi.

Samo ću iza sopstvene sjene da zađem,

Sakriven u jutru što se otelo noći, pa rudi.

.

I ako te pronađem, ugledam to crno oko,

Ne mari, prođi kao da nisam, da me nema.

Ispravi  glavu, gledaj pravo, udahni  duboko,

Bura više ne  bjesni. vjetrove gasi, u san sprema.

.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović