Petrovac ili Turica – Agrimonia Eupatorija L za dobar glas pevača i čistu jetru

Veoma zanimljiva lekovita biljka Petrovac Agrimonia Eupatoria L je lek za glasne žice i iscrpljene pevače. Čisti jetru i krv

Petrovac – Agrimonia Eupatorija nećete videti u gradu ili blizu gradova, to je livadska biljka koja voli čisto podneblje. Nailazi se na Petrovac po livadama i obroncima duž puteva. To je biljka koja voli sunce i izdržljiva je na sušu. Ima karakterističan izgled i lako se prepoznaje, posebno po crvenom soku u stabljici i dlakavom semenu u bodljikavim čaurama nalik na čičak koje se nemilosrdno hvataju za sve delove vaše odeće. Zadjete li u polje sa Petrovcem, budite sigurni da će vam posle toga trebati temeljno čišćenje garderobe od njegovog mini čička. Zbog toga se lako prenosi i širi dalje. Mi smo seme Petrovca na odeći doneli u naš proizvodni pogon u podnožju planine Kosmaj, i već sledeće sezone nam je izrastao na travnjaku.

Petrovac ili Turica je u prošlim decenijama bio više cenjena i korišćenja biljka nego danas. Medjutim, i danas ona ima jedno svojstvo zbog kojeg Petrovac treba ceniti, a to je da Petrovac deluje na usnu duplju, grlo i glasne žice, oporavlja ih od oštećenje i promuklosti, vraća dobar glas pevačima. Koristi se kao čaj uspešno i za afte i sve rane u ustima. Uz to, Petrovac je odlična biljka za čišćenje jetre i snižavanje holesterola u krvi, čišćenje bubrega. Ukus mu je blag i čini vam se da deluje blago, ali treba biti oprezan, jer Petrovac zna da naglo podstakne rad jetre i žuči i stvori vam mučninu.

Kao i svaka taninska droga služi i za saniranje spoljašnjih rana i čireva.

Prenosimo vam iz knjige Lekovito bilje i njegova upotreba – Rihard Vilfort šta nemački travari kažu za Petrovac, odnosno Turicu kako se ona izgovara na hrvatskom, pošto je knjiga u hrvatskom izdanju.

Petrovac ili Turica – AGRIMONIA EUPATORIA L

Narodni nazivi: divja slavulja — drobni čičak — dubačac — gladišnik — kilavec — mali čičak — meka turica — oskorušica — ranjenik — sitni čičak — trava celog sveta — turika — velika oskorica — vsega sveta zdravje – petrovac.

Opis biljke: iz trajnog podanka izraste uspravna dlakava stabljika koja je gotovo okrugla. Listovi su perasti, a listići jajolikog do duguljasto lancetastog oblika. Listovi su na donjoj strani, gusto i grubo dlakavi do pustenasto sivi i na rubu često zavinuti. Grozdasti cvat ima oblik šibe, čaška je grubo dlakava, cvjetovi su mali i žute boje, a mali plodovi imaju kukaste čekinje zbog čega se i turica često zove mali čičak.

Miris i okus: biljka Petrovac je gotovo bez mirisa, nešto poput trave, dok je pomalo gorka okusa, nešto aromatična i trpka.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna.

Stanište: turica se pojavljuje u čitavoj Evropi, a nalazi se uz rubove putova, po poljskim međama, uz rubove šuma i u živicama.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi Turice – Petrovca (Folia Agrimoiuae) ili čitava biljka (Herba Agrimoniae). Osušeni listovi upotrebljavaju se za čaj usitnjeni ili zdrobljeni u sitan prah.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u listovima se uglavnom nalazi tanin, gorka tvar i malo eteričnog ulja, a dokazana je i znatna količina kremične kiseline.

Nešto iz povijesti turice: Petrovac ili Turica je još u starom vijeku važila kao jedna od najslavnijih ljekovitih biljaka i bila je posvećena božici Ateni Paladi. „Eupatorios“, tj. Turicu, hvalio je Dioskurid kao prvotno sredstvo za rane, a i kao sredstvo protiv srdobolje i ujeda zmija. Kao daljnja vrsta liječenja pridodata je biljci primjena u liječenju jetre. Po Pliniju svodi se ime „Eupatorios“ na pontskog kralja Eupatora (Mitridat VI), koji je umro 63. god. pr. n. e., i koji je kao prvi sastavio glasovitu smjesu otrova „Mitridatik“ iz 54 ljekovite tvari, koja se upotrebljavala za postepeno navikavanje na otrove. Ime biljke moglo bi se izvesti i iz „hepatorios“ po biljci za liječenje jetre, iz kojeg je kasnije nastao eupatorios. Bilo kako bilo, biljka Petrovac je imala najveći ugled te ju je Walafrid Strabo, poznati poznavalac bilja i opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru, opjevao u svojoj poznatoj pjesmi „Horlulus“ god. 827. U srednjovjekovnim bilinarskim knjigama nailazi se ponovo na Turicu pa tako npr. Mattioli u svojem djelu spominje recepte od Turice. Turica se još danas u narodu dosta sakuplja i upotrebljava za liječenje.

Ljekovito djelovanje: biljka je u službenoj upotrebi i odlična je za rane. Nadalje se ubraja u najbolje ljekovite biljke za bubrege, jetru i slezenu i kod žučnih kamenaca, žutice i naklonosti k taloženju mokraćne kiseline u tijelu. Ta ljekovita djelovanja Petrovca svode se na djelotvorne tvari i to uglavnom tanin, na jednu još ne pobliže poznatu gorku tvar i na eterično ulje.

Za pripremu čaja uzimaju se 2 žlice osušenih listova turice za 2 šalice čajnog oparka koji se pije kao dnevna količina u gutljajima i nezaslađen. Može se uzeti i u prah smrvljeno lišće pa se dnevna količina od 6 g razdijeli na 3 obroka.

U zadnjim desetljećima Turica – Petrovac je podvrgnuta mnogobrojnim istraživanjima te su stare mogućnosti primjene u cijelosti potvrđene.

Upotreba Turice naročito se preporuča u bolestima jetre, kod nervne preosjetljivosti, kod kroničnih bolesti žučnog mjehura i kod smetnji u sekreciji probavnog kanala (Mattausch).

Primjena u pučkoj medicini: čajni oparak turice rado se uzima kao sredstvo za grgljanje kod osipa u ustima, angine i upale sluznice ždrijela. Kod kroničnog reumatizma, krstobolje, bolova u udovima kao i kod sklonosti za stvaranje bubrežnog pijeska ili kamenaca, piju se dnevno 2 do 3 šalice čaja od turice.

Čaj Turice u bolestima jetre:

100 g turice,
100 g ivanjskog cvijeća
100 g lazarkinje mirisne

Od te mješavine priprema se čajni oparak od 3 šalice kao dnevna količina, a za svaku šalicu potrebna je 1 čajna žlica te mješavine.

Čajna mješavina kod bubrežnog pijeska, bubrežnih kamenaca i upale bubrega:

200 g turice
100 g korijena gladiša
10 g korijena rabarbare

Za jednu šalicu čajnog oparka uzima se 1,5 čajna žlica te mješavine te se 1 šalica čaja popije ujutro na tašte, a daljnje dvije šalice tokom dana u gutljajima. Hufeland hvali taj čaj kod krvavog mokrenja i preporuča ga čak protiv plućnih bolesti, tuberkuloze i kroničnih bolesti crijeva i mjehura. Skrofuloznu djecu treba dnevno kupati u kupeljima pripremljenim od turice. Katkada se u pučkoj medicini upotrebljava i korijen od turice. Piće od kuhanog korijena izgleda kao lijepo žuto vino i vrlo je tečno. To piće jača bolesna jetra i otvara začepljenja.

Suhi listovi Turice zdrobe se u prah i dobro pomiješaju sa svinjskom mašću. Time se premazuju rane koje teško zacjeljuju.

Kod iščašenih udova priprema se slijedeći oblog: uzmu se svježi ili osušeni listovi turice te se s posijama zakuhaju u vinu u gustu kašu. Ta gusta kaša polaže se što je moguće toplija na iščašene udove.