Razna narodna poredjenja i uporedjivanja

Kroz vreme i običaje narod je pravio uporedjenja ljudi i stvari. Neka zanimljiva narodna poredjenja. Iz knjige Antologija narodnih umotvorina

Blag kao melem.
Bistar kao suza.
Brz kô svjetlica (munja).
Glava mu kao torni malj.
Govori kao iz badnja.
Dobar kao dobar dan u godini.
Dočekao ga kao ozebao sunce.
Drži ga kao malo vode na dlanu.
Žestok kao žeravica.
Žut kao voštanica.
Zaduvô se kao da je lađu vukô.
Zamršeno kao arapska kosa.
Zasukao brkove kao da će amove njima krpiti.
Igraju joj oči kao na zejtinu.

Ide kao da jaja nosi na leđima.
Izvukao se kao tarana iz lonca.
Jak kao zemlja.
Jako vino kao grom.
Jede se kao mesec.
Kao da mu sto šiljaka pod kožu uđe.
Kriv kao gudalo.
Lako kao pero.
Lebdi oko njega kao mati oko đeteta.
Leti kao munja.
Leti u oči kao znoj.
Lije kiša kao iz kabla.
Lupa kao puto u lotru.
Mek hleb kao duša.
Melje kao prazna vodenica.
Mesečina kao dan.
Miriše kao duša đevojačka.
Mlad kao kaplja rose.
Modar kao čivit.
Mutna voda kao oranje.
Muči kao (sinji) kamen.
Nakićen kao seoska mlada.
Nalik kô jaje na jaje.
Namiče kao mati s jedinčetom.
Namrgodio se kao da će mu kiša iz čela udariti.
Nigda mu jezik ne stoji kao vodenično kolo.
Objesio ruke (niza se) kao pištolje.
Obradovao se kao siroče suncu.
Ode na jagmu kao alva.
Steglo se kao gladna godina.
Pade kao kap.
Pomrčina kao testo.
Pravo kao strijela.
Prolazi kao mimo tursko groblje.
Proć’ kako jutarnja rosa.
Prošao kao lanjski snijeg.
Ravno kao po dlanu.
Raščupala se kô da se s vitrom tukla.
Sedi kao na iglama.
Sitno brašno kao pjena.
Slažu se kao hleb i sô.
Složni kao med i maslo.
Stidi se kao nevjesta izmeđ’ đeverah.
Stisnuo se kao grošić u kesi.
Stoji kao strašilo.
Suvo kao barut.
Tih je i blag kao ulje.
Tup nož kao babini zubi.
Ćuti kao da kamenu besediš.
Ćuti kao zavezana vreća.
Ćuti kao olovom zaliven.
Ćuti kô vuna u vreći.
Uzdiše kao siroče na daći.
Hladan kao bogojavljenska testija.
Hladan kao stena.
Čist kao sunce.
Čuva ga kao oči u glavi.
Šuti kao mramor.