Kako GM krumpir utiče na štakore – štetne posledice GMO na zdravlje i razvoj

Istraživanje u Škotskoj koje je pokazalo da GM – Genetski modifikovani krumpir štetno utiče na štakore i izaziva ozbiljne posledice po zdravlje

 

Znanost povija glavu

Dok se u argentinsku i sjevernoameričku poljoprivredu uvodio masovan uzgoj genetski modificiranih kultura, u dalekoj Škotskoj dogodilo se nešto od goleme važnosti za budućnost projekta uzgoja genetski modificiranih usjeva. Ondje, u mjestu Aberdeen, u Znanstvenom institutu Rowett (Rowett Research Institute), tj. laboratoriju koji financira država, jedan se iskusni znanstvenik, pod budnim okom nadređenih, bavio znanstvenim radom. Zadaća mu je bila napraviti dugoročnu studiju o mogućim posljedicama u životinja koje se hrane genetski modificiranom hranom.

Znanstveniku dr. Arpadu Pusztaiju genetsko istraživanje nije bila nikakva novost. Tim područjem biotehnologije do tada se bavio više od 35 godina, objavio je brojne priznate znanstvene radove i uživao ugled vodećega svjetskoga stručnjaka za lektine i genetski modificirane kulture.

Godine 1995., malo prije negoli je kompanija Monsanto počela masovno prodavati genetski modificirano sjeme soje američkim i argentinskim farmerima, škotsko Ministarstvo poljoprivrede, okoliša i ribarstva sklopilo je ugovor sa Znanstvenim institutom Rowett iz Aberdeena o provedbi opsežne trogodišnje znanstvene studije pod vodstvom dr. Pusztaija.

Za tu je studiju utvrdilo proračun od 1,5 milijuna dolara, što nije bio baš malen pothvat.

Škotsko Ministarstvo poljoprivrede željelo je da Znanstveni institut Rowett utvrdi smjernice ili znanstvenu metodologiju koju će državne vlasti primjenjivati pri procjeni rizika od genetski modificiranih namirnica. Kako su primjena i širenje genetski modificiranih kultura tada bili u početnoj fazi, većinom u fazi ispitivanja ili pokusne sjetve, bio je to logičan korak u smjeru pripreme zdrava regulatornog nadzora. Nije se moglo zamisliti bolju osobu od dr. Pusztaija, koja bi postavila znanstveni kredibilitet i zdravu metodologiju. Sa svojom suprugom, dr. Susan Bordocz, također znanstvenicom u Institutu Rowett, već je bio objavio dvije knjige na temu biljnih lektina, a do tada je objavio više od 270 članaka u znanstvenim časopisima o različitim znanstvenim spoznajama koje je tijekom godina stjecao. Kolege znanstvenici držali su ga besprijekornim znanstvenikom.

Kao još važnije glede onoga što se kasnije dogodilo, znanstveni projekt gospodina i gospođe Pusztai, s obzirom na golemu važnost uvođenja genetski modificiranih organizama u temeljne ljudske i životinjske namirnice, bio je, na divno čudo, prva neovisna znanstvena studija na svijetu o mogućoj štetnosti genetski modificirane hrane. Do tada se ni u jednom znanstvenom časopisu na svijetu nije pojavila ni jedna jedina neovisna studija.

Jedina studija o posljedicama konzumiranja genetski modificirane hrane koja je tada postojala bila je ona koju je financirala kompanija Monsanto, u kojoj je, što ne začuđuje, stajalo da je genetski modificirana hrana potpuno zdrava za prehranu.

Dr. Pusztai bio je svjestan da je potpuno neovisna studija jedini temelj za bilo kakvo znanstveno vrednovanje, potrebno za stvaranje povjerenja u tako golemo novo područje. Sam je bio potpuno siguran da će studija potvrditi kako je genetski modificirana hrana bezopasna. Vjerovao je u budućnost tehnologije genetskog inženjerstva.

Dana mu je zadaća da provede pokuse na nekoliko skupina laboratorijskih štakora. Jednu će skupinu hraniti genetski modificiranim krumpirom. Krumpir je bio modificiran lektinom koji je trebao djelovati kao prirodni insekticid i sprječavati mogući skriveni napad na urod krumpira. Barem je tako tvrdio proizvođač toga krumpira.

Pada bomba na projekt GMO-a

I škotska Vlada i Institut Rowett i dr. Pusztai očekivali su da će tim projektom samo potvrditi taj vrlo značajan proboj u znanosti o biljkama, koji će biti od goleme dobrobiti za proizvodnju hrane i isključiti potrebu za dodatnim pesticidima kod uzgoja krumpira. Potkraj 1997. kod dr. Pasztaija pojavile su se prve dvojbe. Njegova su ispitivanja pokazivala potpuno neočekivane i zabrinjavajuće rezultate.

Štakori hranjeni genetski modificiranim krumpirom tijekom više od 110 dana pokazivali su uočljive promjene u razvoju.

Bili su znatno manji i lakši od onih koji su u tome pokusu hranjeni običnim krumpirom. No, još je više zabrinjavala činjenica da su u štakora hranjenih genetski modificiranim krumpirom i jetra i srce bili znatno manji, a imunosni sustav slabiji.

Ipak, promjena koja je najviše zabrinjavala, a proveo je više uzastopnih pokusa na različitim skupinama štakora, bila je činjenica da im je, u usporedbi sa štakorima hranjenim običnim krumpirom, mozak bio znatno manji. Ovo posljednje tako je zabrinulo dr. Pusztaija da je, kad su ga 1998. zamolili da rezultate svoje studije prezentira na jednoj neovisnoj engleskoj televiziji, odlučio tu promjenu ne spominjati. Kasnije je izjavio da se bojao kako bi iznošenjem toga podatka prouzročio paniku među ljudima.

No, i ono što je rekao u popularnoj emisiji ITV-a „World in Action“ (Svijet u akciji), kamo je bio pozvan da ukratko iznese rezultate svoga rada, bilo je vrlo zabrinjavajuće. Svijetu je tada rekao: „Uvjeravaju nas da je ta hrana potpuno bezopasna. Da je možemo jesti cijelo vrijeme. Da je moramo jesti cijelo vrijeme. Da nema nikakvih mogućih štetnih posljedica koje bi nas mogle snaći“.

Zatim je pred milijunima gledatelja iznio sljedeće upozorenje:

„Ali, kad to pogledam kao znanstvenik, koji aktivno radi na tome području, držim da je vrlo vrlo nepošteno koristiti svoje sugrađane kao pokusne kuniće. Pokusne kuniće moramo naći u laboratoriju.“

Svoje pojavljivanje na televiziji unaprijed je dogovorio s direktorom Instituta Rowett, koji mu je rekao da ne ulazi u pojedinosti svoga pokusa. No, i onim što je rekao detonirao je inačicu hidrogenske bombe u svijetu biotehnologije, politike, znanosti i agrobiznisa genetskog inženjerstva. Jednostavno je izjavio sljedeće: „…rezultati (prehrane genetski modificiranim krumpirom, W.E.) bili su donekle usporen rast i posljedice po imunosni sustav. Jedna vrsta genetski modificirana krumpira, nakon što smo štakore njime hranili 110 dana, smanjila je imunitet štakora“.

Zatim je dodao jednu osobnu napomenu: „Kad bih imao izbora, zasigurno ne bih jeo takav krumpir barem dok ne bih vidio usporedne znanstvene dokaze koje upravo stvaramo za naš genetski modificirani krumpir„.

Svijet je najednom vrvio komentarima o senzacionalnim izjavama dr. Pusztaija. Oštećenje organa i imunosnog sustava bilo je samo po sebi dovoljno opasno. Ali, taj vodeći britanski znanstvenik rekao je i to da ne bi jeo genetski modificiranu hranu kad bi imao izbora.

Prva reakcija njegova šefa, profesora Philipajamesa, bila je ta da mu je čestitao na načinu na koji je toga dana predstavio svoj rad. Slijedom odluke profesora Jamesa, Institut je čak izdao priopćenje za tisak temeljeno na nalazima dr. Pusztaija. U tome je priopćenju istaknuto kako postoji „niz brižljivo kontroliranih studija koje potkrjepljuju temeljne razloge zabrinutosti dr. Pusztaija“.

Ta potpora direktora ubrzo će se promijeniti, i to radikalno.

U roku od 48 sati, 68-godišnjemu znanstveniku dr. Pusztaiju priopćeno je kako mu ugovor neće biti produljen. Zapravo, dobio je otkaz, zajedno sa svojom suprugom, također znanstvenicom, koja je do tada 13 godina bila cijenjena znanstvenica Instituta Rowett. Štoviše, pod prijetnjom da će ostati bez mirovine, zabranjeno mu je više ikada davati izjave medijima o rezultatima svoga znanstvenoga rada. Oduzeti su mu pisani znanstveni radovi i stavljeni pod ključ. Zabranjeno mu je razgovarati s članovima njegova znanstvenoga tima, pod prijetnjom sudskog progona, a znanstveni je tim raspušten. Otkazani su mu telefon i e-mail adresa.

To će biti samo početak lova na vještice i blaćenja osobe, kakvi bi se mogli očekivati samo od nekog birokrate Trećega Reicha ili Staljinove Rusije. A dr. Pusztai je, kao mladić koji je odrastao u Mađarskoj, oba ta režima preživio.

Njegovi kolege počeli su blatiti njegov znanstveni ugled.

Nakon nekoliko različitih izjava za tisak, od kojih je svaka bila proturječna prethodnoj, Institut Rowett konačno je usvojio priču o tome kako je dr. Pusztai jednostavno „pobrkao“ uzorke štakora hranjenih genetski modificiranim krumpirom s onima hranjenim običnim krumpirom, kojima je tobože davan krumpir za koji se znalo da je otrovan. Nečuveno je da znanstvenik Pusztaijeva iskustva i dokazane sposobnosti napravi tako banalnu pogrešku. Mediji su tvrdili kako je to jedna od najgorih pogrešaka koju je priznala jedna velika znanstvena institucija. No, to jednostavno nije bilo istina, kako je pokazala naknadna provjera znanstvenoga rada dr. Pusztaija.

Prema iscrpnome istraživačkom radu britanskoga novinara Andrewa Rowella, Institut Rowett je zatim promijenio svoju priču i počeo tvrditi da dr. Pusztai nije proveo dugoročno ispitivanje, kakvo je potrebno za potvrđivanje rezultata, što je bilo proziran uzmak.

Ali, traljavi pokušaji profesora Jamesa i Instituta Rowett da opravdaju otpuštanje i blaćenje dr. Pusztaija ubrzo su  zaboravljeni, jer su se drugi znanstvenici i razni ministri uključili u krvožednu kampanju za diskreditiranje dr. Pusztaija. Reagirajući na te napade, u veljači 1999. oko trideset vodećih znanstvenika iz 13 zemalja potpisalo je otvoreno pismo potpore dr. Pusztaiju. To je pismo objavljeno u londonskom listu Guardian i izazvalo novi niz kontroverza o štetnosti genetski modificirane hrane i o nalazima dr. Pusztaija.

 

Izvor: F. William Engdahl – Sjeme uništenja