Sotonistička crkva i sotonizam u Americi – Crna misa sotonista

Američka administracija je odobrila da Sotonistička crkva postane zvanična i da se sotonisti ne smeju progoniti. Kako izgleda crna misa sotonista i krvne žrtve

 

SLUŽBENA PODRŠKA SOTONIZMU

Sotonizam je, poput hasidizma, izrastao iz judaizma, njegovih tajnih, okrutnih i kabalističkih sekti.75 Do XVIII. stoljeća razvijao se kao tajna judejska sekta, a zatim, odvojivši se od judaizma, postao je jedan od utjecajnih pravaca masonerije.

Sotonistički rituali kao idejna jezgra masonerije, gotovo su otvoreno priznati od najpoznatijih vođa slobodnih zidara Amerike i Europe – Alberta Pikea (kult Baphomet), Helene Blavatsky (“luciferijanstvo”) i Aliestera Crowleya (poklonjenje Antikristu, “Zvijeri”). U XIX. stoljeću francuski Židov Eliphas Levi osnovao je sotonističku sektu. Primjećujući da je magija izvor moći, on je naročitu pozornost posvetio seksu i narkoticima.76 Četrdesetih godina XIX. stoljeća pojavila se još jedna sotonistička sekta iz koje se potom, pod rukovodstvom bivšeg svećenika i bivše redovnice, osnovala “crkva Carmilla”.77

Jezgra rituala sotonističkih sekti, kao i njihovih prethodnika tajnih okrutnih judejskih sekti, bili su krvavi obredi.

Sotonisti su, kao i njihovi prethodnici, smatrali da krv nevinih žrtava služi kao glavni zalog uspješnosti rituala kojim se klanjaju Sotoni. Prema učenju kabalističkih sekti, iz kojih su proizišli sotonisti, krv nije samo simbol života, već i sam život: u njoj počiva energija koja se u času smrti oslobađa i koju je moguće iskoristiti za vrađžbine i magiju.

Kao što je primijetio mason-sotonista Aleister Crowley, da bi se postiglo maksimalno duhovno djelovanje, prijeko je potrebno izabrati žrtvu koja ima najveću i najčišću snagu. Djeca muškog spola, koja su “apsolutno nevina”, idealne su žrtve. Gotovo u svim slučajevima ljudska žrtva je najbolje sredstvo da se postigne magijska sila.78

Ritualna ubojstva i magijsko djelovanje pomoću krvi žrtava, s ciljem poklonjenja sotoni, dobila su kod sotonista naziv “crnih misa”. Prvi podatci koji su došli do nas о “crnim misama” izvođenim po ugledu na katoličku službu, odnose se na drugu polovinu XVII. i početak XVIII. stoljeća. Za njihovo obavljanje sotonisti su privukli nekadašnje katoličke svećenike koji su bili otpadnici od Crkve.

Jedan od takvih bivših svećenika, sotonista Gvidburg, opisao je kako su se održavale ovakve “mise”: naga žena bi lijegala na krevet spustivši s njega glavu i noge. Na ženine grudi bi postavili ručnik s križem, a na trbuh bi stavili čašu. Gvidburg bi zasjekao nožem grlo djeteta i postavio čašu da se napuni krvlju. Djetetovo tijelo bi sačuvali da bi potom od njega spravljali magični prah.79

Danas “crne mise” imaju “profesionalniji” karakter. Razrađeni su svi detalji sotonističkog kulta. Umjesto prijašnjeg kreveta koristi se “sotonistički oltar” – stol dug oko dva metra i širok oko jednog metra. Na “oltar” se stavlja obnažena žena, uglavnom prostitutka. Na njenom trbuhu se ucrtava pentagram čijih pet šiljaka simboliziraju zemlju, zrak, vatru, vodu i duh. Na “oltar” se postavljaju svijeće crne boje; njih prave od masnoće nekrštene djece. Čaša koju koriste sotonisti može biti napravljena od bilo kog metala (ali samo ne od zlata). U čaši se miješaju vino i mokraća prostitutke. Za vrijeme obreda u svojstvu simbola sile ili oruđa za prinošenje ljudske žrtve može se koristiti mač. Iza oltara je postavljen obrnuti križ.

Netko od sotonista se upućuje u crkvu da bi tamo dobio “presvete darove”. Za vrijeme “crne mise” se vrši njihovo oskvrnuće. Ako ne uspiju u crkvi doći do “svetih darova”, sotonisti prinose čovjeka za žrtvu, dodaju njegovu krv u čašu, i svi prisutni se njome “pričešćuju”. Poslije “pričešća” učesnici završavaju svoj ritual orgijom.80

Kao što zaključuje G. Simpson, dječji liječnik iz Los Angelesa: “Treba priznati da su sotonistički akti nasilja prema maloj djeci strašna realnost. To je urgentan problem na koji liječnici moraju skrenuti pozornost javnosti”.81 Početkom devedesetih godina na američkom radiju i televiziji emitirana je reportaža u kojoj je rečeno da u SAD-u godišnje nestaje do 40 tisuća djece, a da se svake godine u ovoj zemlji pronađe 5 tisuća mrtvih tijela nepoznate djece. Među američkim prostitutkama postoji naročiti biznis – neke od njih služe kao naročiti inkubatori beba koje se prodaju sotonistima za “crne mise” (krajem osamdesetih godina sotonisti su plaćali za takvu djecu 3-5 tisuća dolara).

Međutim, nisu samo mala djeca žrtve ritualnih ubojstava sotonista. Američki poklonici vraga su često za vrijeme svojih obreda ubijali i odrasle ljude. Godine 1986. cijelu Ameriku je potresao slučaj ritualnog ubojstva A. Perry. To se dogodilo u memorijalnoj crkvi sveučilišta Stanford (Kalifornija). Prema izjavama crkvenih službenika – “to je bio sotonistički ritual”.82 Ubojstvo je izvršeno u prostoru oltara. Oko tijela sotonisti su postavili svijeće, a nad tijelom je obavljeno oskvrnuće. Policija je uspjela otkriti samo jednog sotonistu-ubojicu – Davida Berkowitza.

Bio sam u toj crkvi: prilično je prostrana, slabo osvijetljena, ima debele zidove – idealno mjesto za održavanje “crnih misa” i drugih sotonističkih rituala. Kako se ova crkva nalazi nedaleko od Hooverovog instituta u čijem arhivu sam radio 1996. i 1997. godine, uspio sam pratiti neke događaje koji su se u njoj odvijali. Na crkvu su bacili oko homoseksualci: tu su protestantski svećenici regularno održavali obrede “vjenčavanja” muških homoseksualaca i lezbijki. Ovakav prizor je prilično slikovit. Govori se da se na neka od ovih “vjenčanja” skupljaju stotine homoseksualaca i lezbijki iz raznih gradova SAD-a. Obavljajući “vjenčanje,” svećenik stoji na istom mjestu na kojem se odigralo ritualno ubojstvo i oskvrnuće.

Danas je ova crkva, bez sumnje, postala jedno od najpopularnijih mjesta koje posjećuju sotonisti i homoseksualci. Očito, nisu slučajno organizatori Organizacije ujedinjenih religija izabrali upravo ovo mjesto da održe svoju konferenciju. Detaljnije ću о tome govoriti u posljednjem poglavlju.

Najpoznatiji sotonista u XX. stoljeću i osnivač Crkve sotonine bio je mađarski Židov Anton Szandor LaVey (rođen 1930.), “duhovni” učenik A. Crowleya. Kao i njegov učitelj, LaVey je svojom glavnom misijom smatrao uništenje kršćanstva.

Oslanjajući se na Crowleyeve spise, LaVey je sastavio dvije temeljne knjige za praksu svakom suvremenom sotonisti – Sotonističku bibliju i Sotonistički ritual, a 1996. godine proglasio je sebe osnivačem Sotonine crkve. U siječnju 1967. obavio je prvo sotonističko “vjenčanje”, u lipnju – sotonističko “krštenje”, a u studenomu – pogreb.

Sve ovo je objavljeno javno. Najveće američke novine podrobno su prikazale sotonističku djelatnost.

“Vjenčanje” je obavio vrhovni sotonin vrač A. LaVey, u prvoj sotonističkoj crkvi San Franciska. U ceremoniji je, osim LaVeya, učestvovalo još 30 knezova tame.83

S isto tako golemim publicitetom prošao je i pogreb izvjesnog E. Olsena, mornara, koji je zaviještao da ga pokopaju po sotonističkom ritualu. Sotonističko “opijelo” je obavljeno u istoj toj prvoj sotonističkoj crkvi San Franciska, a zatim je s mornaričkim počastima tijelo predano zemlji.84

U ožujku 1970. godine Sotonina crkva je bila primljena u Nacionalno vijeće crkava SAD-a. U Pentagonu je, usporedo s drugim konfesijama, bio predstavljen glavni kapelan Sotonine crkve pod čijim je upravljanjem služilo oko stotinu kapelana-sotonista koji su podmirivali potrebe oružanih snaga SAD-a.

Za svoje sljedbenike LaVey je formulirao 9 glavnih Sotoninih principa:

1) Sotona predlaže popuštanje bludnim željama umjesto ograničenja!

2) Sotona predlaže punokrvan život umjesto produhovljenih maštanja!

3) Sotona predlaže savršenu mudrost umjesto licemjerne samoobmane!

4) Sotona predlaže dobrotu prema dostojnima umjesto besmislene ljubavi prema nezahvalnima!

5) Sotona predlaže pravo osvete umjesto principa opraštanja!

6) Sotona predlaže odgovornost prema odgovornim ljudima umjesto brige о psihičkim vampirima!

7) Sotona shvaća čovjeka kao običnu vrstu životinje, čije je ponašanje ponekad bolje, ali je, redovito, gore od ponašanja običnih životinja koje idu na četiri noge. Poradi svog “božanskog, duhovnog i intelektualnog razvoja” on je postao najsurovija od svih životinja!

8) Sotona dopušta sve takozvane grijehe jer pružaju fizičko, osjetilno i emocionalno zadovoljstvo!

9) Sotona je uvijek bio najbolji prijatelj Crkve jer se, zahvaljujući njemu, ona tokom mnogih godina imala čime baviti!

Američki svećenik Jeffrey Steffon, koji je specijalno izučavao sotonizam, smatra da postoji sedam razina približavanja sotoni.

Na prvoj se nalaze oni koji se bave gatanjem i običnim formama tradicionalne magije. Ovoj grupi pripadaju i oni koji se s vremena na vrijeme bave spiritizmom.

Na drugoj razini Steffon smješta one koje privlače spiritističke seanse, alkohol, narkotici i glazba u stilu “hard rock”. Dio predstavnika ove grupe čitaju knjige poput Sotonističke biblije i Sotonističkih rituala, a ponekad čak pokušavaju provesti neki od ovih rituala.

Na trećoj se nalaze samozvane sotonističke grupe čiji su lideri ljudi poput Crowleya i LaVeya. Mnogi ljudi ostvaruju vezu s ovom vrstom grupa zbog uporabe narkotika i učešća u orgijama. Adolescente na ovakve vrste skupova pozivaju odrasli sotonisti. Za svaku grupu se formira vlastiti sustav vjerovanja i obreda koji, u pravilu, odgovara interesima dane grupe.

Četvrta razina uključuje sotoniste koji su članovi Sotonine crkve, The Temple of Set i drugih sličnih organizacija. Sotonina crkva veoma detaljno proučava one koji joj se žele priključiti. Glavni religiozni obred kod sotonista je “crna misa”. Sotonisti koji se nalaze na četvrtoj razini su odgovorni za širenje literature о okultizmu namijenjene mladim ljudima.

Petu razinu čine sotonisti hard-core (“čvrstog jezgra”). Oni prakticiraju sotonističke rituale koji uključuju i prinošenje žrtava (između ostalog i ljudskih). Danas hard-core sotonisti djeluju tajno, zbog čega je veoma teško dokazati njihovo postojanje.

Istoj razini sotonizma pripadaju tajne grupe koje uključuju predstavnike različitih generacija. Članovi ovih grupa vrše opskurne rituale, akte nasilja prema djeci, podaju svoju djecu u zamjenu za narko-tike, prinose životinjske i ljudske žrtve.

Sotonisti šeste razine nazivaju se adeptima. “Oni su sposobni vidjeti vraga i općiti s njim, a također imaju vlast nad manjim zlim dusima.”

Sotonisti najviše razine nazivaju se iluminati, “čisti poštovaoci sotone”. Oni potpuno predaju svoju volju i osobnost sotoni.85

Glavni hram Sotonine crkve u SAD-u sedamdesetih i osamdesetih godina nalazio se u ulici Kalifornija u San Franciscu. Izvana gledano, to je nevelika crna kuća s oštro uzdignutim krovom, ograđena visokom žičanom ogradom. U njoj je i služio vrhovni vrač sotonizma A. LaVey.86 Bio sam pored sotonističkog hrama sredinom devedesetih godina. Pokušaji da prikupim neka svjedočanstva о njemu kod okolnih žitelja pokazali su se bezuspješnim. Svi su, kao jedan, odbijali govoriti о toj temi. Poseban užas su moja pitanja izazvala kod radnika u malom frizerskom salonu koji se nalazio tik uz ogradu sotonističkog hrama. Jednom sam kraj vrata ovog poganskog hrama uspio razgovarati s čovjekom koji je svojim izgledom podsjećao na pravog sotonistu. On mi je preko volje odgovorio da sotonistički hram tobože ne radi. Kasnije sam uspio saznati da je zaista glavni sotonistički hram premješten u Los Angeles, ali da i stari nastavlja sa svojom službom sotoni. Prema pričama očevidaca koji su ranije bili sotonisti, u zgradi u Kalifornijskoj ulici postoji dubok i širok podrum sa stubama i sotonskim “oltarom”. Upravo u ovom podrumu, otprilike jedanput mjesečno, a također i za vrijeme sotonističkih praznika, održavaju se “crne mise”.87

Njihovi sudionici dolaze pojedinačno, ostavljajući svoje automobile dva tri kvarta dalje od ovog mjesta. Uostalom, danas je moguće saznati broj telefona sotonističkog hrama u svakoj telefonskoj kabini San Francisca, New Yorka, Los Angelesa. Sam sam se u to uvjerio otvorivši telefonski imenik San Francisca.

Prema podacima istraživača sotonizma J. Brennana, u SAD-u je postojalo oko 8 tisuća sotonističkih “skupova” koji okupljaju oko 100 tisuća sotonista.88 Američki sotonisti imaju mnoštvo filijala svojih organizacija u većini zemalja Zapadne Europe, Latinske Amerike, a također u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu.

Osim američke grane sotonizma postoje i druge. Evo nekih od njih:

Međunarodna asocijacija luciferijanaca (sotonista keltsko-istočnog obreda) objedinjuje u svom “učenju” sotonističke kultove drevnih keltskih sotonista – Druida i rituale judejske Kabale. Ova organizacija ima razgranatu mrežu tajnih organizacija u Engleskoj, Francuskoj, SAD-u, Irskoj i nekoliko drugih zemalja i broji nekoliko tisuća sljedbenika sotonizma.

Još masovnija sotonistička organizacija, koja broji oko 5 milijuna ljudi, jeste “Međunarodno društvo Druida keltskog obreda” s centrom u Engleskoj. Ono je ustrojeno prema masonskom principu i njime upravlja velika loža.

Međunarodnom društvu Druida blizak je takozvani Zeleni red u Francuskoj. Njegovi članovi se nazivaju luciferijancima “keltske tradicije” i koriste kao simbol crtež rogatog jarca s krunom i maljem.

Posebnu pažnju sotonisti usmjeravaju na mlade. Sotonističke vođe dugo prate nekog kandidata, a zatim se s njim upoznaju ne govoreći о svojoj pripadnosti sekti sotonista.

Kao svojevremeno rozenkrojceri, i sotonisti obećavaju omladini neobičnu moć, seksualne naslade, bogatstvo i slavu.

“Uspostavivši kontakt s adolescentom, sotonisti ga, nakon nekog vremena, pozivaju na sastanak na kojem mu obećavaju besplatnu drogu i seksualne zabave. Zatim ga fotografiraju u kompromitirajućoj situaciji (npr. u drogiranom stanju) i koriste ovu fotografiju da bi ga ucjenjivali. Sotonistički ‘tulumi’ se održavaju uz ‘heavy metal’ glazbu. U stanju narkotične opijenosti ova glazba prodire neposredno u podsvijest tako da se čovjek identificira s riječima i ritmom pjesama i duboko ih usvaja”.89

J. Brennan priopćava povijest osamnaestogodišnje djevojke, po imenu Suzana, koja je postala sotonist: “Tijekom dvije godine ona je bila prostitutka u sotonističkoj grupi. Suzana je govorila da je imala intimne odnose s muškarcima iz te grupe – ponekad s nekoliko njih za kratko vrijeme – što je predstavljalo dio rituala u slavu sotone.

Kada sam je upitao što ju je navelo da sudjeluje u tom kultu, Suzana je odgovorila da je imala mnogo problema i nesuglasica u obitelji. Često se svađala s ocem. U njihovoj kući nije bilo ni spokojnog života, a još manje ljubavi. Upravo suprotno, svi su bili spremni gristi jedni druge. Djevojka se našla u dubokoj duševnoj krizi, osjećala se nevoljenom i suvišnom.

U tom trenutku se pojavio mladi čovjek koji se počeo skrbiti о njoj. Djevojka se u njega zaljubila, za nju je on postao miran otok gdje se mogla sakriti za vrijeme bure. Suzana je bila spremna na sve kako bi ga zadržala kraj sebe. Zato je, kada je saznala da se mladić bavi sotonizmom, bez protivljenja krenula za njim. Činilo joj se da na taj način može dokazati svoju ljubav i učvrstiti njihovu vezu.

Sotonistički kult je djevojci zamijenio obitelj. Družeći se s drugim članovima sotonističke grupe, osjetila je da joj se poklanja pažnja – upravo ono što joj je bilo potrebno. Ali, s druge strane, članovi grupe su zahtijevali od nje ono što je njima bilo potrebno: njeno tijelo. Rezultat je bio taj da je djevojka postala prostitutka.”90

Sotonizam je duboko prodro u život američke omladine. Pred američkim sudovima se stalno odvijaju procesi za djela povezana sa sotonizmom i ritualnim ubojstvima u kojima su glavni optuženi mladi sotonisti. Evo nekoliko slučajeva koji su se dogodili osamdesetih godina:

Grupa mladih američkih sotonista organizira ritualno ubojstvo 15 ljudi prinoseći ih na žrtvu sotoni. Prema svjedočenju očevidaca, proces ekshumacije je bio nešto užasno. Mnogim policajcima je pozlilo kada su vidjeli što su sotonisti učinili svojim žrtvama.91

Dvoje adolescenata iz Los Angelesa, sedamnaestogodišnji Ricky Kasso i osamnaestogodišnji Jimmy Troiano izvršili su ritualno ubojstvo sedamnaestogodišnjeg Garyja Louwersa. Već u sedmom razredu Ricky je sudjelovao u otvaranju grobova i sastavljanju pisama “Gospodaru Hada”. Glavna stvar u njegovom životu postala je droga. Većina Rickyjevih i Jimmyjevih drugova interesirala se za obrede koji su bili u vezi s prizivanjem vraga.92

Na Floridi je devetnaestogodišnji Jonathan Cantero bio osuđen na doživotnu robiju zbog ubojstva svoje majke, Patrcie Ann. Izgovarajući nad njenim tijelom molitve u čast sotone, Jonathan joj je prerezao grlo i gotovo potpuno odrezao lijevu ruku. Jonathan se о okultizmu obavještavao iz knjiga. Njegova molitva za vrijeme ubojstva bila je pozajmljena iz jedne takve knjige: “Moj gospode, sotono, ti znaš da sam uništio ovu ženu, biće koje me je rodilo. Okončao sam s njenom vlašću nad mojom sviješću. Ona je izgubila vezu sa mnom i postala obična zmija, koja se nalazi na nižem nivou bivstvovanja”.93

U rujnu 1986. godine sud u Oklahomi je osudio 17-godišnjeg Seana Sellersa za tri ubojstva: svoje majke, očuha i prodavača u trgovini. U školskom ormaru Sellers je držao Sotonističku bibliju. U dnevniku koji je Sellers nazvao “Knjiga tame”, napisao je: “U ime sotone, gospodara zemlje i cara svemira, prizivam snage mraka da izliju na mene svoju hadsku silu”. Podaci dobiveni za vrijeme ispitivanja su ukazivali na različite atribute sotonističkog učenja, kao što su Knjiga tame, Krvlju zapečaćen dogovor sa đavlom, Kod ćutanja, crtež prevrnutog pentagrama, “hard rock”, a također i filmovi strave.94

Za većinu mladih svojevrstan uvod u sotonizam predstavlja praznik “Halloween”, koji je zapravo poganski obred klanjanja vladaru smrti sotoni. Za vrijeme ovog praznika gotovo cjelokupno stanovništvo SAD-a sudjeluje u obrednim imitacijama mrtvih, odijevajući se u mrtvace i proseći za njih milostinju. Za vrijeme obreda Trick or treat (Pakost ili dar) Amerikanci prinose darove dušama mrtvih koje su povezane sa Sotonom. Nije uzalud američka Sotonistička crkva otvoreno proglasila ovaj dan svojim praznikom koji, prema njihovoj zamisli, treba svjedočiti о sotoni.95

U većini sotonističkih sekti rock-glazba (naročito “hard rock”) svojevrstan je preludij ritualu klanjanja sotoni, koketiranja sa sotonom, prizivanja sotone. Postavši jedna od glavnih komponenti mas-kulture Zapada, ona je, vodena judejskim vodama, postala moćno sredstvo za razbijanje kršćanske svijesti.96 Već sam govorio da se začetnik rocka Elvis Presley ponosio svojom pripadnošću judaizmu i radovao se svojoj “osobitoj misiji na rušenju kršćanstva”.

Narkoman i homoseksualac Presley je, prema mišljenju kršćana koji su vidjeli njegove koncerte, predstavljao “izraziti tip sotoniste”. Kao što je primijetio istraživač sotonizma John Todd: “Sve ploče (rock-glazbe) posvećene đavlu napravljene su po istom principu. Koristi se ritam koji odgovara kretnjama prilikom seksualnog čina. Čovjeka odjednom obuzima osjećaj razdraženosti koji često dovodi do histerije… Ako se mladi ljudi jedno vrijeme podvrgavaju ovim zvukovima, kod njih se razvija depresija, razdraženost, agresija.

Onaj tko ima strpljenja preslušati tekstove pjesama brzo će doći do zaključka da su oni, redovito, jednoobrazni: suprotstavljanje roditeljima, društvu, svemu živom. Oslobađanje svih seksualnih potencija u čovjeku jest nužan uvjet da se proizvede anarhija koja, sa svoje strane, doprinosi uspostavljanju svjetske dominacije sotonizma”.97

Rock-pjevači u nekim svojim pjesmama otvoreno veličaju sotonu. Tako se John Lennon obraća Antikristu riječima: “Oslobodi ljude odmah, učini to, učini to odmah, mi smo uhvaćeni rukama u zraku… Želimo ti vrištati molitvu: oslobodi ljudski rod… 666 je tvoje ime”.98

Sotonističko-mistička literatura u današnjem svijetu nije više ograničena “djelima” koja sam već naveo, kao što su djela Crowleya ili LaVeya. Osim ovih, postoji veliki broj “profinjenih” knjiga koje su namijenjene prvenstveno intelektualcima. Među autorima ovih knjiga je široka lepeza imena: od Carlosa Castanede, Gustava Mayrinka, Umberta Eca i Christophera Fowlera do Stephena Kinga i Arthura Clarka, pa čak i ruskog pisca Danila Andrejeva.

Sedamdesetih godina svjetski sotonizam dopunjen je radovima učenika indijanskog vrača don Juana. Pomoću knjiga Carlosa Castanede, Florinde Donner, Taishe Abelar, koristeći halucinogene biljke i magijske rituale, sljedbenici don Juana stupili su u vezu sa svijetom duhova. Najčešće su to bile narkotičke seanse kojima su vračevi-šarlatani pridavali religiozno značenje. Iz svijeta duhova nisu se mogli vratiti mnogi poznati zapadni glazbenici, umjetnici, pjesnici. “Zaneseni mističkim transom, oni su umrli od narkotika. Tisuće ljudi о kojima nikad nećemo saznati, izvršili su samoubojstvo pod utjecajem onostranih sila, kojima ih je odveo Carlos Castaneda”.99

Samo u SAD-u radovi ovih sotonista su bili tiskani u milijunskim nakladama, između ostalog i u “džepnom izdanju”.

Sotonistički pokret je gotovo uvijek imao prešutnu podršku od strane američkih predsjednika-masona. Ali, počevši od predsjednika Reagana, ova podrška je poprimila otvoreni karakter. Reagan je tako 1987. godine javno priznao “važnu ulogu sotonizma u suvremenom američkom životu”100 i založio se da se uzimaju u obzir interesi ovog dijela birača.

Reaganova administracija je donijela niz odluka koje su proširile prava sotonista:

– ne dopustiti narušavanje prava sotonista prilikom prijema u državnu službu, između ostalog i na položaje u vladi;

– pozivati na savjetovanje kod predsjednika i organa vlade “vodeće američke proroke, okultiste i nekromante”;

– ne unositi u državne dokumente i materijale riječi i izraze koji vrijeđaju osjećanja sotonista.101

Američki tisak je ocijenio novu Reaganovu politiku prema sotonistima kao pragmatičan korak u širenju njegovog utjecaja na društvo. Za neke članove njegovog kabineta Reaganove nove odluke su bile pravi praznik. Kao što se govorilo, za vrijeme Halloweena četvoro među njima se od radosti napilo i, skinuvši se do gola, plesalo na stolu.102

Svi američki predsjednici poslije Reagana počeli su službeno pozivat na državno vijećanje okultiste različitih specijalnosti.

Najnovije sotonističke tendencije nisu dotaknule samo američku Vladu, nego i najveće korporacije. Tako su 1. ožujka 1990. godine na jednom od show-programa američkog voditelja Phila Donahuea nastupili vodeći ljudi korporacije Procter and Gamble, priopćivši gledateljima da su sljedbenici sotonističke crkve i da joj kao potporu daju dio svog profita.

Na pitanje Donahuea, ne boje li se kako će ovim priznanjem naštetiti svom biznisu, sotonisti su odgovorili: “U Sjedinjenim Državama nema toliko kršćana da bi nam naštetili (doslovno – da bi promijenili situaciju)”. Očito je da su vodeći ljudi Procter and Gamble bili čvrsto uvjereni da veliki dio stanovništva SAD-a na neki način simpatizira sotonizam.

Poslije ovog istupa u SAD-u su počeli protesti i prikupljanje potpisa za bojkot robe sotonističke korporacije. Međutim, američka vlada je odmah stala na stranu sotonista, objasnivši potpisnicima kako oni narušavaju zakon SAD-a о pravima religioznih manjina.103

 

Oleg Platonov – Zašto će propasti Amerika

 

Reference:

75 Prema Novom zavjetu, judaizam je u svojim korijenima bio glavni izvor svakog ispoljavanja sotonizma, klanjanja đavolu. Nije slučajno što sva sotonistička društva i sekte koriste judejsku Kabalu u svojim ritualima.

76 Steffon Jeffrey. Satanism (Стеффен Джефри. Сашанuзm u новое яэuчесшво М. 1997, str. 81.)

77 Isto.

78 Crowley Aleister, Magic in theory and practice, N. Y, 1929, p. 168.-169.

79 Steffon J., nav. djelo, str. 80.-81.

80 Isto, str. 98-99.

81 Larson В. Satanism, The Seduction of America’s Youth. Nashvills. 1989, p. 122.

82 Terry Maury. The Ultimate evil. An investigation of America’s most dangerous satanic cult. N.Y. 1987, p. 10.

83 New York Post, 1.2.1967.; Daily News., 2. 2. 1967.

84 New York Post, 12. 12. 1967.

85 Steffon J, nav. djelo, str. 86.-90.

86 Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina LaVey je prešao u San Francisco, a zatim je otišao u Izrael gdje je, očito, i danas. U SAD-u i dalje živi LaVeyeva kći Carla, koja je jedna od glavnih vračara sotonizma.

87 Dani praznika mogu se razlikovati kod različitih grupa sotonista, ali gotovo svaka ima neku prazničnu ceremoniju između 29. rujna i 2. listopada. Joseph Brennan u svojoj knjizi Carstvo tame nabraja sotonističke praznike. Najznačajniji su – dani svetih Valpurgija, Vinebalda, Ejhatarda, veselja “zlih duhova” i “sotonistička”, proljetna i jesenja ravnodnevnica, ljetna i zimska sunčeva prekretnica, a također “glavni” praznik koji se održava 26. travnja svake godine (Brennan Joseph, The Kingdom of Darkness. Lafayette, 1989. p. 29).

88 Brennan J., nav. djelo, str. 29.

89 Steffon J. nav, djelo, str.95.

90 Brennan J., nav. djelo, str. 37-38.

91 Cooper John., The Black Mask, Old Tappan, 1990., p. 33.

92 Isto, str. 11.

93 Isto.

94 Isto, str. 14.

95 Pravoslavna Rusija, 1992., №. 18. str. 14.

96 Više о ovome vidi kod Hart Lowell, Satan’s Music Exposed. Salem Kirban, 1981.: Godwin Jeff, Dancing with demons. The music’s real master, Chick

Publications, 1988.; Godwin Jeff, The devil’s disciples. The Truth about Rock, Chick Publications, 1985.

97 Told Džon, В оковах cauuahbl. Кубань, 1993. № 9.-10. str. 60.

98 Cit. po: Told Dž.., nav. djelo, str. 60.

99 Iskušenie, “Искушение айным знанием”, M., 1997, str. 67.

100 Human Events, 1987, kolovoz 5., p. 8.

101 Isto.

102 Isto.