SRPSKA NOVA GODINA – DO PONOĆI ĆURKA, OD PONOĆI PRASE …
☼ Praviteljstvujušći sovjet je na mali Božić (po današnjem: 14. januar) održavao godišnje skupštine…
☼ Banja Luko, od zlata jabuko!…
Novogodišnja ćurka
Proslava Nove godine nije vjerskog karaktera, kako se pokušava nametnuti „od strane“ onih koji pokušavaju ubijediti one koji ih slave da su loši vjernici. Kod Srba, ona se, vjerovatno, počinje slaviti stvaranjem građanskog sloja, vjerovatno u Vojvodini, ali ostavljamo mogućnost da nije tako…
I tu, i, poslije, u Srbiji, slavila se po tadašnjem jedinom, julijanskom kalendaru. Prva moderna Nova godina koja je dočekana prije pravoslavnog Božića, bila je 1920. Prije tog, dan poslije najvećeg srpskog prosvjetitelja Save, 1919, tad obilježavanog 14. januara, umjesto 15, postao je 28. januar. Ukupno trinaest dana nakupljenih na osnovu tog što Zemljina rotacija (okretanje oko svoje ose) traje nešto duže nego kalendarska godina. Otud postoji 29. januar.
Pitanje crkvenog kalendara…
Tad dolazi do problema koji nije vjerske prirode, ali će ga mnogi tako predstaviti: to je pitanje crkvenog kalendara.
Božić se uvijek i svud slavi 25. decembra. Ako ne vjerujete, pogledajte crkveni kalendar, rubrike stari i novi. Pitanje je, samo, kad će ljudi odrediti da je 25. decembar!
Postoji teorija da je 25. decembar datum paganske prirode jer je tri dana poslije kratkodnevnice, kad Sunce tri dana „miruje“ na najnižoj tački, na horizontu, pa se, zatim, diže. Stari narodi Mesopotamije su bili dobri astronomi.
Vaskrs je druga priča koja zahtijeva drugu temu. To je pokretan praznik, i pravoslavni i katolički se mimoilaze zato što se određuju na drukčiji način, a ne zbog kalendara.
Ako se, to, danas doživljava kao „pitanje života i smrti“, početkom 20. vijeka nije bilo tako, bar, ne u Srbiji. Pravoslavne zemlje su se susrele s promjenom kalendara, i upravo je SPC (Srpska pravoslavna crkva) pokrenula „priču“ o prilagođavanju crkvenog računanja vremena. Ali, kako ni gregorijanski kalendar nije savršeno precizan, srpski naučnik Milutin Milanković je zamoljen da napravi bolji.
Milutin Milanković, srpski i svjetski gorostas… Čovjek koji je nauku imao „u malom prstu“!…
Milanković je, to, učinio i do sad ne postoji savršeniji kalendar. Reforma je usvojena na svepravoslavnom Saboru 1923. ali do realizacije nije došlo jer se tom naknadno usprotivila Ruska pravoslavna crkva, druge crkve su pristale, a SPC je tad odlučila da ne prelazi dok svi pravoslavci jedinstveno ne prihvate nov kalendar. Danas je, to, gotovo zaboravljeno, pa se kalendar paganskog rimskog cezara Julija hvali kao „pravoslavniji“ nego Milankovićev!!!…
Pri tom ovo imajte na umu kad pročitate da Grci i ostali pravoslavci slave Božić po gregorijanskom kalendaru, što se ne može prigovoriti neobrazovanim novinarima, već nemaru kompletnog školskog sistema. Istina je da će ta dva Božića padati na isti dan još koju hiljadu godina, a kad gregorijanski kalendar nakupi jedan dan viška, Grci bi Božić slavili dan prije katolika. Prva korekcija Milankovićevog kalendara, bila bi potrebna tek poslije 28.800 (slovima dvadeset osam hiljada i osam stotina) godina!!!…
Vratimo se našoj Novoj godini…
Nove godine, kao što rekosmo, nemaju vjerski, ali ni prirodan karakter. Prosto je neko odredio da tad počinje Nova godina, i tu nema nikakvog prirodnog fenomena, poput nedavno dokazane promjene prirode koja se dešava na Preobraženje. Doduše, to istraživanje bi pomjerilo sve ovo što smo do sad govorili o vremenu i kalendaru, ali, tim se nećemo baviti u daljem tekstu.
Čisto ćemo spomenuti da su nekad Persijanci, a danas Iranci, slavili i slave početak Nove godine kad se u proljeće dužina dana i noći izjednače, i od tad nastupaju sve duži dani. To je prava, prirodna, Nova godina, po najpreciznijem kalendaru, a ujedno simboliše i pobjedu svjetla nad mrakom.
Ovaj običaj, ili Noruz, UNESKO je zaštitio kao nematerijalnu baštinu svijeta. Ne očekujemo da bi Novu godinu po julijanskom kalendaru trebalo zaštititi na taj način, ali bismo mogli iskoristiti njen turistički potencijal. Uz lijepu zaštitu tradicije da Vlada Srpske 14. januara organizuje godišnje skupštine. Zašto? Zato.
Kako iskoristiti Srpsku novu? Nemojmo organizovati doček međunarodne, ko hoće neka slavi privatno. Novac prebacimo na organizaciju dočeka 13. januara. Ali organizujmo ga da bude zanimljiv i zabavan, primamljiv i za strance. Gdje piše da za Srpsku novu mora da se slušaju narodnjaci? Glupost slična onoj da određene stvari treba pisati ćirilicom, a neke latinicom!…
Pogledajmo redove Slovenaca koji hrle u Beograd na slavlje. Skrenimo ih na pola puta u Banju Luku, na veliko slavlje Nove godine kad je niko ne slavi. Budimo, malo, „pomjereni“, ono što bi Englezi rekli gufi. Brendirajmo slavlje kao Staru novu godinu, slavlje kad niko ne slavi, nikad nije kasno za slavlje…
Do ponoći ćuretina, od ponoći prasetina…
Ponudimo strancima ono što nemaju: Guču u januaru, ćirilicu, zapalimo ostatke badnjaka (kako je običaj u nekim krajevima da se čini za Mali Božić), objasnimo im zašto se do ponoći jede ćuretina, a od ponoći prasetina.
Ovo je jedan od rijetkih srpskih običaja koji se vezuju za doček Nove godine. Ćurka nogom grebe unazad, pa je to želja da sve loše ostane u Staroj godini. svinja rije unaprijed, pa je to želja da se u Novu uđe sa napretkom!…
Mnogi u svijetu su i s manjim predloškom napravili turističke atrakcije.
Da li bismo mogli mi?
Da li vam ovaj prijedlog zvuči manje besmisleno, od nečijeg prijedloga da se u Novu godinu, umjesto odbrojavanjima od 10 do 1 – odbrojava slogovima Ba-nja-lu-ko-od-zla-ta-ja-bu-ko?
Odgovor na pitanje se nameće, sam.
Autor: Marko Šikuljak
Izvor: http://frontal.rs
Priredio: V. V. M.
oOOo