Zelena glina u prahu i lečenje – za šta se primenjuje zelena glina

 

ZELENA GLINA U PRAHU

Šta je zelena glina i kako se primenjuje u lečenju. Koje sve bolesti leči zelena glina i na koji način. Kako se primenjuje oblog od gline

 

Glina i zelena glina su prirodni preparat koji se koristi u naturopatiji. To je fin prah prečišćene zemlje koji ima svojstva izvlačenja tečnosti iz organizma. To svojstvo joj daje lekovitost, jer pored vode izvlači i sve drugo iz tkiva. Prenosimo jedan tekst koji govori kakvo je dejstvo zelene gline, koja najače deluje. Glina kao medicinsko sredstvo nije tako moćna i svemoguća kako piše u sledećoj brošuri ali nije ni za potcenjivanje. U moru tekstova ćete naći da je ona potpuno bezbedna što nije tačno. Oprez sa glinom. Ona može dovesti do isušivanja organizma i dehidratacije, može izazvati svrab i kašalj usled suvoće tela, može dovesti dužom upotrebom do gubitka minerala i mikroelemenata iz organizma, kao i do ubrzane pojave kamenaca. Zelena glina jeste dobar preparat, ima svoj pravac delovanja ali ima svoja ograničenja, tako da je treba koristiti pametno.

Glina je plastični poluvezan sediment nastao dijagenezom (vezivanjem) mulja, pelitskog materijala transportovanog vodom i istaloženog u vodenoj sredini. Osim glina koje postaju transportom i taloženjem muljevitog materijala, postoje i one koje su postale i ostale na mestu raspadanja primarnog materijala. To su takozvane rezidualne ili sedimentarne gline.

Ovaj pelitski materijal može biti vezan ili isušivanjem ili istiskivanjem vode pod pritiskom gornjih slojeva. Glina predstavlja srednji stadijum u dijagenezi muljevitog materijala. Pod uticajem pritisaka, ili vrlo intenzivnim isušivanjem, ovaj materijal gubi plastičnost i prelazi u čvrstu slojevitu stenu koja se naziva glinac.

Mineralni sastav Gline

Gline i glinci su veoma rasprostranjene sedimentne stene. Sastoje se od minerala glina i raznih primesa.

Među mineralima glina najvažniji su kaolinit, hidroliskuni (ilit), monmorionit, i drugi aluminijski silikati. Sporednim sastojcima u glinama smatramo zrna kvarca i, veoma retko, cirkona, apatita, granata i drugih. Gline često kao primese sadrže i hidrokside gvožđa, koji stenu pigmentiraju crvenkasto, žuto, ili mrkocrveno. Često sadrže i organske supstance (naročito bitumiju), koje im opet daju tamnosivu, pa čak i crnu boju. Male količine mangana boje stenu zelenkasto.

U glinama može preovlađivati jedan od minerala glina, i tada su to monomineralne gline, ili je nekoliko minerala zastupljeno u približnim količinama, kada ih nazivamo polimineralnim.

Prema mineralnom sastavu, razlikujemo sledeće vrste glina:

• kaolinitske ili vatrostalne gline, koje su pretežno izgrađene od kaolinita. Često nastaju i kao produkti raspadanja na mestu, u neposrednoj blizini matične stene (obično granita). Upotrebljavaju se u industriji porcelana i elektroporcelana, zatim u livačkoj industriji, kada moraju imati mali sadržaj gvožđa i visoku vatrostalnost.
• monmorionitske gline, izgrađene su pretežno od monmorionita. Imaju jako izraženu osobinu bubrenja i apsorpcije organskih materija. Koriste se u industriji fine keramike, tekstilnoj industriji, livačkoj industriji, industriji šećera, itd. Bentonitske gline su po sastavu monmorionitske gline, koje nastaju izmenama vulkanskog pepela – tufova. Za industrijske potrebe, bentonitske gline moraju imati bar 80% monmorionita.
• uma, ili suknarska glina, takođe je monmorionitska glina. To je glina sa velikom sposobnošću za upijanje masti, i nekada je upotrebljavana u suknarstvu, po čemu je i dobila ime. Uma obično sadrži povećanu količinu magnezijuma i kalcijuma. Kao uma se koristila i svaka monmorionitska masna glina, uključujući i bentonit.
• ilovače su nečiste gline koje sadrže pesak i kalcijum – karbonat. Upotrebljavaju se u ciglarskoj industriji, ako sastav glina nije strogo standardizovan. Peskovita ilovača je nečista glina sa velikim sadržajem peska, kao klastičnog komponenta.
• laporovita glina, sadrži kalcijum – karbonat, obično 5 – 15%.

 

Šta je Zelena Glina

Zelena glina je aktivna prirodna supstanca, koja daje dobre rezultate u liječenju svih bolesti, te predstavlja oblik prirodnog liječenja. U prirodi se mogu naći zelena, zuta, bijela i crvena glina. Najaktivnija glina je zelena. Očišćena od pijeska, sušena na suncu, može se naći u trgovinama u granulama ili prahu. Hemijski sastav gline u postotcima je silicij 44. 44, aluminij 13.45, kalcij 5.44, zeljezo 4.66, magnezij 1.89, kalij 1.29, fosfor 0.37, mangan 0.026, cink 0.026.

Zelena glina čisti tijelo od svih nečistoća. Ona ide tamo gdje je upala, bolesne stanice odstranjuje i izbacuje van. To se dogadja u krvi, limfi i tkivu. Ona ima svojstvo i apsorpcije morbidnih, zaraženih i gnojnih stanica zaraženih bilo kojom bolešću. Ona kupi sve što je loše u tijelu i šalje van. Opskrbljuje svaku našu stanicu vitalnom energijom.

Zelena glina djeluje protuupalno i antibakterijski. Regulira prirodnu radioaktivnost tijela, te je pogodna nakon zračenja. U tom slučaju ona skida deo doze ozračenosti. Pogodna je i nakon kemoterapije, gdje služi kao sredstvo za detoksikaciju organizma. Kako u glini ima silikata aluminija, može se stavljati direktno na otvorenu ranu i služi za njeno zarašcivanje. Zelena glina se moze koristiti na nacin da se pije, ili kao oblozi. Oblozi mogu biti topli i hladni, deblji i tanji, po potrebi.

Djelovanje zelene gline na svakog covjeka je individualno, jer se radi o aktivnoj supstanci, koja zavisno o trenutnom stanju tijela i njegovom imunološkom sistemu djeluje razlicito. Covjek je može koristiti i preventivno za jacanje imunološkog sistema na prijelazu godišnjih doba. Njeno djelovanje je toliko snažno da se gubi i miris znoja.

Kako se koristi zelena glina

Priprema zelene gline za pice se radi na nacin da se u deblju staklenu cašu ulije 1 dcl mineralne negazirane vode, u nju se bez miješanja stavi jedna drvena cajna kašicica zelene gline, te bez miješanja pusti da odstoji citavu noc. Ako ne citavu noc, najmanje jedan sat. Ujutro, prije jela se popije voda bez miješanja. Tako se pije sedam dana. Drugu sedmicu se glina i voda malo promiješaju drvenom kašikom, malo se priceka, pa se onda popije do gušceg taloga. Trecu sedmicu se ispija kompletni sadržaj nakon miješanja. To je tretman od tri sedmice. U toku tog lijecenja je potrebno piti što više vode izmedu obroka, kako bi se tijelo što bolje ocistilo. Nakon toga, potrebno je napraviti pauzu od sedam dana, te onda ponoviti tretman zelenom glinom.

Oblozi od zelene gline se rade na nacin da se glina nanosi drvenom kašikom u debljem sloju na prethodno postavljenu višeslojnu gazu. Obicno se rade hladni oblozi. Ako je potrebno glinu zagrijati, grije se indirektno u posudi s vodom, tako da bude posuda u posudi, ili na radijatoru. Kod bolova reumatizma, išijasa, neuralgije i lumbaga, potrebno je glinu zagrijati. Nakon svakog obloga, osušenu glinu baciti.

Djelovanje i primjena zelene gline na razne bolesti

AFTE : Potrebno je vise puta dnevno ispirati usta vodom od gline uz dodatak par kapi lavandinog ulja.

AKNE : Mazati akne svaki dan debljim slojem gline. U glinu se može dodati par kapi lavande, kadulje ili ruzmarina.

ARTRITIS : Staviti svaka dva sata topli ili hladni oblog na bolno mjesto, po potrebi i po noci. Piti glinu u jutro prije jela i na vecer prije vecere.

ANEMIJA : Redovito piti glinu. Zelenu glinu rastopiti u caju od lista kupine, majcine dušice ili soku od jabuka.

ASTMA : Debele obloge tople gline stavljati na prsa svaka 3 sata. Glini se može dodati sok od crvenog luka ili usitnjeni crveni luk ili kuhano zelje. Piti glinu svako jutro.

BORE, TAMNE MRLJE, PODOcNJACI : Na tretirano mjesto nanijeti deblji sloj gline, kad se osuši i pocne zatezati kožu, isprati lice toplom vodom, te namazati bademovim ili jojobinim uljem. Tretman traje 21 dan, a nakon toga je dovoljno i jednom sedmicno. Za podocnjake je potrebno i piti glinu i provesti kuru cišcenja bubrega cajem.

BRADAVICE I MLADEŽI : Često mijenjati oblog gline, držati po 2 sata. To raditi dok ne otpadnu.

BRONHITIS : Staviti jednom dnevno topli oblog gline na prsa i leda.

BOLOVI U ZELUCU, GASTRITIS, CIR, GORUŠICA : Piti glinu, na bolno mjesto staviti oblog od tople ili hladne gline, pola sata prije jela ili dva sata nakon jela.

EKCEM : Piti glinu. Oblog od gline pomiješati sa maslinovim ili bademovim uljem. Kad se osuši, isprati slanom vodom nerafinirane morske soli.

FRAKTURE : Prije i poslije hospitalizacije, staviti debele obloge gline više puta na dan.

GLAVOBOLJA : U oblog gline umiješati listice sirovog krompira te nanijeti na celo i sljepoocnice.

GANGRENA : Oblog od gline, u koji je umiješan crveni luk stavljati svaka 2 sata.

INFICIRANE RANE : Cesto stavljati debele kataplazme od gline.

LIŠAJEVI : Piti glinu. Oblog staviti u toku dana ili citavu noc.

LUMBAGO : Ujutro i navecer staviti tople debele obloge gline.

IŠIJAS, REUMATIZAM : Svaka 2 sata deblji sloj tople gline nanijeti na bolno mjesto.

PROŠIRENE VENE : Tanki oblog gline staviti više puta na dan. Glineni oblog mociti u caju od hrastove kore.

OPEKOTINE : Staviti gazu i oblog od hladne gline. Glinu mijenjati što češće.

OŽILJCI : Vise puta na dan staviti oblog od gline. Nove ožiljke tretirati 6 sedmica nakon operacije.

OBOLJENJA JETRE I ŽUCI : Stavljati po dva deblja obloga po danu ili jedan topli ili hladni po noci, te kružno masirati maslinovim uljem u smjeru kazaljke na satu.

SINUSI, PROMUKLOST, PREHLADA : Napraviti glinu kao za piti, pa u to uliti tople vode, zamutiti, pa ušmrkavati nosnicama. Na bolna mjesta sinusa staviti oblog tople gline.

KRHKI NOKTI : Što deblji oblog s dodatkom nekoliko kapi lavandinog ulja staviti u toku noci.

KARCINOM, TUMOR, CISTA : Piti glinu. Stavljati debele hladne obloge. Ako je potrebno tumor ili cistu izvlaciti sto više van, upotrijebiti „Taro“ pire.

MUCNINA U TRUDNOCI : Piti glinu ujutro .

MIGRENA : Jedan sat staviti na celo oblog, te zatim 2 sata na potiljak topli oblog.

SEBOREA : Kosu zaprašiti prahom od gline, nakon par sati oprati kosu.

PSORIJAZA : Dva puta na dan drzati tople obloge gline. Glinu mociti u caju lavande ili majcine dušice.

UBODI OSE, PCELE : Debele hladne obloge gline mijenjati cim se osuše. Dodati par kapi lavandinog ulja.

UGRIZI : Debele hladne obloge stavljati svakih pola sata. Piti glinu.

SUNCANICA : Debele hladne obloge gline staviti na celo i mijenjati ih cim se osuše.

ZUBNI OTOK : Na oteklinu stavljati topli oblog gline.

JECMENAC : Povremeno staviti tople obloge.

ISPUCALA KOŽA : Piti glinu. Stavljati oblog od gline tokom cijele noci.

U kombinaciji sa savremenom i alternativnom medicinom, zelena glina može pokazati jako dobre rezultate. Ona može uciniti cudo. Njezina ljekovita svojstva su poznata više hiljada godina. Primjena je gotovo univerzalna, kako izvan tijela, tako i u tijelu. Zelena glina se može nabaviti u trgovinama zdrave hrane.

 

http://prirodanadar.rs/