Zatvor stolice i opstipacija – kako lečiti tvrdu stolicu

 

ZATVOR STOLICE I PRIRODNI LAKSATIV

Spora ili lijenja creva, zatvor i tvrda stolica su sve simptomi lošeg rada creva. Kako lečiti tvrdu stolicu i zatvor prirodnim putem

 

Postoje mnogi nazivi kojima se označava jedna od najčešćih bolesti civilizirana čovjeka. Liječnik će upotrijebiti stručne izraze opstipacija ili konstipacija, dok bolesnici svoje tegobe opisuju riječima: »Ne mogu ići na stranu«, »Imam lijenu stolicu« (»tvrdu stolicu«), »Zatvoren sam«, »Ne mogu se prazniti« itd. Na takve tegobe danas se tuži gotovo svaki treći čovjek.

Zatvor (opstipacija) je zastoj, usporeno prolaženje stolice debelim crijevom. U nekih bolesnika glavne su tegobe suviše tvrde i suhe stolice, dok se drugi žale samo na vrlo rijetko i zakašnjelo pražnjenje. Neki imaju osjećaj nepotpunoga ispražnjavanja nakon izvršene nužde, često se zdrave osobe same proglašavaju bolesnima u skladu sa svojim vlastitim shvaćanjima o funkciji i radu crijeva. Ako netko ima vlastitu predodžbu u tome da čovjek mora imati dvije stolice dnevno, onda će se smatrati bolesnim ako ima stolicu svaki drugi dan. Netko se opet smatra zatvorenim zbog toga što nema »toliko stolica koliko želi«. Čovjek normalno ima 1-2 stolice u 24 sata. Ali i redovno ispražnjavanje svaki drugi dan može biti normalna pojava. Broj stolica u toku dana ovisi o načinu prehrane, vrsti i količini uzete hrane, tjelesnoj aktivnosti.

Najvažniji dio probave, razgradnja hrane i njeno upijanje u krv odvija se u tankom crijevu. Nezavisno od naše volje, hrana se u crijevima neprekidno miješa i postepeno potiskuje prema debelom crijevu. Pokretanje hrane nastaje gibanjem crijeva zbog valovitoga stiskanja mišića koji se nalaze u zidu crijeva (peristaltika). Brzina kretanja hrane je velika i iznosi 1 cm na minutu. Za nekoliko sati hrana prođe 5-6 metara kroz tanko crijevo i ude u debelo crijevo. Debelo crijevo (kolon) dugačko je oko 1.5 metar i u probavi hrane nema značajniju ulogu. Samo se u početnom dijelu debeloga crijeva nastavlja upijanje vode i otopljenih minerala, dok ostali dio služi samo kao spremište za pohranjivanje nepotrebnih ostataka hrane, stolice. Zbog toga je debelo crijevo široko, rastezljivo i može primiti veliku količinu otpadaka.

Kretanje debeloga crijeva djelomično su slične kretnjama tankoga crijeva; njihova je zadaća da miješaju još uvijek tekući sadržaj. Time se omogućuje bolje upijanje vodepreko sluznice debeloga crijeva. Ali osim tih kretnji miješanja, u debelom crijevu javljaju se i drugačiji pokreti. Povremeno, samo nekoliko puta u toku dana, debelo crijevo u potpunosti se stisne u dužini većoj od 20 cm. To stezanje traje oko pola minute i dovoljno je da velik dio sadržaja potisne prema nižim dijelovima crijeva. Kada takvi pokreti dovedu sadržaj u završni dio, crijevo se proširi, istegne i to istezanje izazive osjećaj potrebe za ispražnjavanjem. Gubitak osjećaja za ispražnjavanje (gubitak refleksa), kao i prečesto i predugo stezanje debeloga crijeva, dva su najčešća uzroka kroničnoga zatvora.

Nagao ili akutan zatvor stolice

Akutan zatvor stolice je nemogućnost ispražnjivanja crijeva, koja je nastupila naglo i ne traje dugo. Za razliku od kroničnoga zatvora, kada smetnje pražnjenja traju dugo, često godinama, akutan zatvor javlja se u ljudi koji imaju redovnu stolicu.

Nema čovjeka koji nije bio »zatvoren« barem nekoliko dana. Poznat je zatvor stolice za vrijeme putovanja, promjene klime i mjesta boravka, dugotrajne vožnje u automobilu, boravka u bolnici. Takve smetnje najčešće su bezazlena pojava. Obično se za dva-tri dana i bez lijekova ponovo uspostavi normalan ritam pražnjenja.

Glavne tegobe često su samo »strah za zdravlje«. To je posljedica pogrešnoga mišljenja da je za puno zdravlje potrebno svakodnevno ispražnjivanje crijeva. Zbog toga mnogi ljudi, ako kroz 24 sata nemaju stolicu, odmah uzimaju tablete za čišćenje (koje se u ljekarnama mogu dobiti bez liječničkoga recepta). Nakon uzimanja veće količine jačih lijekova dolazi do potpunoga ispražnjavanja i tankoga i debelog crijeva. Nakon toga neznanja vodi u nove greške. Budući da se sutradan stolica »opet nije javila«, ponovno se uzimaju sredstva za čišćenje. Mnogi ne znaju da probava, ovisno o vrsti hrane, traje 1 do 3 dana. Nakon potpunoga ispražnjivanja crijeva treba normalno čekati i do 3 dana na redovnu stolicu. Zbog toga naknadne tegobe nisu posljedica nikakvoga zatvora, već pretjeranoga, nekontroliranog uzimanja kemijskih sredstava.

Nagao, akutan zatvor postaje ozbiljniji problem i opasna pojava onda kada je jedan od znakova teže bolesti ili trovanja. Ali tada je praćen mnogo neugodnijim znakovima: jakim bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem, povišenom temperaturom. Nagao zatvor stolice nastupit će ako zbog neke bolesti ili otrovanja dođe do potpunoga prestanka rada crijeva (paraliza crijeva), ili ako ne onemogućen prolaz crijevnoga sadržaja (strano, progutano tijelo zatvori prolaz, npr. nakupine koštica od trešanja ili klupko glista; zatim uvrnuće crijeva, pritisak na crijeva).

Akutan zatvor prati mnoge akutne zarazne bolesti.

Teži akutan zatvor nastat će i prilikom otrovanja: olovom, ugljičnim disulfidom, antimonom, morfijumom. Zbog otrovanja talijumom, stolice nema po 10 do 14 dana. Svaka sumnja na otrovanje zahtijeva liječnički
pregled.

Protiv akutnoga i kroničnog zatvora (naročito u djece) često se upotrebljavaju narodna ljekovita sredstva: čajevi, kompoti, npr. od šljiva ili smokava, slatka sredstva kao med. Prije upotrebe tvorničkih lijekova potreban je savjet liječnika.

Valja znati da postoje lijekovi koji djeluju istovremeno na tanko i debelo crijevo, zatim oni koji pretežno djeluju na tanko crijevo, ili samo Posuda (irigator) s gumenom cijevi i plastičnim nastavkom na debelo crijevo. Zbog toga je važno u kojem se slučaju primjenjuje određena vrsta lijeka i vrijeme kada se uzima.

Lijekovi koji djeluju na tanko i debelo crijevo upotrebljavaju se zato da bi se ispraznio čitav probavni sustav, npr. zbog pojedine sumnjive ili otrovne hrane. Toj grupi lijekova pripada gorka sol (magnezijev sulfat) i Glauberova sol (natrijev sulfat). Lijekovi djeluju na taj način da navlače vodu u crijeva, te stolica postane obilna i mekana. Daje se 1 do 2 žlice, otopljeno u čaši vode, a djeluje nakon 1 do 4 sata.

Ricinusovo ulje vrlo se rijetko upotrebljava. Djeluje pretežno na tanko crijevo. Uzima se 1 do 2 žlice i stolica se javi nakon 2 do 4 sata. Postoji niz različitih kemijskih sredstava koja djeluju samo na debelo crijevo, izazivajući pojačano stezanje (grčeve) i potiskivanje crijevnoga sadržaja prema van. Takvi lijekovi dobivaju se iz biljaka ili su sintetizirani u tvornicama. U preporučljivim dozama nisu otrovni ali dugotrajnom upotrebom i uzimanjem većih količina može doći do otrovanja.

Takve tablete ne smiju uzimati trudnice ni žene za vrijeme mentstruacije jer pojačavaju krvarenje; mogu izazvati jake napade bolova u bolesnika koji imaju kamence u bubregu ili žučnom mjehuru. Manje su opasna sredstva koja samo razmekšavaju tvrdu stolicu i omogućuju da bolje klizne napolje. To su glicerinski čepići i parafinski ulje, koje se uzima po 1 veliku žlicu (ali ne duže vrijeme).

Kada ne pomažu uobičajeni lijekovi i zatvor stolice traje nekoliko dana, može se upotrijebiti klizma, klistir. Klistir omogućuje razmekšavanje stolice, povećava volumen u završnom dijelu debeloga crijeva i time izaziva podražaj na ispražnjavanje. Klistir se daje pomoću posebne posude i gumene cijevi. U posudu se stavi 1/2 litre vode, malo glicerina, ili čaj od kamilice. Unošenje tekućine u debelo crijevo izvodi se na slijedeći način:

Bolesnik legne na lijevi bok, a desna mu je noga savijena u kuku; vrh gumene cijevi (ili plastični nastavak) naulji se ili namaže glicerinom. Prije nego što se stavi u debelo crijevo, valja istisnuti zrak tako da se ispusti malo vode. Gumena cijev ili nastavak uguraju se 6 do 8 cm duboko kroz čmar. Tek kada je cijev unutra, popusti se pritisak ili se otvori pipac i pusti da voda polagano curi. Ako nastane napon na stolicu, podmetne se posuda. Ako napona još nema, pusti se da curi pola litre tekućine i malo se pričeka. Posudu s vodom treba dignuti do 1 metar u visinu. Ako se prilikom uguravanja cijevi oseti otpor, ne smije se nasilu gurati ; tada cijev valja usmeriti više u stranu, uz stijenku crijeva. Klistir se može davati i u položaju na ledia sa skvrčenim nogama.

Kroničan zatvor stolice bez bolova u trbuhu

Mnogi bolesnici našli bi se povrijeđeni i posumnjali bi u dobronamjernost i znanje liječnika kad bi im rekao da su tegobe na koje se žale posljedice odgoja i načina života.

Iako kroničan zatvor stolice može biti posljedica bolesti (organskoga oštećenja), u više od 90 posto slučajeva samo je funkcionalni poremećaj.

To znači da uz normalnu probavu i zdrava crijeva postoji samo otežano ispražnjivanje debeloga crijeva zbog poremećaja u radu živaca (autonomnoga živčanog sustava), koji su odgovorni za redovno odstranjivanje
izmeta.

Dijete do druge godine života obavlja nuždu kao refleksnu radnju. Kada se u zadnjem dijelu crijeva nakupi dovoljno sadržaja da izazove reflekse ispražnjivanja, dijete nesvjesno izvrši nuždu. Nema čovjeka koji takvo »kakanje u krevet« ne smatra normalnom pojavom. Ali dijete raste i postepeno se uči, odgaja da voljno kontrolira akt nužde, da guši svoj prirođeni refleks ispražnjavanja. Zašto?

Čovjek je društveno biće i mora se pokoravati normama koje mu društvo nameće. U primitivnoj zajednici čovjek poput djeteta obavlja nuždu čim osjeti potrebu, često bez obzira na vrijeme i mjesto. Civiliziran čovjek izvršava tu svoju potrebu samo u okolnostima koje društvo prihvaća. Zbog toga se dijete postepeno nauči da svojom voljom, razumom, kontrolira taj akt kako bi bio u skladu sa shvaćanjima, kulturnim prilikama i običajima sredine. Voljna kontrola ispražnjivanja crijeva postiže se stiskanjem kružnoga mišića koji se nalazi na završnom dijelu debeloga crijeva i radi pod kontrolom čovjekove volje.

Kroničan zatvor je mnogo češći u žena. To je i razumljivo jer su njeni drušveni obziri, i osjećaj stida, mnogo veći nego u muškaraca. U nekim se sredinama akt velike nužde još uvijek smatra sramnim činom. Ali i uvjeti života moderna čovjeka, zanimanje, putovanja, često ga prisiljavaju da svjesno i nesvjesno odgađa nuždu i time se odvikava od redovnga prirodnog ritma pražnjenja. Dugotrajan, godinama gušen refleks ispražnjavanja na kraju toliko oslabi da normalni podražaji više nisu dovoljni.

U debelom crijevu izmet se sakuplja danima. Osjećaj potrebe za ispražnjivanjem javlja se tek onda kada količina stolice u crijevima bude toliko velika da prijeđe novi »prag podržljivosti« tj. kada se debelo crijevo suviše rastegne. Takav oslabljeni refleks najčešći je uzrok kroničnoga zatvora.

Osobe koje pate od te vrste zatvora imaju stolicu svakih 5 do 8 dana, često i duže. No, unatoč tako rijetkim stolicama obično nemaju drugih tegoba. Koji put se može javiti glavobolja, mučnina, gubitak apetita, napetost u trbuhu, čak i »srčane teškoće«, ali te smetnje odmah prestanu kada se izvrši nužda; jačih bolova nema, češće su to mukli bolovi u križima te osjećaj pritiska u donjem dijelu trbuha i zdjelici; grčeviti bolovi u trbuhu javljaju se vrlo rijetko.

Liječnik napipa prstima izvana, na lijevoj polovini trbuha, tvrdi sadržaj koji se nalazi u silaznom dijelu debeloga crijeva. Zbog dugotrajnoga zadržavanja u crijevu stolica postaje suha, tvrda, mrvičasta, često se izbacuju komadići »poput špekula«, pa podsjećaju na izgled stolice zeca ili ovce. Vrlo tvrda stolica može ozlijediti sluznicu debeloga crijeva, pa na tom mjestu nastaju upale. Na upalu valja pomisliti kada kroz otvor (anus) izlazi tekući, sluzavi i smrdljivi sadržaj, a tvrda stolica i dalje ostaje u crijevima. Ako takva osoba ima i šuljeve (hemoroide), tvrda stolica ih ozlijedi i izazove krvarenje.

Ispražnjivanje tvrde stolice prate jaki bolovi, a onda se zbog bolova zadržava stolica (razumljivo je da će se stanje još više pogoršati). Tvrda stolica može »zabetonirati« izlaz iz debeloga crijeva; u takvom stanju spontano ispražnjivanje nije moguće i liječnik razmekšavanjem i prstima postepeno vadi komadiće stvrdnutoga izmeta.

Bolesnici koji pate od kroničnoga zatvora dovode se u opasnost zbog pretjerane upotrebe sredstva za čišćenje (laksativa, purgativa). Da bi dobile stolicu u vrijeme kada žele, takve osobe uzimaju sve veće doze i posižu za sve jačim sredstvima. Tada se javljaju smetnje koje više nisu posljedica zatvora, nego dugotrajne upotrebe i uzimanja tih sredstava.

Sva sredstva za čišćenje djeluju protuprirodno jer nasilno podražuju crijeva. Osobe koje godinama pate od kroničnoga zatvora mogu postići zadovoljavajuće ispražnjavanje crijeva bez kemijskih sredstava za čišćenje.

Umjesto uzimanja laksativa, ponovo treba ojačati oslabljeni refleks ispražnjavanja.

Kako? Valja jesti takvu hranu koja daje mnogo ostataka, čiji će volumen, količina, podražiti crijevo. To je hrana u kojoj ima mnogo celuloze. Najviše celuloze ima voće i povrće. Sirovo voće i povrće daje više ostataka nego kuhano. Mlijeko, meso, sir, jaja i ostala bjelančevinasta hrana daje malo ostataka i ne preporučuje se kao jedini način ishrane ljudi koji pate od kroničnoga zatvora. Valja jesti mnogo zelja, blitve, špinata, kelja, mrkve, suhih šljiva. Nadražajno djelujuvoćni sokovi, sirupi, med, kava. Mnogi su ljudi sami pronašli najbolji način redovite stolice. Neki navečer popiju čašu mineralne vode, drugi ujutro jedu grožđe, šljive, ili neko drugo voće; ujutro pravom kavom ili popušenom cigaretom izazivaju podražaj na veliku nuždu.

Neobično je važno redovito tjelesno vježbanje. Fizički rad, kretanje, gimnastičke vježbe, utječu na normalan rad crijeva. Poznato je da od kroničnoga zatvora više pate oni ljudi koji u svom zvanju sjede: činovnici, vozači. Pomažu i svakodnevne šetnje ako traju barem dva sata dnevno ; učinak će biti mnogo bolji ako se povežu s tjelesnim vježbama u kojima se izvodi pregib u trupu i koljenu.

Uz to valja uvesti redovito pražnjenje crijeva u određeno vrijeme. Najbolje je to učiniti ujutro, kada refleks iz želuca izaziva najjače gibanje debeloga crijeva u toku dana.

Dugotrajan (kroničan) zatvor stolice s bolovima u trbuhu

Povremeno stezanje debeloga crijeva u toku dana traje svega oko pola minute i dovoljno je da sadržaj potisne prema svom završnom dijelu. Stezanje se osjeti kao grč u trbuhu. Kretnjama mišića debeloga crijeva upravlja živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje: simpatikus usporava rad crijeva, parasimpatikus ga ubrzava. Ravnoteža između tih živaca omogućuje normalno i svrsishodno gibanje crijeva.

Poremeti li se ravnoteža u radu tih živaca te prevlada parasimpatikus, može doći do prečestoga i dugotrajnog stezanja crijeva. Prolaz sadržaja je onemogućen i nastaje zatvor stolice. Takav oblik kroničnoga zatvora zapravo je »nervoza debeloga crijeva« pa se u medicini upotrebljava izraz prenadražljivo debelo crijevo (iritabilni, spastički kolon).

Glavne smetnje na koje se žale takvi bolesnici jesu bol i kroničan zatvor. Bol se najčešće javlja u donjem dijelu trbuha, više na lijevoj strani; bolesnik osjeća mučninu i napetost u trbuhu. Bolovi koji put traju svega nekoliko sati, ali i danima. Nakon vjetrova ili stolice, bol znatno oslabi ili potpuno nestane. Nakon zatvora od nekoliko dana mogu se javiti proljevaste stolice.

»Nervoza debeloga crijeva« samo je jedan od znakova opće nervoze bolesnika. Živci koji upravljaju radom crijeva upravljaju i radom ostalih organa. Često se javljaju nervozne srčane smetnje, vlažne i hladne ruke, znojenje, nesanica, »strašne glavobolje«. Poznato je da se smetnje u radu crijeva pogoršavaju nakon uzrujavanja, sukoba, duševne napetosti.

Ali i podražaji u samom crijevu mogu izazvati napad bolova i zatvor od nekoliko dana. To može biti hrana koja nadražuje živčane završetke u sluznici debeloga crijeva, ili hrana koja stvara veću količinu plina: zelje, grah, povrtnica, vrsta luka, cvjetača. Jako nadražajno djeluju i tablete za čišćenje, koje i inače izazivaju stolicu nadraživanjem debeloga crijeva. Zato takvi bolesnici ne smiju uzimati nadražujuće lijekove za izazivanje stolice.

Liječenje takve vrste i kroničnoga zatvora teško je i dugotrajno. Ne liječi se samo debelo crijevo, nego čitav bolesnik koji je »sav nervozna ličnost«. Najbolje djeluju sredstva za smirenje živaca i lijekovi koji smanjuju nadražljivost parasimpatikusa – krivca za tegobe; to su lijekovi iz grupe tzv. spazmolitika: baralgin, spazmocibalgin, buscopan, helkamon.

Zatvor stolice dojenčeta

Dojenče hranjeno na prsima ima prosječno 2 do 4 stolice dnevno, a hranjeno na umjetnoj prehrani 1 do 2 stolice. Ne postoje stroga pravila koja određuju normalan broj stolica dnevno. Neke pojave koje bismo u odrasla čovjeka proglasili poremećajima ili bolešću, u djece su normalne. Jedna stolica u 2 ili 3 dana može se smatrati gotovo normalnom pojavom ako dijete dobro napreduje i ne pokazuje druge znakove bolesti.

Zatvor stolice obično se javlja u dobi od 1 do 3 mjeseca. To je lažni zatvor (pseduoopstipacija) i nastaje zbog toga što dijete u potpunosti iskoristi mlijeko, pa nema dovoljno ostataka koji bi izazvali rastegnuće završetka
debeloga crijeva i izazvali reflekse ispražnjivanja. Takva začepljenost prestaje kada poslije majčina mlijeka dodajemo povrće, pore od povrća, s mnogo otpadaka, celuloze. Ako takva začepljenost traje duže od 3 dana, daje se glicerinski čepić ili klistir od pola decilitra čaja od kamilice.

Začepljenost ili tvrda stolica može imati i drugi uzrok, a najčešći je pogrešna ishrana. Hrana s previše bjelančevina, a premalo ugljikohidrata (šećera) uzrokuje tvrdu stolicu. Začepljenost može nastati i zbog gladovanja. Najčešći je uzrok nedovoljna količina majčina mlijeka ili nemogućnost djeteta da siše dovoljne količine mlijeka bilo zbog uvećanih bradavica majke, ili zbog promjena u usnoj šupljini djeteta.

Upala nosa čest je uzrok glavobolja djeteta na prsima. Dojenče istovremeno i diše i siše. Ako je sluznica nosa upaljena, otečena, disanje kroz nos postaje otežano i dijete prekida sisanje da bi moglo disati. Začepljenost se može javiti i nakon odbijanja od prsiju, tj. prelaskom na umjetnu prehranu nakon liječenja proljeva rogačem (ceratonijum). Ako se dulje vrijeme daju veće količine rogača i mrkve, može doći do zatvora stolice.

Zatvor stolice javlja se kod svih bolesti s visokom temperaturom jer dolazi do velikoga gubitka vode; može biti i posljedica manjka vitamina, naročito iz grupe B; u rijetkim je slučajevima posljedica nenormalnih promjena u crijevima, npr. suženje čmara (anusa).

Jaka začepljenost javlja se kod bolesti koje se naziva veliko debelo crijevo (megakolon). Zatvor je toliko jak da se stolica može dobiti jedino klizmom; stolica je izrazito tvrda, a trbuh velik i napet zbog velike količine plinova u crijevu. Koji put se stolica mora vaditi instrumentima na operacionom stolu.

Ako dijete nema stolicu duže od tri dana, majka se treba posavjetovati s liječnikom.

Da bi se regulirala stolica djece valja se držati ovih uputa: hrana mora sadržavati dosta otpadaka (balasta), tj. povrća i voća; valja masirati trbušne mišiće, a to se postiže podizanjem trupa iz ležećeg položaja u sjedeći, ili »tjeranjem bicikla« u ležećem položaju; toplina na trbuhu obično ne pomaže, ona djeluje samo kod grčevitoga (spastičkog) začepljenja, a taj oblik začepljenosti javlja se obično u starije djece.

 

Valentin Vnuk

http://prirodanadar.rs/