KAKO JE NASTALA ČETKICA ZA ZUBE
Možda to ne možete da zamislite, ali potreba za svojevrsnom četkicom za zube, odnosno održavanjem higijene usta i zuba javila se pre više od nekoliko hiljada godina!
U to vreme nije postojala mogućnost odlaska u stomatološku ordinaciju ili nešto slično, a to je bio samo razlog više da se vodi računa o oralnoj higijeni. Prvobitni vid naprave za čišćenje zuba bio je štapić za žvakanje. Taj “alat” koristili su australijski domoroci i pojedina plemena u Africi. Žvakanje jedne biljke dovodilo je do toga da se njena vlakna razdvoje i formiraju četkicu koja je čistila površinu zuba.
četkica za zube
Poznato je da su se stari Kinezi, Grci i Rimljani dosta posvećivali higijeni usne duplje, jer su otkrili da tako sprečavaju veliki broj bolesti i infekcija.
Kinezi su smatrali da kvar na zubu uzrokuju beli zubni crvi. Tada se u lečenje zuba svrstavalo ispiranje zuba, masaža i upotreba prvih lekova koji su bili napravljeni od izmrvljenog belog luka i slanog kamena. Ti lekovi su se umetali u uho. Imajmo u vidu da govorimo o periodu od pre pet hiljada godina!
I Stari Rimljani su imali svoj način brige o higijeni zuba. Antički rimski državnik, filozof i pisac Plinije Mlađi (61 – 113. god. n. e.) izdao je proglas koji govori o tome kako korišćenje pera ptice lešinara kao čačkalice za zube može uzrokovati loš zadah, a da je korišćenje bodlje od divlje svinje dobro, jer zubi tako postaju čvršći.
Prvi način čišćenja zuba koji se zadržao i mnogo vekova kasnije imali su Grci. Oni su bili čak nešto moderniji. Veliki Aristotel je svom učeniku, Aleksandru Makedonskom, od najranijeg doba savetovao da svakog jutra koristi grublju lanenu tkaninu za trljanje zuba. Korišćenje lanene tkanine u ove svrhe zabeleženo je čak 1602. godine, kada je Vilijam Vogan napisao Petnaest pravila za očuvanje zdravlja, što se pokazalo kao vrlo efikasan način za očuvanje oralne higijene, čim se i u ovoj stručnoj knjizi tada navodilo kao savet.
Prva država koja je svetu ponudila modernu četkicu za čišćenje zuba i zemlje iz koja ova “naprava” i potiče jeste Engleska. To je bilo l780. godina, ručka četkice je bila spravljena od kosti, a vlakna od oštre svinjske dlake koje su ubačene u namenski izbušene rupice na vrhu. Ovakva zubna četkica se proširila i u Sjedinjene Države. Rukom izrezana i ispolirana goveđa bedrena kost tada je smatrana izuzetnom ručkom za četkice, dok svinjska dlaka nije nikada našla dovoljno dobru zamenu. Dugačke svinjske dlake su se u izbušene rupice ubacivale ručno, jedna po jedna.
U Sjedinjenim Američkim Državama je četkicu za zube patentirao H. N. Vodvort 1857. godine i započeo prvu masovnu proizvodnju. DuPont je 1938. godine napravio četkicu od najlonskih vlakana i od tada su prestale da se koriste životinjske dlake. Godine 1959. je napravljena prva električna četkica koja se uz izmene, ali po istom principu, koristi i dan-danas. Kasnije su se modifikacije ređale jedna za drugom, kao što je ona iz l991. godine kada je predstavljena prva zubna četkica sa vlaknima u boji koja vremenom bledi i daje znak kada je vreme da se četkica zameni.
Tehnologija je toliko uznapredovala, za skoro svaki problem sa oralnim zdravljem ili estetikom ima rešenja – tu su zubne proteze, zubni implanti, “drugi stalni zubi” i slično, ali ne smemo zaboraviti koliko je važna ova napravica, prva stvar sa kojom se susrećemo od malih nogu kada još uvek učimo kako se treba brinuti o zubićima.