RUKOHVAT ZVIJEZDA
s one strane ruba noći smo stali
daleke ulice se ćute
onkraj javne rasvjete
dubinom šutnje
život počinje tu
ispod staroga hrasta
na gruboj tkanici
što pod nama se stere
opčinjeni toplinom susreta tijela
nas dvoje
u rukopletu borbe strasti
što se vodi
ispod pruženih grana hrasta
koje nas skrivaju od zvijezda
na rubu kreveta od trave
tragovi borbe privlačnosti
strah rastanka
odlaskom usana u poljupcu
jezika u sunovratu
soba
njen miris jastukom
kroz nos nezasito grabi zrak
usnama pohodim golinu tijela
u večernjoj šetnji
njenim tijelom
što se nesebično daje
užitci pohote
širi se zagrljajem
prisutnost moje drage
na krevetu od trave
pred očima zvijezda
skrivaju se između lišća
čarolije strasti
dva duha u svojoj od noći boci
rado bi bačeni bili
u ocean svemira
znameni slasti susreta
ispijamo se
igra tijela
samo ona tako svira
strunama moga bića
što je pjesma nad pjesmama
spram takvoga svira
u izlogu moga uma
vrte se kadrovi ljubavi
omotava se oko moga tijela
rajska zmija u raj vračena
utopljen u njenim dojkama
mlijeko ćutim
omamljen probuđenom strašću
naletom tog’ ženskoga demona
kog privodim oltaru ljubavi
tećemo taktovima tijela
melodija noćnog vjetra
strunama lišća grana hrasta
miješa ritam naših osobnosti
stapamo se
u rukohvat zvijezda
Nikola Šimić Tonin