Tretman pacijenta sa MS visokim dozama D vitamina

NOVA NADA ZA MS

Dr. Cicero Galli Coimbra – Objašnjenje tretmana pacijenata sa MS visokim dozama D vitamina

Obraćanje predstavnicima Zastupničkog doma Parlamenta

Avgust, 2013.

Moje iskustvo je vezano najviše za korištenje visokih doza vitamina D u pitanjima vezanim za sklerozu multiplu.

Otprilike u 2002. godini smo pacijentima oboljelim od MS počeli davati 10.000 IU dnevno, zahvaljujući saznanjima iz literature, koja su već tad postojala, o tome da je vitamin D imunoregulator koji dovodi do regulisanja autoimunog sistema, a ne njegove supresije. On stimuliše autoimuni sistem i efikasno mu pomaže u borbi prtiv infekcija, na način da inhibira „pogrešnu“ autoimunu reakciju poznatu kao TH17. Na taj način, vitamin D predstavlja idealnu farmakološku supstancu, budući da ima snagu hormona koji se bori sa infekcijskim bolestima, pošto ni na koji način ne uzrokuje autoimunu supresiju. Ustvari, upravo suprotno, mi vitaminom D povećavamo sposobnost i potencijal za normalnu imunološku reakciju naših pacijenata.

Počeli smo davati pacijentima 10.000 IU vitamina D dnevno i uočili smo poboljšanja kod pacijenata. Međutim, sa dozama od 10.000 IU nije dolazilo do remisije bolesti. Relapsi su bili rjeđi, ali je poremećaj još uvijek bio aktivan. Uvijek kada bi pacijenti bili izloženi emocionalnom stresu, postojao je i rizik novog relapsa.

Kako su godine prolazile, pratili smo pacijente koji koriste visoke doze vitamina D i uočili mo da povećavanje doza vitamina D dovodi do sve većih pozitivnih efekata kod pacijenata. Nakon 2-3 godine smo utvrdili koja je to doza koja dovodi do supresije autoimunog poremećaja, odnosno do remisije bolesti. Ta doza je oko 1.000 IU po kg tjelesne težine dnevno. Ovo je, naravno, prosjek. U praksi se radi obračun, odnosno prilagođavanje i određivanje individualne doze za svakog pacijenta, koja može biti viša ili niža od ovog prosjeka, ovisno o stanju pacijenta. Osnov prilagođavanja je visina (nivo) PTH (paratiroidnog hormona) u krvi. Poznat je mehanizam da kada nivo vitamina D u serumu raste, PTH opada. Mi svojim tretmanom pokušavamo držati nivo PTH uz donju granicu referentnih vrijednosti, (ali da ne dovedemo do njegove supresije) jer smo primijetili da održavanje PTH na tom nivou održava autoimuni poremećaj u stanju remisije. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno primjenjivati doze od 1.000 IU po kg tjelesne težine, prilagođene individualnom stanju pacijenta.

Da bi se spriječile neželjene nus pojave i štetni efekti, koji su mogući kod primjene ovako visokih doza D vitamina, zahtijevali smo od pacijenata režim ishrane koji isključuje mlijeko i mliječne proizvode i sve proizvode sa dodatkom kalcijuma kao što su, zobeno (ovseno) mlijeko, rižino mlijeko, sojino mlijeko. Uz ove mjere u ishrani, i uz primjerenu hidrataciju (unos tečnosti) primjena visokih doza D vitamina je prilično sigurna. Drugim riječima, savjetujemo unošenje minimalno 2,5 l tečnosti dnevno (voda, sokovi, osvježavajuća pića, čajevi, supa).

Uz unos tečnosti od minimalno 2,5 litra dnevno obezbijeđuje se diureza (dnevno izlučivanje urina) oko 2 litra, što je dovoljno da se kalcij drži odražava rastvorenim i izbacuje kroz urin. Kada je kalcij rastvoren, odnosno kad nije koncentrisan, sprečava se pojavljivanje najopasnije štetne pojave koja ukazuje na intoksikaciju D vitaminom a to je nefrokalcinoza (rijetko opasno oboljenje bubrega koje može dovesti i do otkazivanja bubrega a prati ga, između ostalog deponovanje soli kalcijuma u bubrežnom parenhimskom tkivu).

U tretmanu su i doze D vitamina i nivo serumskog D vitamina progresivno rasle. Ranije, kada se nije propisivao strogi režim ishrane, dešavalo bi se da nivo kalcijuma u serumu i urinu ide preko dozvoljene granice. Tada smo tražili od pacijenata da nastave sa istim dozama D vitamina, a smanje unos kalcijuma, odnosno da počnu sa kalcijum restriktivnom dijetom. Tada smo utvrdili da je nivo kalcijuma u urinu pao čak ispod onog nivoa koji su pacijenti imali brije započinjanja tretmana s avisokim dozama D vitamina. To nam je omogućilo podizanje doza na već pomenutih 1.000 IU tjelesne težine.

Ova doza za deblje pacijente može biti čak i veća. Na primjer, moguće je da neko ko je težak 130 kg uzima 200.000 IU dnevno. Ovo se radi sa ciljem da se kompenzira gubitak vitamina D u potkožnom masnom tkivu. Na osnovu istraživanja dr Holick-a utvrđeno je da potkožno masno tkivo privlači D vitamin, s obzirom na to da je on topiv u mastima, mast ga povlači iz krvotoka, te se, u takvim slučajevima preporučuju još veće doze da bi se nadoknadila „krađa“ vitamina D od strane masnog tkiva. Međutim, sve ove visoke doze moraju biti propisivane pod strogom kliničkom i laboratorijskom kontrolom i pacijenti se moraju povremeno viđati da se kontoliše učinak i da se provjeri da li se pridržavaju režima ishrane jer je to od ekstremne važnosti. Veće doze od propisanih mogu prouzrokovati efekte suprotne normalnim biološkim aktivnostima. Npr. kod osobe teške 70 kg doze više od 150.000 IU (bez obzira u kom obliku se D vitamin uzima – ulje, tablete, softgels) mogu dovesti do „povlačenja“ kalcijuma iz kostiju u serum i na taj način dovesti do hiperkalcemije. Ovo se može izbjeći davanjem lijekova koji su poznati kao bifosfanati (Alendronat, Etidronat i sl.) i koji blokiraju ovakav toksični efekat. Ove izrazito visoke doze se rijetko propisuju, osim kod predebelih osoba, sa abnormalnom tjelesnom težinom.

Od 2002/03 godine, od kada smo počeli sa tretmanom, imali smo 1.130 pacijenata, od kojih je oko 70% bilo na visokim dozama D vitamina. Pacijenti su postigli fantastične rezultate. Neki od njih su trenutno u publici. Mi osjećamo ogromno zadovoljstvo što smo im vratili njihove živote. Oni više nemaju relapsa niti lezija na magnetnoj rezonanci. Oni više ne očekuju da oslijepe, postanu paraplegičari ili onesposobljeni na drugi način. Oni, jednostavno, ponovo mogu vidjeti normalnu budućnost u svom životu.

Jedino što još uvijek nije poznato je koliko dugo će ovi pacijenti morati uzimati ove visoke doze. To je pitanje na koje je potrebno još tražiti odgovor.

Kada govorimo o 1.130 pacijenata, govorimo o onima koji nisu bili ni na kakvoj drugoj terapiji nego isklučivo na vitaminu D.

Kada je u pitanju oblik (forma) D vitamina pokazalo se da sublingvalne tablete (one koje se stavljaju pod jezik) nisu efikasne kao forme koje su na masnoćama bazirane, kod kojih je vitamin D pomiješan sa uljem, koje su, također efikasnije nego vitamin D u suhim kapsulama.

NAPOMENA: PRIMJENA DOZE D VITAMINA VIŠIH OD 10.000 IU ZAHTIJEVA NADZOR I KONTROLU LJEKARA, ZBOG OZBILJNIH OŠTEĆENJA BUBREŽNE I OSTALIH FUNKCIJA U ORGANIZMU. PACIJENTI NE BI SMJELI SAMI DA SE U TO UPUŠTAJU.

Pripremio: Zoran Lazarević