JEDAN ŽIVOT
Tu na igalu, pored mrtva mora,
Ispod maslina, lovora i ruže,
Dok tanak mjesec izvire iz gora
I slavuj ptice u samoći tuže,
U mome srcu ja osjećam tugu
I suza puno. Al’ ja ne znam sada
U tamnom bolu šta mi duša želi,
Za čime plače, rad čega li strada.
Djevojče jedno sa očima plavim
I plavom kosom i osmjehom nježnim,
I usnama žarkim, poljupce mi nudi, –
Djevojče jedno sa osmjehom nježnim.
Otkud ta slika? … Kako dođe ona,
Duši i javi nepoznata nikad? …
Kô tuđin sebi, ja u strepnji pitam,
Njezinu tajnu da li ću saznat ikad?
Gle, plačem, evo, niti pojmim sada
Ni tugu ovu, niti uzrok njeni.
Ah, možda, to je neka bivša ljubav,
Vjekova davnih, što jeca u meni …
„Jedan život“, Herceg-Novi, 27. 8. 1903.