Molitva Svetom Vasiliju Ostroškom

SVETI VASILIJE OSTROŠKI ČUDOTVORAC

Isceljenja i čuda koja je pokrenula molitva Svetom Vasiliju Ostroškom

ISCJELjENjE OD TESKE BOLESTI

Jeromonah Serafim Kasić pod datumom 21. april 1962. zapisuje svjedočanstvo iscijeljenog Božidara Čelebića iz Beograda, potvrdjeno njegovim svojeručnim potpisom, kao i potpisom njegovog druga Aleksandra Hodića:

“Početkom godine 1961. oboleo sam teško i bio u bolnici četiri meseca. Lečenje je bilo bez uspeha. Za to vreme, dok sam bio u bolnici, moj drug Aleksandar Hodić, po želji moje majke, došao je u manastir Ostrog, i zamolio kaludjere za molitvu kod Svetog Vasilija Ostroškog za ozdravljenje. U vrijeme dok je molitva u manastiru držana, meni je odmah bilo bolje i napustio sam bolnicu, po svojoj volji, bez saglasnosti lekara, koji su bili ubedjeni da neću ozdraviti i da, ako podjem kući, neću dugo živjeti bez njihove pomoći. Danas sa svojim kolegom Aleksandrom Hodićem dodjoh da se pomolim i zahvalim Bogu i Svetom Vasiliju.”

Sveti Vasilije Ostroški

ISCJELjENjE SESTOGODISNjE DJEVOJCICE

Maksim Jovović šezdesetih godina dvadesetog vijeka zapisuje, izuzetno ne navodeći godinu za koju je vezan opisani slučaj: “Ljiljana Kastratović iz sela Trešnjeva, oboli od malih boginja u šestoj godini života. Bolest se tako iskomplikovala, da joj se tijelo poče sušiti, a noge i ruke joj se oduzeše. Roditelji obidjoše sve poznatije ljekare u zemlji, pa i neke u inostranstvu, ali sve uzalud. Svi se oni složiše u tome da djevojčici lijeka nema i pritom zatražiše od nesrećnih roditelja da njihovu bolesnu šćerku zadrže radi proučavanja kao medicinski fenomen. Roditelji ni po koju cijenu ne pristadoše, nego se sa Ljiljanom vrate kući.

Kada već pomisliše da je svaka nada iščezla, neko usavjetova oca Ljiljanina, Brana, da dijete odnese u Ostrog k Svetitelju. Brano posluša savjet te oni otidoše u Ostrog. Kada udjoše u crkvicu, gdje su mošti Svetog Vasilija, djevojčica neočekivano progovori: “Tata, zašto sam ja došla ovamo? Spusti me.” Brano spusti Ljiljanu na pod i ona – stade hodati sama, na sopstvenim nogama! Otada se naglo oporavila, toliko da su svi znaci bolesti iščezli. Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.”

—-

Molitva Svetom Vasiliju Ostroškom

Sveti Vasilije, veliki ugodniče Božiji, pomozi svima pa i meni. Veliki branitelju vere Pravoslavne, odbrani i nas koji tvoju Svetu veru držimo, i s nadom tebi pristupamo. Veliki arhijereju Božiji, pomoli se Bogu Svedržitelju za sve ljude tvoje, pa na posletku i za mene nedostojnog i poslednjeg. Tvrdoški viteže i Ostroški podvižniče, spasavaj nas od beda vidljivih i nevidljivih. Zapalila te je Srpska zemlja kao večnu sveću pred prestolom Boga Živoga, pa nam sada osvetli puteve i razagnaj tugu. Molitvama i suzama zagrevao si hladnu pešteru Ostrošku, pa zagrej sada Božijim duhom i srca naša, da se spasemo i proslavimo Boga svevišnjega i tebe Sveca Božijega. Sa svih strana sveta priticali su ćivotu tvome bolni i nevoljni, i ti si im pomagao: demone odgonio, veze đavolje raskidao, i zdravlje duševno i telesno ljudima darivao. Tako i sada pomozi, krštenim i nekrštenim, kao i uvek, svima pa i meni. Izmiritelj si bio zavađene braće, izmiri i sada sve zavađene, zbratimi razbraćene, oveseli tužne, ukroti samovoljne, isceli bolne. Sveti Vasilije Čudotvorče i Oče naš duhovni, čuj i usliši čeda tvoja duhovna u Hristu Isusu Gospodu našem. Amin.

https://www.youtube.com/watch?v=n4WXOnPafkE

ISCJELjENjE NEPOKRETNЕ DJEVOJKE

Na jednom od listova sa zapisima čuda, naknadno pridodatih ljetopisu Gornjeg manastira, bezimeni ljetopisac prepričava pismo majke iscijeljene djevojke Cvijete Stanišić, kćeri Žike Stanišića iz Indjije, koje je ostroškim monasima uručila Darinka Stošić, takodje iz Indjije, ne navodeći pritom čak ni godinu iscjeljenja niti datum, kada je pismo u Ostrog donijeto:

“Stanišić Cvijeta iz Indjije, kći Stanišić Žike, oboljela je teško u šesnaestoj godini, četiri godine ležala je u koritu u gipsu, nepokretna, toliko nepokretna da ju je majka morala hraniti kašikom. Nijedan ljekar nije konstatovao da bi mogla duže poživjeti. Čitavih sedam godina bila je teški bolesnik. Na sve strane po rukama i na kičmi joj je probijao gnoj, same otvorene rane. Jednom neka žena kaza Cvijetinoj majci da je povede k moštima Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca. Majka odgovori: “Ako Bog da da ozdravi, ja ću je voditi!” Obećala je da će otići, ali gdje se nalazio manastir Svetog Vasilija nije znala. Medjutim, kada se kćer vratila iz sanatorijuma, ona sama je rekla majci da je vodi u Ostrog, takodje, ne znajući gdje se taj manastir nalazi.

Raspitale su se i majka je uspjela da sa bolesnom kćeri dodje u Ostrog na praznik prestavljenija Svetog Vasilija, 29. aprila/12. maja. Nakon usrdnog molitvovanja poklonica i kaludjera ostroških kraj Svetog Ćivota, djevojka je iscijeljena i otada ona i njeni roditelji stalno pohode ostrošku svetinju, jer se njihova ćerka Cvijeta otada osjeća dobro i već i radi u preduzeću, a ove se godine i udala. Svijet koji Cvijetu poznaje kao dugogodišnju tešku bolesnicu, kada je danas vidi, čudi se kako je uopšte mogla da ostane u životu a to još da je sasvim ozdravila mnogi ne poimaju. No, milošću Božijom i Njegovom silom sve je moguće. Slava Bogu i Njegovom Ugodniku, Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu!”

Tropar Svetom Vasiliju Ostroškom

Tropar, glas 4: Od mladosti svoje celoga sebe predao si Gospodu prebivajući u molitvama, podvizima i postovima, oče Bogonosni. Obraz si bio vrline svojemu narodu Toga radi, videći Bog tvoju dobru nameru postavi te za pastira svoje Crkve i revnosnog arhijereja, i po predstavljenju tvome sačuva sveto telo tvoje netruležno svetitelju Vasilije. Zato, kao onaj koji ima smelost, moli se Hristu Bogu da spase duše naše.