ČUVAR
Plavi se veče.
Vaskrsavaju svjetla
I velik, crven mjesec ko krvav čuvar
Nad našim gradom bdije.
Modre se brda i kao svjetovi
Nad našim gradom dižu se,
I mjesec k’o veličanstven bog
Korača preko njih.
O, bože!
Kaho su mali ljudi u gradu našem
I misli njihove
Manje su od kućica njihovih!
I dok gore visoko, visoko
K’o same ljepote
Zvijezde se klanjaju i smiješe,
Ja ležim na brijegu
I mislim dugo, dugo
O svom djetinjstvu
Što kao bajka negdje
Tamo dolje u našoj bašti snijeva,
O majci mojoj i o mnogim milim
Kojih već odavno nema, nema.
I mjesec već u visinama šuti
I svjetla ne vaskrsavaju više. Noć je.
Samo trska sanjivo šušti na brijegu.
A ja još po cijele sate
Snatrim i šutim.
Tiho je.
Samo moja lula
Svjetluca na brijegu
K’o ivanjski krijes.