OZBILJNI I ŠALJIVI NARODNI BLAGOSLOVI
Srpski jezik obiluje govornim izrazima, koji su ostali u narodu da se pamte i prenose s kolena na koleno. Među njima, karakteristični su blagoslovi, koji mogu biti izrečeni ozbiljnim tonom, kada se želi nekome uputiti kakva lepa reč, ili šaljivi, gde upućena reč prelazi u zadirkivanje.
Blagoslovi kao govorni izrazi koju su nam pretekli od starijih generacija zapravo na zanimljiv način saopštavaju dobre želje upućene sagovorniku. Ovde nema ničeg zlonamernog ni pakosnog, čak ni u šaljivim blagoslovima, kojima je cilj da se ukaže sasvim drugačiji smisao od izrečenog.
Ozbiljni blagoslovi
Blago majci koja te rodila!
Blago činu dobrome a obrazu svijetlome!
Bog ti pridržao dosadašnje prijatelje, a druge primakao!
Vazda imâ, svoga stimâ!
Dao bog da se omrazili kô so i hljeb! (tj. da se tako slažemo)
Dobar mi došao, i s anđelom došao!
Dugo ti se ime spominjalo, dokle teče sunca i meseca!
Dušmani ti pod nogama bili, kako Šarcu pod kopita čavli!
Đe je svadba da si delibaša, đe je sofra da si dolibaša!
Zdravljica se nanosili, dobre sreće nahodili, mladosti se mladovali, lijepa žitka naživjeli!
Zdravo bio, a mladosti se nanosio!
Kako ti sada napio, onako jaki bog čuo i u „amin“ zapisao!
Kud god postupao, svuda na sreću nastupao!
Kud gođ odio, doma dolazio!
Kud se gođ okrenuo, svud te sreća pratila!
Kud hodio, srećan bio!
Lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što nosi pčela po medenom cvijetu!
Nada te se ne našlo junaka!
Ni za kamen se zaludu ne dohvatio!
Od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo rodilo!
Sablja ti š’ekla a puška palila! (pri napijanju)
Sabljo od Kosova! (kaže se iz milošte viđenom junaku ili zornom momku)
Sa svakim se pravo ljubio i bratski grlio!
Svaka ti se srebrom kovala a medom primila. (kad neko nešto pravedno kaže)
Svaka te sreća na put pratila!
Sve ti se po dobru poznavalo!
Srećan bio i kud putem hodio i kud vodom brodio.
Srećan ti put i od njega se pohvalio!
Srećan uranak, miran danak!
Srećna uranka, a boljeg vazdanka!
S tijem se ponosio kô soko visinom, riba dubinom, zec brzinom i vidra mudrinom!
S tobom se braća ponosila!
Tvoja se sreća rodila, zvezdama sjajnim rosila!
Uzor bio čojstva i junaštva!
Usta ti se pozlatila!
Hiljadili se takvi junaci!
*
Šaljivi blagoslovi
Dao bog da bio crn kô lonac, tanak kô konac, kroz čibuk prošao i u luli noge prekrstio.
Dao ti bog dukat od sto oka, pa niti ga mogao nositi ni trošiti, već sedeo kraj njega pa prosio!
Dao ti bog zimljivo srce, a lojane noge, pa niti se mogao zimi ogrijati kraj vatre ni leti na suncu!
Dao ti bog hiljadu pasa, pa svi ćutali, a ti sâm trčao oko kuće i lajao!
Očuvao nas, bože, kratke žlice i duboka lonca, duge luke i motike tupe, kose ljenice i trave bjelice, barlovačke travice i bosiljevačke arlice!
U kojim se opancima sastali, u onim se i rastali! (u šali kad se neko sa nekim sastaje)
*
Iz „Antologije govornih narodnih umotvorina“