„ZLATNA ZONA“ BEZ OPASNOSTI
U novom istraživanju naučnika iz SAD, Velike Britanije, Švajcarske i Australije navodi se da se najveće i najmanje životinje nalaze u opasnosti da u budućim vremenima iščeznu kao vrsta.
Veličina tela je bitna kada je reč o riziku od izumiranja, a kičmenjaci u takozvanoj „zlatnoj zoni“ – oni koji su ni preveliki ni premali, imaju najveće šanse da opstanu.
Naučnici tvrde da je potrebno zaštititi životinje s oba kraja skale. Kao najveća pretnja za velike životinje je naveden lov, dok su male u opasnosti od zagađenja i seče šuma.
„Najvećim kičmenjacima najviše prete ljudi koji ih ubijaju. Najmanje vrste su verovatno geografski ograničene, što je važan faktor za rizik od izumiranja, a preti im nestanak staništa“, rekao je vođa tog istraživanja Bil Ripl za BBC.
Istraživanje je našlo nove dokaze da životinjske vrste toliko izumiru, da se može smatrati da je u toku „šesto masovno istrebljenje“. To je podstaklo napore da se odrede ključni faktori rizika istrebljenja neke vrste.
Jedan je veličina tela, a istraživanja na pticama i sisarima pokazuju da je verovatnije da će krupnije vrste izumreti. Isto se pokazalo i za najsitnije životinje.
Krupne životinje – slonovi, nosorozi, lavovi su dugo predmet zaštite, dok ribe, ptice, gmizavci i vodozemci koji su džinovi u svojim porodicama, poput kit-ajkule, somalskog noja ili kineskog džinovskog daždevnjaka, često bivaju zanemareni.
Istovremeno ugrožene vrste malih životinja – žaba i rovčica, takođe dobijaju veoma malo pažnje.
„Mislim da moramo skrenuti više pažnje na najmanje, jer veći već imaju mnogo pažnje“, rekao je Ripl.
Naučnici su uporedili telesnu masu i rizik od istrebljenja za više od 25.000 vrsta kičmenjaka, a izumiranje preti oko 4.000. Te vrste žive podjednako na kopnu i u slatkoj i slanoj vodi.
Najveće pretnje za velike životinje su regulisani i neregulisani ribolov, lov i hvatanje zbog hrane, trgovine ili lekova, a za najmanje zagađenje jezera, reka i potoka, poljoprivreda i seča šuma.
Izumiranje može biti prirodan proces koji pogađa nekoliko vrsta godišnje, međutim, procene govore da vrste nestaju stotinama puta više od uobičajene stope.
Izvor: Beta