Noć posle bitke na Ceru – Milutin Jovanović

Tražeći (prvi put) neki podatak o Milutinu Jovanoviću koji je došao u Banja Luku sa tenkovskom školom iz Vršca i uselio se u kuću u kojoj sam stanovao.mislim da je to bilo negdje 1949-50.Živjeo je sam u jednoj velikoj sobi. sa vojničkim krevetom.Vrlo brzo po dolasku je otišao u penziju.Mislim da je umro 1968g.Sahranjen je u Banjaluci na Novom groblju.Skromni spomenik smo par komšija postavili.Bio mi je kao drugi otac.Živjeo je vrlo skromno ali je bio izuzetno obrazovan čovjek.Radi njegove skromnosti niko nije znao kakvo velikok čovjeka imamo u svoji sredini.
Tako tražeći na internetu bilo šta da bi o njemu našao sam naleteo na zapis pjesme NOĆ POSLIJE CERSKE BITKE od Milutina Jovanovića.O njemu kako sam rekao malo znam ali znam da se je u prvom svjetskom ratu povlačio preko Albanije i da je preživio na Krfu.Mislim da je u knjizi Kroz Albaniju njegova pjesma o srpskom vojniku.U vrijeme II svjetskog rata je bio kao oficir zarobljen i bio u koncetracijskom logoru 4 godine.Mislim a neznam sigurno da je studirao pravo u Berlinu.Mislim da mu je porodica poginula u Beogradu za vrijeme bombardiranja Beograda.Mislim po nekom našem razgovoru , da je bio sekretar ministra vanjskih poslova u vrijeme postizanja rapalskog dogovora po I svjetskom ratu.Kad je umro je meni pustio pismo i nešto novca sa željom da se ja pobrinem za njegov pogreb i do o tome obavjestim ministra za odbranu aljubičića što sam i učinio a nakon taga je jedan pukovnik preuzeo to ga se sahrani čisto jednostavno bez neke ceremonije.
Ovo je samo krato sa željom da ako to isti čovjek koji je napisao Noć poslije Cerske bitke znači da bi se o njemu moglo više znati i dati mu pozornost koju zasluži a Banjalučani i neznaju kakv veliki čovjek je sahranjen na njihovom groblju.Ja u Banja Luci ne živim več od 1970g inisam u mogućnosti da nešto pokrenem u ovoj godini raznih sječanja i komemoracija oko I svjetskog rata.
Bilo bi mi jako drago ako neko nešto više zna o tomeda mene ili možda kakoga istraživačkog novinara obavjeti.S poštovanjem Marko Tukarić