TIMČENKO, ĐOGO I PAVIĆ…

Nikolaj Timčenko, Gojko Đogo i Milorad Pavić – čujem glas, njih svo troje, kao eho, na razglas: Ne, grešiš, svi smo živi pred Gospodom!

 

Ulazim u Biblioteku, Legat Nikolaj Timčenka.

– Hristos Vaskrese, Dušane!

timčenko

-Vaistinu Va-skre-se! – malo zbunjen neobičnom pojavom, i još nisam seo uz sto i kompjuter kad on nastavlja s pričom:

– Gle sinko, nemoj da odustaješ od sonova. Tebi se čini da nisi pronašao sebe i da ne vidiš sebe kao književnika, ali to je samo jedna prepreka na tvom putu. Obaraju nas, ali nas ne uništavaju… Pritešnjeni smo, u nedoumici smo, ali nismo ostavljeni…

– Znam to su citati iz Novoga Zaveta.

– Vidiš kako znaš, glavo pametna – ljubi me u glavu, tačnije u čelo, poput monaha, oca Nikolaja iz Manastira Izvor, Sveta Petka.

Onda mi se u snu prikazuje Gojko Đogo.

– Disident.

– Vunena vrmena! – konstatuje

– Vunena, vunena, od nemila do nedraga – potvrđujem Gojku Đogu.

– E pa ti si napisao knjigu sa istoimenim naslovom „Vunena vremena“ i bio uhapšen kao disident od komunista?

– Od komunista – reče Đogo.

– Šta ako ja postanem zabranjeni pisac?!

– Još bolje. Bolje će ti se prodavati knjige. Postaćeš prodavan pisac. Tantijeme… A možda i u zatvoru napišeš još neki bestseler, ko zna?!

– Pu, daleko bilo… Šta bulazniš Đogo.

– De, de, šta si se usrao… Šalim se.

Onda se i Milorad Pavić pojavljuje u snu…

– A ti ode 30.novembra 2009. u nepovrat…

– Ne još sam tu, u podnebesju, pa ti se javih u snu, kolega.

– Kolega? – začuđen gotovo činjenicom.

– Pa pišče, to mislim.

– Znaš kojih su sedam smrtnih grehova?

– Znam, tvoje delo iz 2001.godine.

– Ma ne to, iz Evanđelja.

– Znam. 1. Blud, požuda, 2. Gordost, oholost, 3. Pohlepa, škrtost, 4. Zavist, 5. Proždrljivost, 6. Gnev, 7. Lenjost!

– I vidiš gde me je sve to odvelo! Mrtav sam!

I budim se iz ovog košmarnog, krajnje konfuznog sna, koji vam izložih uz dadžu, gubim dah u snu, apnea, pa ovo, bre, sve sami mrtvaci! Kakav košmar… Brrrr…

I onda u polusnu opet tonem u san. Čujem glas, njih svo troje, kao eho, na razglasu:

– Ne, grešiš, svi smo živi pred Gospodom.