Kako se prepoznaju vaginalne infekcije – Vaginitis i vulvovaginitis

UPALA RODNICE

Kako se prepoznaju vaginalne infekcije i koje su? Jer, postoji niz različitih infekcija vagine i okolnih struktura kao što su vaginitis i vulvovaginitis.

 

Simptomi vaginalne infekcije su: iscedak, neugodan miris iz materice, svrab, peckanje i nelagodu u vagini. Ovi simptomi su vrlo učestali te neretko dovode do samodijagnoze i lečenja bez pregleda ginekolog.

Vaginitis i vulvovaginitis

Gornji i donji deo ženskog polnog sastava odvojeni su vratom materice. Vaginitis (kolpitis) je upala donjeg dela ženskog polnog ssstava: rodnice (vaginitis) i stidnice (vulvovaginitis).

Upalna bolest karlice je infekcija gornjeg dela sastava: vrata materice (cervicitis), sluznice materice (endometritis), jajovoda (salpingitis), jajnika (jednog ili oba – adneksitis), a ako je infekcija teška, zahvata sve strukture i naziva se karlična upalna bolest ili pelvic inflammatory disease (skraćeno PID).

Žene s vaginalnim infekcijama najčešće imaju tipičnu sliku jednog ili više vulvovaginalnih simptoma kao što su promena u količini, boji ili mirisu vaginalnog iscetka, svrab, žarenje, iritacija, crvenilo, spotting (oskudno krvarenje), bolni polni odnosi (dispareunija) te bolno i učestalije mokrenje (dizurija).

Vaginalni iscedak kao vodeći simptom

Pojačan vaginalni iscedak je prvi znak vaginitisa, ali ga je teško razlikovati od normalnog vaginalnog iscetka. U žene reproduktivne dobi normalan vaginalni iscedak sastoji se od 1-4 mililitra tečnosti u 24 sata, belkast je ili proziran, gust ili redak (ovisno o danu ciklusa) te najčešće bez mirisa. Fiziološki iscedak je produkt mukozne sekrecije endocervikalnih žlezda, odljuštenih epitelnih ćelija, normalne vaginalne flore i vaginalnog transudata.

Vaginalni iscedak ponekad može biti primetljiviji (tzv. “fiziološka leukoreja”) i to najčešće tokom trudnoće, sredine ciklusa i ovulacije, kao i kod korišćenja kombinovane hormonske kontracepcije. Stres, lekovi, različite dijete te polna aktivnost mogu uticati na količinu i ostale parametre normalnog vaginalnog iscetka.

Normalan vaginalni iscedak može biti i žućkast, specifičnog mirisa uz simptome lagane iritacije rodnice, ali ipak nije praćen bolovima, pečenjem, crvenilom, svrabom rodnice, lokalnom jačom iritacijom rodnice te vrata materice. Upravo nedostatak ovih simpotoma pomaže u razlikovanju normalnog od iscetka koji je povezan s vaginitisom i cervicitisom.

Razlikovanje oblika vaginitsa

Kandidijaza ili Candida vulvovaginitis (upala spoljnog spolovila i vagine) često se prezentira sa simptomima upale (pruritis, pojačana osetljivost), obilnim vaginalnim iscetkom (gust, beli, sirasti iscedak bez mirisa).

S druge strane, bakterijska vaginoza je povezana s minimalnom iritacijom i upalnim promenama sluznice, ali se žene odmah žale na retki sivkasti ili žućkasti vaginalni iscedak neugodna mirisa.

Trihomonijaza je karakteristična sa gnojnim retkim iscetkom neugodna mirisa kojeg prate pečenje, svrab, dizurija i dispareunija. Stidnica može biti zahvaćena kandidom i trihomonasom, ali retko bakterijskom vaginozom. Vaginalna suvoća i bolni odnosi učestaliji su u perimenopauzi i postmenopauzi.

Nadalje, simptomi Candida vulvovaginitisa se često razvijaju u premenstrualnom periodu, dok simptomi bakterijske vaginoze i trihomonijaze često nastaju za vreme ili neposredno iza menstruacije.

Što očekivati na ginekološkom pregledu?

Specijalista ginekolog će prvo uzeti detaljnu anamnezu te se raspitati o istoriji bolesti. Ključna pitanja koja ginekolog postavlja pacijentkinjama kako bi postavio tačnu dijagnozu su:

Imate li iscedak iz vagine? Ako je prisutan vaginalni iscedak, kolikog volumena, boje, konzistencije i mirisa?

Postoji li pečenje, svrab i druga nelagoda vagine? Dolazi li do vaginalnog krvarenja?

Postoje li bolni polni odnosi ili tegobe s mokrenjem? Ima li partner iste ili slične simptome?

Nadalje, klinički pregled pacijentkinje može sugerisati na određenog uzročnika infekcije. S obzirom na nespecifičnost simptoma, laboratorijska obrada i određivanje uzoročnika trebala bi se učiniti pre početka lečenja. Nadalje, trebalo bi izbegavati empirijsko lečenje isključivo na temelju anamneze i kliničkog pregleda pacijentkinje zbog učestalog preklapanja simptoma između različitih uzročnika upale (što posledično dovodi do krivih dijagnoza i neadekvatne terapije).

U svakom slučaju, sve žene sa suspektnim vaginitisom bi trebale obaviti ginekološki pregled i dijagnostiku. Prema medicinskoj literaturi takvim detaljnim načinom ginekološkog pregleda postavlja se tačna dijagnoza u 60% vulvovaginitisa uzrokovanih kandidom, 70% trihomonijaze i 90% bakterijske vaginoze.

Dijagnostički postupci i merenje pH vrednosti

Klinički pregled, mikroskopski pregled vaginalnog iscetka, aminski test i pH vagine mogu služiti za postavljanje definitivne dijagnoze vaginalne infekcije. Među najvažnijim postupcima je svakako merenje vaginalnog pH, kod kojeg se testna traka stavlja kroz nekoliko sekundi na vaginu ili se uzme obrisak vagine drvenim vatenim štapićem, a zatim uzorak stavi na pH papir.

Uzorak se ostavi 2- 5 minuta na sobnoj temperaturi. Pre uzimanja uzorka vagine ne smeju se koristiti gelovi ili drugi ovlaživači vagine jer to može uticati na pH rodnice.

Vrednost pH normalne vaginalne sekrecije u žena reproduktivne dobi je između 4 i 4,5 jer te žene imaju visoke razine estrogena.

Naime, pod utjecajem estrogena normalni epitel orožnjava te proizvodi glikogen koji je bitan substrakt lactobacilima za proizvodnju mlečne kiseline. U predmenarhalnih i postmenopauzalnih žena vrednosti estrogena su niske, a pH normalnog vaginalnog sekreta je veći od 4,7. Viši pH je posljedica manje količine glikogena u epitelnim stanicama, smanjene kolonizacije lactobacila i smanjene proizvodnje mlečne kiseline.

Upravo je zbog toga merenje pH vagine manje pouzdano u dijagnostici bakterijske vaginoze, trihomonijaze ili kandide u adolescentica i postmenopauzalnih žena.

U žena reproduktivne dobi vagina nije sterilina, a Lactobacillus spp. (tzv. “dobre bakterije”) čine predominantni sastav normalne vaginalne flore. Kolonizacija vagine ovim bakterijama čini vaginalni pH unutar normalnih raspona te na taj način sprečava porast patogenih bakterija.

Povišen pH u žena reproduktivne dobi upućuje na bakterijsku vaginozu (pH vrednost veća od 4,5) ili trihomonijazu (pH od 5 do 6), a isključuje Candida vulvovaginitis (pH od 4 do 4,5).

Vaginalni pH može biti povišen zbog kontaminacije lubrikantima, semenom ili intravaginalnim lekovima, a u trudnica na to može uticati otecanje plodne vode.

Pregled mikroskopom i aminski test

Nativna mikoroskopija sa fiziološkom otopinom obuhvata mikroskopsko pregledavanje vaginalnog iscetka s 0,9-postotnom fiziološkom otopinom na predmetnom stakalcu. Mikroskopskim pregledom normalnog vaginalnog iscetka nalazimo predominaciju skvamoznih epitelnih stanica, poneki polimorfonuklearni leukocit i Lactobacillus spp. podtipove.

Cilj mikroskopiranja jeste pronaći kvasce (hife, micelij, spore), pokretljive trofozoite parazita Trichomonas vaginalis, epitelne stanice s kokobacilima (“clue stanice”) i povećani broj polimorfonukleara.

Povećan broj polimorfonukleara bez dokazanih kvasaca, Trihomonasa ili “clue stanica” upućuje na upalu vrata materice ili cervicitis.

Dodatak 10% kalijevog hidroksida (KOH) uzorku vaginalnog sekreta uništava ćelijske elemente te omogućava dokazivanje Candida vaginitisa (hife, pupoljke kvasca). Aminski test (mirisanje stakalca odmah nakon dodavanja KOH) koristan je u detekciji neugodnog mirisa na ribu (amine) i dijagnostici bakterijske vaginoze.

Uzimanje briseva i kultivacija

Ukoliko je mikroskopija negativna, potrebno je učiniti kulturu vaginalnog obriska na specijalnoj podlozi za kandidu ili Trihomonas vaginalis.

Kultura vaginalnog obriska na bakterije je vrlo retko indicirana kod žena s vaginalnim iscetkom. Nalazi bakterijskih kultura vaginalnog obriska često su zbunjujući jer velika raznolikost bakterijskih vrsta kolonizira vaginu, a nisu patogeni za samu vaginu, stoga identifikacija tih bakterija može dovesti do nepotrebne antibakterijske terapije.

Osim beta-hemolitičkog streptokoka grupe A čvrsta povezanost ostalih bakterija i vaginitisa u odraslih žena nije dokazana.

U dijagnostici cervicitisa uzrokovanog bakterijama Mycoplasma genitalium, Chlamydia trachomatis ili Neisseria gonorrhoeae, kod žena s purulentnim iscetkom iz vrata materice potrebno je učiniti cervikalne briseve s obzirom da te žene mogu razviti upalu male karlice (PID) s eventualnim komplikacijama.

Svaka žena sa novim ili više seksualnih partnera ili partnerom koji ima simptome, a ima iscedak iz vagine i vrata materice koji sadrži veliki broj polimorfonukleara, trebala bi biti testirana na cervikalnu kulturu navedenih mikroorganizima.

Zaključak

S obzirom na nespecifičnost simptoma različitih vaginalnih infekcija, laboratorijska obrada i određivanje uzoročnika su koraci koji bi uvek trebali prethoditi terapiji i trebalo bi se učiniti pre početka lečenja.

Osim uzimanja anamneze i detaljne istorije bolesti od strane specijaliste ginekologa, mikroskopiranje, merenje pH vagine, aminski test te mikrobiološka obrada su glavni alati u postavljanju konačne dijagnoze infekcije vagine.

Izvor: Pliva.hr