MONTENEGRO I ZAKON O SLOBODI VEROISPOVESTI

U Crnoj Gori je već danima na snazi otpor srpskog pravoslavnog stanovništva koje se protivi onome što nalaže novi Zakon o slobodi veroispovesti. Ovde je ukratko objašnjeno zašto ovaj zakon nije nikakva „sloboda“.

 

Činjenica je da skoro niko nije pročitao ovaj Zakon o slobodi veroispovesti, iako će on umnogome uticati na sve nas. Idemo na jedan po jedan Član ovog Zakona:

Član 4: „…Prije imenovanja najviših vjerskih velikodostojnika vjerska zajednica o tome na povjerljiv način obavještava Vladu Crne Gore“ – vjerske zajednice će morati da obavještavaju Vladu Crne Gore o imenovanju svojih vjerskih velikodostojnika. To je naravno kršenje svih mogućih zakona iz te oblasti. Čak i trafike imaju veću autonomiju jer ne moraju da obavještavaju Vladu o svojim zaposlenima.

Član 6: „Dobra koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore ne mogu se otuđiti ili iznijeti iz države bez saglasnosti Vlade Crne Gore“ – državni organi će moći da proglase „državnom kulturnom baštinom“ svu imovinu vjerskih zajednica, pa će recimo biti nemoguće pomjerati Mošti Sv. Vasilija a da to ne dozvole državni organi.

Član 7: „Zabranjena je zloupotreba vjerskih osjećaja u političke svrhe“ – državni organi će moći da kazne sa 20.000 Eur vjerske zajednice ako ta zajednica bude upućivala na neke nepravde. Jednostavno će to proglasiti „miješanjem u politički život“, što je DPS do sada već radio. Time bi vjerske zajednice imale manje prava od novinara, medija, NVO organizacija, …isl.

Član 11: „Sjedište vjerske zajednice koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori MORA biti u Crnoj Gori“ – to znači da ne postoji više ni Rimokatolička Crkva, ni Islamska zajednica, ni Srpska pravoslavna Crkva! Jednostavno, centri tih zajednica su izvan Crne Gore. Samim tim, Vlada Crne Gore uvodi pravni presedan na globalnom nivou, nešto nezapamćeno u novijoj istoriji! Možete li da zamislite naziv Crnogorska rimokatolička Crkva ili Crnogorska registrovana pravoslavna Crkva? (ovu drugu već imamo)

Član 15: „Vjerska zajednica može da se registruje ako ima najmanje 50 vjernika“ – to znači da će Srpska pravoslavna Crkva biti izjednačena sa NVO organizacijama. Skupite 50 poznanika i osnujete vjersku zajednicu koja će imati ISTA prava kao neko ko traje već 800 godina! Sramno…

Član 16: „Naziv vjerske zajednice ne smije sadržati naziv neke druge države i njena obilježja“ – to znači da će Srpska pravoslavna Crkva morati da izbriše ovo „srpska“ iz svih svojih dokumenata. Neki od tih dokumenata su stariji od države Crne Gore (formalno-pravno je Crna Gora prvi Ustav donijela 1905. godine). Takođe, Rimokatolička Crkva će morati da briše sve nazive i dokumenta koja slove na „Rimokatolička“ jer je to naziv druge države.

Član 21: „Državni organ dužan je da bez odlaganja kod nadležnog Suda inicira postupak za zabranu djelovanja vjerske zajednice“ – država će imati pravo da UKINE Srpsku pravoslavnu Crkvu, ako odluči da je to u njenom interesu. Najopasniji član ovog Zakona. Da su ovaj Zakon imali 1991. godine Islamska zajednica sad ne bi postojala.

Član 24: „…imovina vjerske zajednice postaje državna imovina“ – dolazimo do suštine ovog Zakona! Kad DPS odluči da ukine Srpsku pravoslavnu Crkvu, ili druge vjerske zajednice koje posjeduju imovinu, moći će da raspolaže njihovom imovinom. Ono što su generacije i generacije vjernika ostavljale svojoj Crkvi i vjerskim zajednicama poslužiće DPS-u za otplate dugova, za garancije na kredite njihovim kumovima, prijateljima i braći. A može poslužiti i kao garancija za kredit koji smo uzeli za put Bar – Boljari. Shvatate li suštinu Zakona? Moramo li da objašnjavamo?

Član 33: „Izgradnja, adaptacija i i rekonstrukcija vjerskih objekata može se izvoditi samo uz nadzor nadležnog organa državne uprave“ – to znači da će trebati odobrenje da se izgradi Manastir ili Crkva, da se okreči ili postavi zvono. Sve to će nadzirati državni organi i ubirati „plodove“ te izgradnje. Pošto znate kolika korupcija vlada u tom sektoru, jasno vam je šta će da se desi da bi izvadili dozvolu za tako nešto.

Član 52: „Svi vjerski objekti za koje se utvrdi da su izgrađeni zajedničkim ulaganjem građana do 1. Decembra 1918. godine, državna su svojina!“ – Ovo znači da su Ostrog, Cetinjski Manastir, katedrala Sv. Tripuna, Crkva Gospe od Škrpjela, Crkva Sv. Luke, Manastir Morača,…- od dana usvajanja ovog Zakona u državnom vlasništvu Država će moći da ih proda, iznajmi, „valorizuje“ ili jednostavno – sruši! Imaće formalno-pravni razlog za to.

Sad znate ŠTA BRANITE!

Ne postoji razlog da kažete da „nijeste znali“ ili „nijesmo imali vremena“ kad budemo branili Manastire, Crkve ili Džamije.

Ovaj Zakon je direktno usmjeren protiv Srpske pravoslavne Crkve, ali će pogoditi SVE ljude koji vjeruju.

Ovim Zakonom se ukida vjera, ona postaje samo administrativni i komercijalni pojam.