XXVI

Dizali smo ga ledenom vodom sa česme. Sačekali bismo koji dan da se povrati, a onda nastavljali da uveseljavamo sve oko sebe.

I ovu bi priču, svakako, trebalo ispričati.

Naš drugar Rade u petom razredu u paketu iz Amerike koji mu je poslala tetka dobija nekoliko litara gaziranog soka „Sky“. On nam govori da je to energetski napitak i kako ga, kad ga popije prije časa fizičkog, uopšte nećemo stići. Ali negdje u pola časa jurcanja i preznojavanja primjećujemo da Rade zastaje, jedva diše, a koža mu poprima boju narandžastog soka.

Nakon pregleda doktor ukratko objašnjava: „To je nešto oko pigmenata…“. Mi smo u sebi naprosto oduševljeni, ali i malo uplašeni, što saznajemo da čovjekova koža može mijenjati boju.

Kod kuće je majka plakala i govorila da to nije njen sin i da joj vrate Radeta, dok smo ga mi već sutradan molili da donese i ostale boce. Tako smo saznali da Rade, ustvari, ima mnogo više „Sky“ soka nego što nam je rekao. Pomogli smo mu da sve prespe u manje flašice i izračunali da će skoro mjesec dana moći da mijenja boju.

Jednog dana bi naprosto pocrvenio, drugog dobio mrtvačku boju voska, a trećeg bi skoro pao u komu od iscrpljenosti. Dizali smo ga ledenom vodom sa česme. Sačekali bismo koji dan da se povrati, a onda nastavljali da uveseljavamo sve oko sebe.

Krajem mjeseca pomirili smo se sa činjenicom da je ostala još samo jedna bočica zelenog soka. Rade ju je popio kad smo izašli iz škole i onda smo ga ispratili do kuće. Neko se popeo na prozor, neko prisluškivao sa vrata, a neki od nas provukli su se i do dnevne sobe.

Čim se Rade pojavio sa blijedo-zelenim flekama po koži, majka je skočila i počela da jeca. U sobi je ostao samo otac koji sjedeći u fotelji i držeći daljinski upravljač, govori:

– Smiljo! Hej, Smiljo! Pa ovo je… Ovo je… Ovo je sasvim novi dječak!