REČI POGLAVARA SPC

U dolasku nove pravoslavne godine, nekadašnji srpski partrijarsi upućivali su poruke vernom narodu. Poslanica patrijarha Varnave prepuna je mudrih reči tadašnjeg poglavara SPC.

 

Poslanica patrijarha Varnave koju ćete pročitati u narednim redovima upućena je vernicima davne 1937. godine.

poslanica patrijarha varnave

Evo sviće nam Nova godina. Ja bih želio da vam je čestitam. No ne znam kako da vam je čestitam kad vidim mračne oblake koji su se nadnijeli nad nas, i ne samo nadnijeli nego i spustili među nas?

Kako mogu reći: Srećna vam Nova godina, i kako će nam ona moći biti srećna kad nas je nesreća stegla svojim kandžama sa svih strana?

Jedna je nesreća naša u degeneraciji razuma a druga u degeneraciji morala. Intelektualna i moralna degeneracija — to su ti mračni i gradobitni oblaci, koje prenosimo iz Stare u Novu godinu. Bolje ćete me razumjeti kad vam kažem: naši vlastodršci izgubili su i pamet i poštenje.

A da su izgubili pamet pokazuje njihova nedosljednost i protivrječnost u načinu kako oni čuvaju ovu preskupu državu i kako vode naš mučenički narod. Zovu se nacionalistima — i to bi zaista trebali da budu kao i svi građani ove zemlje — međutim prave pakt sa crnom internacionalom, i puštaju ovu da do srži zatruje naš zdravi svetosavski nacionalizam. Tako su naši vlastodršci i nacionalisti i internacionalisti u isto vrijeme. Može li to biti? Kako se te dvije suprotnosti dadu izmiriti u našoj državi? Svim silama naši vlastodršci gone jednu a grle drugu internacionalu, gone crvenu, a grle crnu. Zar obe nisu podjednak otrov za našu mladu državu i za naš zdravi narodni organizam. Naš narod biblijski je izrekao onu poslovicu: „Kad Bog hoće nekoga da kazni, prvo mu pamet uzme“.

Ova sveta riječ obistinjava se potpuno na našim vlastodršcima. Bog uzima pamet onima koji su nepošteni i nemoralni, pa bili to mali ili veliki ljudi. To svjedoči i Božji apostol Pavle kad govori o paganskim Rimljanima: „Zato što bijahu nemoralni i ne mariše za istinu Božiju, zato ih predade Bog u pokvareni um da čine ono što ne valja“ (Rim. 1, 28).

Ja se pozivam na sve vas kao svjedoke, da je zaista korupcija zahvatila naš život. He gleda se ni karakter ni poštenje nego se sve cijeni prema partijskoj boji i prema partizanskoj revnosti. He nagrađuje se činovnik prema savjesnom radu nego prema uslugama partiji. Od glasanja za ovoga ili onoga zavisi sudba ljudi, zavisi sreća ili nesreća svih činovnika i njihovih porodica. Obećanja, koncesije, bakšiši, to su savremene metode kojima se lome karakteri u jednoj naciji koju nijesu mogla slomiti ni zavojevanja, ni okupacije, ni interniranje, ni sve inostrane tiranije niti dugovječna robovanja. Ha vidiku svega ovoga, ja ne znam kako da vam čestitam Novu godinu i kako da izustim onaj radosni pozdrav: Srećna vam Nova godina!

Bez razuma i bez poštenja naši su vlastodršci udarili sada na Svetosavsku pravoslavnu crkvu. Svi reduti srpski u ovoj slobodi i slobodnoj državi upušteni su i predani. Sada je došao atak i na posljednji bedem srpski, na Svetu srpsku crkvu. Hoće sad i nju da predadu i izdadu. Hoće da potsijeku sasvim korijen srpskom narodu. Hoće da ostave srpsko ime prazno, pusto, bez ikakvog sadržaja, i duhovnog i moralnog i istorijskog i kulturnog.

Iz sasvim nepoznatih razloga i nikom nedokučivih uzroka oni su napravili ugovor sa crnim poglavarom crne internacionale (papom, prim.prir.). Tim ugovorom oni hoće da dovedu do trijumfa toga poglavara na Balkanu, za kojom on teži hiljadu godina. Protiv toga crnog poglavara i njegove jezuitske vojske borili su se najprije vizantijski patrijarsi i carevi. Kad je njihovo oružje malaksalo, borbu su prihvatili naši slavni Nemanjići na čelu sa Sv. Savom. Kad je srpsko carstvo palo i na Kosovu i sami Turci su se borili protiv latinske najezde na Balkan. I blagodareći Turcima, ta najezda je ustuknuta. Znali su Turci lažni karakter te internacionale pa joj nisu dali na Balkan. Znali su Turci razorno dejstvo njeno unutra u državi; znali su da ta internacionala ne preza ni od kakvih sredstava, ni od kakvih spletaka i intriga, pa nijesu ulazili ni u kakve kompromise s njom. Pravoslavnu vjeru Osmanlije su ponekad i gonile ali su je smatrali za vjeru i poštovali kao vjeru. Međutim na onu crnu internacionalu gledali su ne kao na vjeru nego kao na politiku.

I eto, braćo moja, toj neskrupuloznoj političkoj organizaciji danas naši vlastodršci širom otvaraju sve kapije i puštaju je da stane čvrstom nogom na Balkan. I to ko i kad? Nekakvi tuđinci, no kršteni sinovi Svetosavske crkve, koji sebe nazivaju na- cionalistima i to u vremenu ne naše kakve slabosti nego u naponu naše državne snage! Neka je čast Turcima, i neka je sram takvim pravoslavcima i takvim Srbima!

Svaki razuman i pošten čovjek može lako da uvidi strašne i mnogobrojne štete po naš vascijeli narod od tog crnog ugovora, po Jugoslaviju, po cijeli mučenički Balkan naš i po slovenstvo. Tim ugovorom se udaraju prije svega okovi na našu jadnu braću katolike u Jugoslaviji. Po tom ugovoru oni postaju bezropotni robovi jednog stranog suverena. Njima se čini najveći udar, najveća šteta, najveća nepravda. Rimska crkvena organizacija, prvo politička pa onda vjerska, postaje povlašćena u ovoj državi sa pravima i povlasticama koje ona nigdje u Evropi nema i koje nije imala državna crkva u Srbiji.

Zašto okovati našu braću Hrvate i Slovence i ostale katolike u ovoj slobodnoj državi? Zašto ponižavati i štetiti Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je kroz sve vijekove muka očuvala u srpskom narodu kandilo vjere i plamen rodoljublja? Zašto bacati time ljagu na svu istoriju našu? Zašto vrijeđati velike svetitelje i herojske pretke naše, koji su u najtežim danima odbranili našu Crkvu od najezde crnih internacionalnih četa iz preko mora? Zašto jačati jednu internacionalu u našoj zemlji na račun našeg čistog i divnog nacionalizma.

Prebacuju nam što unosimo politiku u Crkvu! He unosimo mi politiku u Crkvu nego unose otrov u cijeli organizam narodni oni koji su izgubili i pamet i rodoljublje i poštenje. Ja ne govorim ovdje protiv jedne politike ili jednog režima nego protiv korupcije, koja hoće da nas uguši i da naš veliki narod svuče u blato i stavi u red posljednjih naroda na kugli zemljinoj. Ko će kazati narodu istinu ako ne narodna sveta Crkva? Odakle će se čuti glas Božji i glas prigušene narodne savjesti ako ne iz Svetoslavne Crkve? Ja se ne bojim ovoga što sada govorim. Ja se bojim da nisam odocnio da ovo javim narodu. Možda sam ovo trebao ranije reći. Bojim se odgovaraću zato pred sudom Božjim. Ali sve sam računao, kao i svi savjesni ljudi u ovoj zemlji, da će se zlo uskoro prekratiti.

No zlo se ne pokraćuje, nego umnožava. Plima korupcije ne opada nego raste i evo dođoše vode zla do guše, kako kaže Psalmist. Hoće umnoženo zlo da nas udavi i sa svima našim istorijskim i kulturnim vrijednostima odvuče u propast.

Ja čujem uzdahe narodne, čujem gdje se šapće, jer se slobodno ne smije govoriti! Samo nas Bog jedini može spasti! Pa ako nas Bog može spasiti onda pripadnimo Bogu na molitvu. I Bog koji nas je do sada spasavao od propasti i odsad će nam biti spas. No osim mopitve Bogu treba i sami sve da učinimo što je u našoj vlasti, da izađemo iz ove pomrčine na svjetlost.

Zato vas pozivam, braćo i sestre, da se prenemo, da ustanemo i zbijemo se u redove, kao vojska Božija protiv vojske satanske. Svetosavski narod uvijek se umio sjediniti u časovima opasnosti. Sad je čas opasnosti. Ja vas pozivam, kao Vaš Patrijarh, da zaboravite partijske svađe i obzire i da bratski brat bratu pružite ruku.

Svetosavska crkva i ako je zaboravljena i ponižena od svojih sopstvenih sinova, nije mrtva nego živa. U njoj je duh Božiji, onaj silni duh koji se javio Apostolima u vidu plamena i vihora. Ako se taj duh zbog nemarnosti mnogih bio utišao, vrijeme je da mu se dade maha da dejstvuje. U Crkvi Pravoslavnoj krmanoš je Sveti Sava. A Sveti Sava je živ, a ne mrtav, i čeka samo zapovijest od Boga da budi i diže uspavane Srbe.

A ja kao prvi sluga Božji i nasljednik Svetoga Save i mučeničkih Patrijaraha srpskih vičem vam svima. Ha okup srpski narode! Ha okup ne protiv naše braće druge vjere ili druge narodnosti, nego protiv bezumlja i korupcije! Ha okup, srpski narode, u ime časti i obraza! Ha okup srpski narode, u ime Boga i Svetoga Save! Ha okup srpski narode, u ime istorije tvoje i legiona mučenika tvojih! Ha okup srpski narode na ponos mladog Kralja Petra Karađorđevića! Ha okup srpski narode radi djece tvoje i budućnosti tvoje!

Bez toga neće ti biti srećna ni Nova godina niti i jedan dan, niti i jedan sat. A s time, ako poslušaš glas moj, bićeš srećan u nastupajućoj Novoj godini i kroz sve godine do kraja vremena.

Neka bi Bog dao da tako bude! Amin.

+Patrijarh Varnava