NEMOGUĆE DRUŠTVO
Svijet je postao ekstremno polje. Teza da je svijet uvijek bio ekstreman vjerojatno stoji no danas se ekstremnost, osim u događajima i idejama, sastoji i u beskompromisnom, slijepom, zaluđenom zauzimanju ideoloških pozicija.
Zauzimanje stavova i držanje do istih (ako ste u jednom ideološkom pravcu) gura pojedinca da on te stavove brani čak i ako postoji jako dobra argumentacija protiv istih.
Ako se prekine dosljednost u obrani stavova pojedinac ispada iz grupacije, krda, koje ga izopćuje nekad agresivno, ponekad prešutno. Nije dopušteno „posuđivati“, koristiti drugačije argumente, a koji nisu u polju u kojem pripadate. Nije dozvoljeno niti revidirati stavove iz grupacije, ideologije, niti pokušati razviti dijalog koji bi propitao ono što zastupate i propagirate.
Sljepilo, opće sljepilo i konzistentnost potrebni su da biste ostali u klubu u kojem se nalazite.
Primjera radi; osoba A je izrazit ljevičar, koji se bori za prava životinja, LGBT zajednice, zalaže se za pravo abortusa, zalaže se za prava izbjeglica, „queer“, „gender“ i ostala prava koje neću posebno navoditi.
Osoba A dosljedno mora imati istu retoriku kao i pripadnici lijevog spektra budući da jedino tako može ostati i biti dio idejnog/ideološkog polja.
Osoba B je pripadnik desnog spektra ideja. Zalaže se za jasnu podjelu u razlikovanju muškarca i žene (bez fluidnosti roda koju predlaže J. Butler), u ovom geografskom europskom dijelu, katolik koji brani stavove crkve bez obzira na sve, pro life zagovaratelj, smatra da su sve ili većina izbjeglica ekonomski migranti itd.
Osoba B također mora dosljedno držati do iste retorike inače gubi povjerenje pripadnika desnih ideja.
Ove podjele i zauzimanje stavova i jedne i druge strane napisao sam po nekoj općoj predodžbi bez detaljiziranja. Naravno da se tu još može mnogo toga nadodati i potkrijepiti.
Borba ova dva pola uvijek je ista i uvijek je predvidljiva budući da jedni i drugi ne odstupaju od svojih „činjenica“ (pod navodnicima jer svatko ima svoju interpretaciju činjenice) i uvijek je s istim ili sličnim završetkom.
Stoga svaki civilizirani dijalog odleti kroz prozor pa se pokrenu niske strasti. Osoba B primjerice ne smije tvrditi osobi A da postoje radikalni islamisti u redovima migranata koji dolaze u Europu, a osoba A na tvrdnju da zbilja postoje ljudi kojima je potrebna pomoć zbog „američke demokracije“ i koji nemaju gdje otići zbog nestabilnosti na Bliskom istoku biva odmah diskreditirana, kao i osoba B u svojoj tvrdnji.
ŠTO SE DOGODI KADA SE STAVOVI MODIFICIRAJU U JEDNOJ, MANJOJ MJERI?
Osoba B (zastupa sve isto kao i gore osoba B samo je promjena u onome što slijedi) ako je recimo katolik koji vjeruje u Boga, te spominje i slavi vjeru, svoju državu, na profilnoj fotografiji ima nacionalnu zastavu (što je apriori nedopustivo grupaciji koju zastupa osoba A budući da je to po njima indoktriniranost) često zna biti proglašen „katotalibanom“ pa čak i ako se zalaže za većinu stvari koje propagira osoba A, recimo za slobodan prolazak i dolazak migranata u Europu. (Ovi slučajevi su rijetki međutim ipak postoje i služe za primjer da se ideje iz jednog ili drugog bazena ne smiju mijenjati).
Osoba A u ovom primjeru (s navedenom lijevom ideologijom) je biseksualna osoba koja ide u crkvu i vjeruje u Boga te se ne boji to javno priznati, biva odmah diskreditirana od pripadnika grupacije (desne ideologije) osoba B jer se to kosi s religijom, Bogom itd.
Osoba A ako je ateist i javno piše protiv crkve (vjerojatno je već u startu odbijen od grupacije osoba B), a koja smatra da problem globalnog zatopljena ne postoji i ne daj Bože ne podržava Gretu Thunberg odmah je isključena iz vlastite grupacije ili fino verbalno počašćena ako te ideje piše na društvenim mrežama. Jer on ne smije izlaziti iz svog polja koja drži da globalno zatopljene postoji.
Osoba B ako je žena koja smatra da je ovaj treći val feminizma nije dobar (iako je žena) već jasno iznosi (možda i realne) kritike na račun lijeve ideologije, ideja Simone de Beauvoir i Michela Foucaulta i ako je ta ženska osoba B biseksualna, ona biva isključena iz jedne i druge grupe budući da tvrda desna ideologija ne može podnijeti ženu sa ženom, a lijeva ovo prvo navedeno.
Primjera ovakvih, vjerojatno raritetnih, ima mnogo za navesti, ali oni su samo dokaz kako između dva suprotna pola, koja prevladavaju svijetom, nema mogućeg dijaloga. Lijeva grupacija uvijek će tvrditi da apsolutno sva njihova stajališta vode u progresiju društvu, zaštitu čovjeka i njegovih osobnih prava dok će desna grupacija tvrditi kako su njihova stajališta odraz normalizacije društva i gašenje opasne ideologije koja svijet vodi u ekstreme.
Ako mislite da se u ovom tekstu pretjeruje, predlažem da odete na društvene mreže i pročitate komentare ljudi ispod teksta o gay paru koji se oženio, ili islamistu koji je kao „izgladnjela“ izbjeglica došao u Europu, a onda godinu dana poslije silovao nekoliko žena u Francuskoj.
Uvrede i jednih i drugih tada izlaze na površinu kao smeće nakon poplave. Čvrsto zauzimanje stavova daje vam kredibilitet, a ako smatrate da su pojedine ideje dobre i kod jedne i kod druge strane vi se onda u očima dvije suprotstavljene strane kompromitirate.
Što je s nama koji smatramo da i jedni i drugi u nekoj točci imaju pravo ili da i jedni i drugi nemaju pravo u pojedinom pitanju? Ništa, ne postoji jasan treći put, što je i normalno. Jer za formiranje neke treće misli vi također morate ući u takav bazen koji ne dopušta nikakve izmijene ili preuzimanje, odnosno validiranje ideja druge strane.
Netko će već spomenuti da postoje liberalni konzervativci i konzervativni liberali (različito) međutim to su više političke tvorevine (ljudi s tom misli) nego one društvene koje se sabiru u lijevom i desnom kultu.
Ono što je sigurno je to da će se svijet pooštravati i da će razlike između dva pola biti još jače, veće i snažnije naglašenije. Onda je, budući da nema dijaloga, moguće samo zlo.