NOVELA O DEPORTACIJAMA
Autorka priče „Facelija“ Zlata Vokačova, iz koje prenosimo odlomak, bavi se manje poznatim istorijskim činjenicama poput preseljavanja Slovenaca koje je pripemano oko dva meseca pre potpisivanja Trojnog pakta. Prema njima se vidi da su Nemci planirali da rasparčavaju Jugoslaviju.
PRIPREME NACISTA NA MASOVNE DEPORTACIJE
Tekst I: Nakon 27. 02. 1941. u Gracu su počele pripreme za okupaciju. Već je u ožujku Gauleiter dr Uibereiter išao Hitleru i dao zapovijest Lurkeru da počne pripremati obavještajnu službu za akciju u Sloveniji.
Tekst II: 17. 04. 1941. dr Stier podnio je prvi konkretan prijedlog za iseljavanje Slovenaca iz Donje Štajerske i Kranjske: Iz Donje Štajerske bit će najprije iseljeno 130.000 Slovenaca.
Tekst III: 16. 04. 1941. piše Fauleiter dr Uibereiter u Marburger Zeitung: Ovu pokrajinu želimo učiniti takvom da će u njoj biti mjesta samo za Nijemce i one Štajerce koji su se godinama i desetljećima i stoljećima vjerno i drugarski borili s našim sunarodnjacima. Sve drugo, sunarodnjaci moji, a to ni javnosti ne prikrivamo, mora van.
Tekst IV: 18. 04. 1941. Himmler je dao smjernice za iseljavanje tuđinskih elemenata iz Donje Štajerske.
Odredio je:
a) iseliti smjesta svu inteligenciju
b) sve koji su u pokrajinu došli nakon 1914. godine
c) sve stanovnike Obsotelja
č) sve stanovnike koji očito pokazuju znakove primjesa tuđe krvi.
Naslov: PROVOĐENjE MASOVNIH DEPORTACIJA
Tekst I: Konferencija, na kojoj se raspravljalo o provođenju deportacija Slovenaca, održana je 06. 05. 1941. u 10.30 u sobi za sjednice šefa civilne uprave za Donju Štajersku.
Predsjedavajući je bio dr Uibereiter. Poziv je potpisao SS-Sturmbannführer Adolf Eichman. Na procesu u Jeruzalemu pitali su ga o toj konferenciji. Nije rekao ništa bitno. Kopija sa procesa protiv Eichmana: (prevela Katarina K.)
Less: Želite li govoriti o tome?
Eichman: Jawohl. Ta, rekao sam već. Tamo dolje bilo je nekakvo vijećanje. Ne znam kada. Mislim da je bilo u Zagrebu. To sam – to sam pobrkao. U Mariboru. U Mariboru je bilo vijećanje, dakle to je bilo aktualno.
Tekst II: Prijemni logor u Mariboru uredili su u meljskoj kasarni i nazvali ga „Auffgangslager Landwerkaserne Marburg“. Komandant logora: Rudolf Mayer iz Graca, SS Untersturmführer 30 godina. Zatvorenike su čuvali odredi SA SS NSKK iz Gornje Štajerske i policajci policijske rezerve čete „Wien“.
Tekst III: U logorima su nacisti zatvorenike ismijavali i sramotili jer su bili Slovenci, posebice su sramotili intelektualce. Ove bi uprezali u kola i morali su tako, poput stoke voziti mariborskim ulicama hranu i ostalo. Svećenici su morali golim rukama prazniti zahodske jame. Za najmanji prekršaj zatvarali bi ih u bunkere, tj. u betonske podrume u podzemlju, gdje su ih tukli s revolverima, izbijali im zube, slamali rebra i svirepo tukli. (Priloženi dokumenti, izjave svjedoka).
Naslov: DEPORTACIJA SLOVENACA U NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU
Tekst I: Prema Hitlerovom savjetu Slovence nije trebalo iseljavati u susjednu Hrvatsku. Ali, jer bi time znatno bile olakšane transportne teškoće, iz dokumentacije je vidljivo da je Hitler 18. 05. 1941. već pristao na to. (Priložen dokumenat).
Tekst II: 19. 06. 1941. održana je u 17 sati u Mariboru konferencija o deportaciji Slovenca u NDH. Konferenciji je predsjedavao savjetnik poslanstva von Troll.
Konferenciji su prisustvovali: dr Wienemann, dr Carstajner, dr Dujmović, Vjekoslav Vranić i drugi – ukupno 12 osoba.
Na konferenciji se govorilo o tehničkom sprovođenju deportacija. Bilo je dogovoreno, između ostalog, da prognanici uzmu sa sobom 50 kg prtljage i 500 dinara.
Tekst III: 14. 07. 1942. Carstajner je govorio u Mariboru: Za nekoliko dana iz Donje je Štajerske nestalo strano strašilo. Nacionalni socijalizam donio je temeljno rješenje donjo-štajerskog pitanja s Führer-ovom porukom da učinimo ovu pokrajinu ponovo njemačkom.
Odlomak iz novele „Facelija“ Zlate Vokačove
Pojašnjenje priređivača
Autor priče „Facelija“ Zlata Vokač(ova) rođ. Medić do rata u aprilu 1941. godine živela je sa svojom porodicom u Mariboru. Nakom što su pokorili Kraljevinu Jugoslaviju, Nemci veliki broj Slovenaca preseljavaju u Srbiju i Bosnu. Zlatina porodica je proterana u Bosnu, u Bugojno. Ustaške vlasti su ih smestili u kuće srpskih porodica koje su proterale u Srbiju. U to vreme u Bugojnu je živeo bogati Jevrej (imao je trgovinu i hotel) Rudolf Grof koji je imao sina Naciku i Gideona-Belu. Zlata se zaljubljuje u starijeg Grofovog sina Naciku. To je istinska ljubav sa dubokim osećanjima, iako u biti platonska. Nakom 15 dana ustaše hapse oca Rudolfa i starijeg sina Naciku (Zlatinu ljubav) i na svirep način ih ubijaju. Zlatina porodica napušta Bugojno još u toku rata. Nakon završetka rata 1945. godine Zlata je ponovo u Sloveniji. Na fakultetu završava ruski jezik, zatim doktorira i bavi se pisanjem, udaje se, ali Naciku nije nikad zaboravila i posle trideset godina dolazi na kratko u Bugojno da poseti jamu u koju je bačeno oko dve hiljade Srba i desetak Jevreja (više ih nije bilo). Na rubu jame ugleda cvet biljke facelije (na srpskom: nezaboravak), i po tome novela nosi naziv „Facelija“. Imala je nameru da poseti Nacikinu mamu, ali ta žena je 15 dana pre Zlatinog dolaska umrla. U toku putovanja od Maribora prema Bugojnu Zlata razmišlja o raznim događajima iz teških ratnuih dana i razmišljanja zapisuje u vidu svoje novele.
Iz ove novele vidi se da je preseljavanje Slovenaca pripemano oko dva meseca pre nego što su Knez Pavle i Vlatko Maček popisali ulazak u Trojni pakt. Prema tome, vidi se da su Nemci planirali da rasparčavaju Jugoslaviju i da bi se nešto tako desilo i da nije bilo demonstracija i ostalih zbivanja 27. marta 1941. godine. Možda su Nemci planirali samo da okupiraju Sloveniju, ali ko zna, šta bi se desilo? Međutim, činjenica je da našim istoričarima nisu poznati podaci koji stoje u ovoj noveli. Mnoga zbivanja su zataškana i sada se krivo prikazuju, kao činjenica da Nemci nisu zaveli 100 za jednog tek kad je počeo ustanak u Srbiji već odmah nakon kapitulacije i kako to da su Nemci pustili da kralj sa vladom ode sa Nikšićkog aerodroma avionima tipa „Savoja“ koji su bili relativno spori, a imali su (Nemci) planove svih pomoćnih aerodroma koje im je odneo pukovnik Kren, kasniji Pavelićev general.
Priredio: Branko Mićić